Nakon što je četiri puta napunio Veliku dvoranu Vatroslava Lisinskog i napravio veliku regionalnu turneju, stand-up komičar Ivan Šarić priprema novi projekt, najambiciozniji i najuzbudljiviji dosad. Šarić najavljuje show osmišljen po uzoru na velike svjetske komičare. Mala dvorana Doma sportova postat će tako 2. listopada mjesto stand-up showa ispunjenog Šarićevim britkim i personaliziranim humorom. Upravo na tom mjestu Ivan Šarić je pred nešto više od dvije godine nastupio kao „predgrupa“ svjetski poznatom stand-up komičaru Pablu Franciscu. Šarićev prepoznatljivi stil čine šale na račun muško-ženskih odnosa, religije, povijesti i aktualnih političkih zbivanja. Kako kaže, vjeruje da publika od njega uvijek ima očekivanja, ali siguran je da i publika zna da sam sebi postavlja najveće izazove. Ovo je novi izazov u njegovom životu; okupiti tri tisuće ljudi na jednome mjestu radi stand-upa je nešto što mu istovremeno predstavlja izazov, satisfakciju i natjecanje sa samim sobom te stvara novu dozu strahopoštovanja prema publici.

Ivan Šarić dao je intervju Nacionalu.

Nacional: Održat ćete nastup u Domu sportova, koliko je to zapravo velik pothvat? Vjerujem da ćete rasprodati dvoranu jer ste četiri puta uspjeli rasprodati Lisinski, ali razmišljate li o tome da će na jednome mjestu radi hrvatskog stand-upa biti zaista puno ljudi?

Za mene osobno, nastup u Domu sportova je velika stvar. Mislim da niti jedan domaći komičar nije pokušao niti uspio ostvariti takvu brojku ljudi. Jako se veselim tom nastupu! Pripreme su već u tijeku jer jako ozbiljno shvaćam taj pothvat. Lagao bih kad bih rekao da nisam zamišljao takve dvorane kad sam se počeo baviti komedijom. I puno se radilo na tome. Ovo je samo rezultat godina i godina rada i povjerenja od strane publike.

Nacional: Imate li tremu pred nastup? Koliko se dugo pripremate i koje će teme biti u fokusu?

Trema je dio svakog nastupa. Smatram da je trema jako dobra stvar. Trema je dokaz da ti je stalo, da želiš dati sve od sebe! Stand-up komedija je jako specifična jer traži reakciju publike, bez njihovog smijeha nastup nema smisla. Pripreme za ovaj nastup traju već mjesecima. U Domu sportova premijerno će se izvesti velik dio novog materijala koji se upravo brusi. Ostao sam vjeran svom stilu komedije tako da teme će biti raznovrsne… Od muško-ženskih odnosa, politike, odrastanja… Nikad nisam bio komičar koji je vezan za poseban stil već sam smatrao da sve može proći, samo da je smiješno.

Nacional: Pred kim vježbate nastupe i kako ih pripremate? Tko je najoštrija publika?

Materijal za nastup se brusi kroz druge nastupe. Neke ideje na papiru polako se ubacuju i testiraju na predstavama te tako kroz reakciju publike gledam koliko su dobre, gdje se mogu poboljšati, odnosno koji dio funkcionira i ako ga još treba brusiti. Fore nikad privatno ne testiram na prijateljima, smatram da se rijetko nešto dobro može dobiti s tim. Prijatelji jako subjektivno sagledaju foru, zato smatram da samo na sceni fora može proći pravi test.

Nacional: Što se dogodi kad vam fora ne prođe kod publike? Vjerojatno ste pripremljeni za takvu situaciju. Što napravite u takvom trenutku i je li se to dosad dogodilo?

Zanimljivo je kako mozak funkcionira u tim trenucima, uvijek nekako izvuče nešto najbolje iz te situacije. Teško je objasniti to, ali mozak kao da uđe u neko preživljavanje. Nađe izlaz! Nađe smijeh! Od takvih situacija uopće ne treba bježati. To je jedan od razloga zašto je ovaj posao tako težak i tako uzbudljiv.

Nacional: Koliko je danas stand-up prešao okvire komedije i postao društveno značajniji fenomen? Što vama znači stand-up i zašto se na taj način najlakše izražavate?

Mislim da jedan od razloga zašto ljudi vole stand-up komediju i taj što je jako pristupačna i jako iskrena. Vrlo je zahtjevna forma jer komičar mora izazvati smijeh svakih dvadesetak sekundi. Ja je jako volim zato što je brutalna. Brutalno u pogledu da si prepušten sam sebi na pozornici, nema ponavljanja, nema ispravljanja, nema ni milosti. Ljudi ti se neće više smijati ili te više poštovati jer ti je tata direktor ili u Saboru. Ili jesi ili nisi.

Ja ne znam što bih bez stand-up komedije. Meni je ovaj posao sve! Koliko god ga mrzim u nekim trenucima, mislim da ne bih mogao živjeti niti biti sretan da se ne bavim ovim poslom. Stand-up sam po sebi nema formu, ono je što napraviš od njega. Možeš biti prljav komičar, apstraktan komičar, glazbeni komičar. Jedino je bitno da se smiju.

Nacional: Kad ste se i zašto počeli baviti stand-upom? Koja je bila prva fora koju ste osmislili?

Zaljubio sam se u tu vrstu kazališta discipline čim sam pogledao svoj prvi stand-up, a bio je to nastup Robina Williamsa. Uvijek sam se htio baviti nekim performansom, no nisam znao kakvim dok nisam otkrio stand-up. Uzori u stand-up su nekako uvijek bili i ostali Robin Williams, Eddie Izzard, Dave Chappelle. Oni su mi uvijek u top 3. A ljudi koji me uvijek mogu nasmijati su Monty Python. Ti ljudi su izmislili novi smjer komedije. Njih uvijek mogu gledati i nikad ne dosade.

Nacional: Je li u početku bilo teško? Niste odmah napunili Lisinski; kako je izgledao taj vaš put?

Gledajući na svoje početke sad mogu reći da je bilo teško, no s druge strane, ne bih mijenjao taj svoj put nizašto. Bilo je kako je trebalo biti. Mislim da je jedan od razloga zašto sam ustrajao taj što sam oduvijek radio zato što sam htio raditi, a ne zato što me motivirao novac ili slava. Jednostavno sam zaljubljen u stand-up i volim nasmijavati ljude. Jako sam sretan čovjek jer moj posao je uveseljavati ljude, a tim njihovim smijehom ja plaćam sve režije.

Nacional: Kažete da ste sretni. Međutim, komičari su, kažu, inače najtužniji ljudi. Je li to slučaj i s vama? Što vas može nasmijati?

Teško je ostati normalan. Mislim da je to jedan od razloga zašto komičari padnu u depresiju. Teško je nositi se s pritiskom i kritikama. Velik problem je i u tome što komičari u svim situacijama pokušavaju naći smiješnu stranu, no što više gledaš ovaj svijet shvatiš da iz nekih stvari ne možeš izvući komediju. Mislim da mene nije komplicirano nasmijati, volim iskrenost, volim inteligentni, malo pomaknuti humor. Teško je opisati kakav humor volim, mogu vam reći što ne volim, a to je kad ljudi oko mene pokušavaju biti smiješni samo da bi od mene dobili neku reakciju, a time i verifikaciju da su nasmijali komičara.

Nacional: Ima li u Hrvatskoj danas materijala za stand-up? Što vam je najinteresantnije?

U Hrvatskoj imamo materijala za stand-up, no pod materijalom ne mislim na ono očito, a to je politička situacija. Način života na Balkanu, naše odrastanje, naš pogled na život, naša svakodnevica… Tu se nalazi najbolji materijal. Te stvari su i meni najinteresantnije za obraditi i predstaviti publici kroz svoj pogled.

Nacional: Voli li hrvatska publika stand-up? Kakav je to profil ljudi?

Nikad nisam razmišljao o tome. Ako baš moram generalizirati, mislim da su to ljudi koji vole nova iskustva, ne shvaćaju sebe ozbiljno i žele se smijati. Moja publika je jako raznolika. Ima ih od 16 godina pa do 60 godina.

Nacional: Što očekujete od nastupa u Domu sportova? Imate li uopće očekivanja?

Hoćete puno od sebe. Uvjeren sam da ću to isporučiti. Za sada nemam nikakvu tremu, već samo jednu veliku želju – da napravim najbolji nastup koji sam ikad napravio.