Sara Terzić, 22-godišnja zagrebačka studentica jednopredmetne psihologije, ove godine uspjela je odraditi 392 volonterska sata za udrugu Smiješak za sve, koja se bavi emocionalnom i duhovnom potporom najranjivijim skupinama

Dobitnica ovogodišnjeg Volonterskog Oskara Sara Terzić za Zagreb News govori o svom životu ispunjenim strašću za volonterskim radom

Sara Terzić 22-godišnja je zagrebačka studentica jednopredmetne psihologije. Uz zahtjevan studij koji marljivo prolazi, ove je godine uspjela odraditi 392 volonterska sata. Volontirajući za udrugu „Smiješak za sve“ koja se bavi emocionalnom i duhovnom potporom najranjivijih skupina društva kroz čitanje knjiga, šetnju i druženje, Sara je posljednjih 5 godina svog života kontinuirano posvećivala volonterskom radu s djecom i potrebitim osobama. Tako je od kraja 2022. godine i tijekom cijele 2023. obavljala dužnost volonterske koordinatorice udruge u Klinici za dječje bolesti Zagreb i aktivno sudjelovala u projektu „Laku noć, pričoljupci!“, gdje je djeci u bolnici čitala priče prije spavanja.

Uz sve to, Sara se aktivno bavila volonterstvom i u drugim udrugama te je sudjelovala u edukaciji novih volontera i volonterki u udruzi „Smiješak za sve“. Zbog svega toga, Sara Terzić ove je godine osvojila Volonterski Oskar u najvišoj kategoriji – Zagrebačkog volontera godine – nagradu koju dodjeljuje Volonterski centar Zagreb na temelju educiranog žirija i mrežnog glasanja građana i građanki Zagreba.

U drugom razredu srednje škole Sara je odlučila da će studirati psihologiju i htjela raditi s djecom kojoj je teško. Htjela je biti korisna, pomoći osobama koje uvijek, koliko god se teško činilo, vide izlaz iz najtežih životnih situacija. Radeći s djecom, Sara osjeća da može dati najviše, u čemu joj je pomogao studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu jer se fokusira na rad s ljudima.

„Imam neka znanja i vještine da drugima mogu biti korisna, ali da mi nije preteško, da ne moram tome svemu pristupati iz emocionalnog mjesta. Kada te preplave emocije, teško je nekome pomoći. U volontiranju, pogotovo s djecom, treba se odvojiti od svega toga. Mi dolazimo razveseliti ih i pomoći im, a ne da to za sve nas također postane teška situacija s kojom se borimo. Djeca su dio populacije s kojom ja to mogu učiniti“, rekla je Sara Terzić na početku razgovora za Zagreb News.

Iako je studij psihologije zahtjevan, Sara kaže kako „volontiranje nije da daješ od viška vremena, već da daješ od manjka vremena“. S toliko vremena u tjednu, „šteta je da ne daš barem jedan sat nekome drugome“. Za nju vrijeme koje ona daje drugima se deseterostruko vrati. Taj stav održala je još od kada je u trećem razredu srednje škole počela volontirati uz pomoć Volonterskog centra Zagreb i otkrila „novu dimenziju iz koje nema povratka“. Jednom kada se počne volontirati, tvrdi Sara, nikada se ne prestaje.

Rad koji Sara obavlja posljednjih pet godina je i jednostavan i težak. Za djecu kojoj čita mora odabrati slikovnice i posuditi ih iz svoje knjižnice. Hodajući od jedne do druge bolničke sobe, djeci čita slikovnice po njihovu odabiru, uživljavajući se u priču koju su djeca odabrala. Nije to samo suhoparno recitiranje. Djecu treba zabaviti. Nakon odrađenog posla, Sara još mora napisati i izvješće dana u kojem dokumentira sve što je radila i napredak koji je postignut s djecom. I drugi volonteri se uvijek mijenjaju.

„Meni je najveća motivacija kada odem u bolnicu, kada se povučem od administrativnog posla. Pogotovo sada za blagdane, ljudi zbog iznenadnih obveza moraju otkazivati svoje satove volontiranja, tako da se i ja češće vraćam u bolnicu kako bih popunila rupe u rasporedu. Čitala sam slikovnice kada sam bila mala. Najdraže slikovnice su mi bile one iz serijala Petra, jer se moja sestra tako zove. Tako da od kada sam bila mala, voljela sam čitati. Slikovnice su danas puno bolje od onih iz mog djetinjstva. Poučne su, ali i jako lijepo napisane. Za svaki mogući interes djece danas postoji slikovnica. ‘Nemoj otvoriti ovu knjigu’ je jedna koja je meni, a i djeci kojoj čitam, jako draga. Radi se o jednom malom čudovištu koje plaši djecu kada čitaju slikovnicu, ali se na kraju pretvori u žabu. ‘Moj tata je tat’ i ‘Miš lavljeg srca’ također djeca obožavaju. Zapravo, djeci se uvijek sviđa i ono što se nama odraslima sviđa, što je super, ali je isto jako bitno da se meni priča sviđa, jer samo tada je mogu čitati da se uživim u nju i tek tada se te priče počnu sviđati djeci“, opisuje svoj posao Sara Terzić koja je uz udrugu „Smiješak za sve“, volontirala i u udrugama „Mali Zmaj“, „Marijini obroci“, „Mind the Mind“ i za inicijativu „Napiši pismo“.

Kada je Sara počela volontirati, oko čega se prije pet godina još dvoumila, bila je u potpuno novom svijetu, tinejdžerica među odraslima. Svi su joj pomogli da prođe potrebnu edukaciju u udruzi „Smiješak za sve“, nakon čega je godinama svoj volonterski rad fokusirala na bolnicu Srebrnjak, više od sat vremena udaljenu od nje. Danas Sara educira i koordinira mlade snage volonterstva, iako je i ona mlada osoba. Sudjeluje na radionicama i edukacijama i veseli se kada vidi srednjoškolce i srednjoškolke koji poput nje ulaze u taj svijet. Volontiranje je tradicija u drugim državama Europe, a Hrvatska je, kaže, „na dobrom putu prema cilju kojem bi se trebalo stremiti“.