SARA STANIĆ GLUMILA JE U SERIJAMA ‘CRNO BIJELI SVIJET’ I ‘MAMUTICA’ te u filmu ‘Nije sve u lovi’, ali tek joj je pojavljivanje u televizijskoj reklami za kablovsku televiziju donijelo prepoznatljivost kojoj se uopće nije nadala

Sara Stanić vjerojatno ni u snu nije mogla očekivati da će joj jedna televizijska reklama donijeti toliku popularnost. Reklama za evotv u kojoj glumac Ozren Grabarić objašnjava kako je lako spojiti evotv priključak, ali kada naiđe na zgodnu Saru Stanić, mijenja mišljenje, toliko je šarmantna da se ova 30-godišnja glumica, do sada poznata po ulozi u seriji “Crno-bijeli svijet”, odjednom našla u centru zanimanja javnosti. “Reakcije su brojne, nisam još to nikada doživjela, ljudima je reklama ušla u svakodnevni govor. Prijateljica mi je rekla da ljudi sada, kada moraju nešto čekati, kažu ‘a niš, stavila bum kavicu’. A meni ni u jednom trenutku nije palo na pamet da bi reklama mogla imati takav odjek”, kaže nam potpuno iznenađena Sara Stanić.

REKLAMU JE REŽIRAO BRUNO ANKOVIĆ, Sari Stanić trebalo je jedno poslijepodne da snimi svoj dio, a sada kaže: “Na primjeru ove reklame shvatila sam da do sada nisam objektivno poimala kakva je moć televizije. Bila sam na televiziji u serijama ‘Mamutica’ i ‘Crno-bijeli svijet’, ali na meni neobjašnjiv način prepoznatljivost ove reklame nadmašila je te dvije serije. Mislim da najviše moramo zahvaliti filmu ‘Tko pjeva zlo ne misli’, na temelju kojeg je stvorena reklama. Ipak je to najpoznatiji hrvatski film.”

Grabarić u reklami pokušava ugrabiti šarm Relje Bašića, a Sara Stanić ljepotu i zavodljivost Vide Jerman koja u tom filmu snimljenom 1970. glumi lik Marijane, a sve to uz veliku dozu starozagrebačke suptilnosti.

Do ove reklame Sara Stanić bila je najpoznatija kao Marina, novinarka iz serije “Crno-bijeli svijet” u koju se zaljubljuje Kipčić (Filip Riđički). Iako je serija bila itekako gledana, kaže kako nema dojam da je zbog te serije postala prepoznatljiva u televizijskim i filmskim krugovima u Hrvatskoj. “Još se nije dogodilo da sam zbog prepoznatljivosti iz te serije dobila više uloga na televiziji i u filmovima. Bez obzira na to, kada govorimo o ozbiljnim projektima, moraš prolaziti audicije na koje te zovu ili ne zovu. Nije mi se nakon ‘Crno-bijelog svijeta’ dogodila neka dramatična promjena”, rekla je glumica. Serija je izazvala velike polemike koje su se vodile i na internetu i u tiskanim medijima, a u vrijeme kada se serija događa, Sara Stanić još se nije ni rodila. No to ne znači da nije fascinirana osamdesetima, iako smatra da je fascinacija preteška riječ.

“Činjenica je da su osamdesete doista bile posebno vrijeme. Ne bih to nazivala fascinacijom jer ta riječ za sobom povlači neku neutemeljenost, kao da opisuje nešto što objektivno ne stoji. Objektivno, glazba, moda, stav, glumci, predstave, razmišljanja, sve je u osamdesetima bilo jače i konkretnije, puno se jasnije odvajalo žito od kukolja, svi su znali što je kvaliteta, što je ‘kuruza’. Nije bilo ove opće kulturne pomiješanosti. Malo sam zavidna na vrijeme kada su se slušali fenomenalni bendovi. Da se mogu vratiti u osamdesete, sve bendove bih željela gledati uživo, od Ekatarine Velike i Haustora do garažnih bendova koji su propali. Htjela bih gledati tadašnje kazališne predstave, kada su glumci živjeli u zaštićenom okruženju s redateljima koji su ih voljeli, kad su nastajale kultne predstave i kad su se kulturni život, pijančevanje i zafrkancija vrtjeli oko nečeg dobrog na filmu, predstavama ili fotografijama. Zavidna sam na kvaliteti tadašnjeg sadržaja, a to nije fascinacija”, rekla nam je Sara Stanić i potvrdila informaciju da se upravo sprema druga sezona serije “Crno-bijeli svijet”.

A ŠTO SE TIČE ZA I PROTIV STAVOVA O SERIJI, kaže da je sve one koji su raspravljali o kvaliteti serije podijelila u dvije skupine. “Jedna je emotivno angažirana grupa koja je bila tamo i njihova mišljenja su relevantna, ali donekle obojena činjenicom da su tada bili mladi, bez obaveza, bez kredita i da se u to vrijeme drugačije živjelo. U drugu grupu spadaju mlađi koji su u toj seriji obraćali pažnju na neke druge stvari. Ali postoji i velik broj gledatelja koje je zanimala priča i koji su neopterećeno gledali – njima se i najviše svidjela serija.” Sve to i nije osobito pratila jer nije od onih koji kopaju po internetu kako bi saznali što se o njima piše, nego su je kolege obavještavale o tim sukobima mišljenja oko serije “Crno-bijeli svijet”.

“Kad je nešto loše, onda se podrazumijeva da je loše i ne istražuju se detalji. Čim su ljudi željeli raspravljati o seriji, znači da je to bio dobar materijal. Ljudima je stalo do toga kako će te osamdesete biti prikazane. Ako su neke stvari trebale biti autentičnije, često nisu mogle biti zbog produkcijskih razloga i mogu razumjeti te prigovore. Ljudi su, izgleda, očekivali dokumentarac”, smatra ona i naglašava kako gledatelji moraju shvatiti da se “vidjelo da novac za snimanje serije nije otišao na luksuz. Prvi put su se dijelovi grada preuređivali za snimanje, primjerice, da bi se snimila jedna scena pred Zvečkom.”

ONA PRIZNAJE DA NIJE POTPUNO SVOJEVOLJNO GLEDALA SERIJU, preciznije – gledala je ono što je morala jer joj nije ugodno samu sebe gledati na televiziji. “Učim se gledati jer onda vidim što radim krivo. Korisno je za buduće uloge, ali inače mi je to trauma. Gledam se u nekim scenama, vidim što radim krivo pa pomislim – ti nećeš više nikada dobiti ulogu”, rekla je glumica. Naravno, to baš i nije istina jer upravo sada Sara Stanić priprema dvije kazališne uloge pa svakodnevno trči s jedne probe na drugu. “Počela sam pripreme za jednu predstavu u Varaždinu i jednu na Eurokazu. Te su se probe mahnito ispremiješale. U Varaždinu za HNK radimo ‘Škrtca’ u režiji Vinka Brešana. Za Eurokaz se radi na eksperimentu koji režira Ana Maksić Japundžić, to rade kolege s Akademije. Dalje ti ne znam objasniti.” Oduševljena je s Brešanom s kojim je povezana i preko Šibenika, grada u kojem su oboje odrasli jer je njezina majka iz Šibenika, a otac iz Bosne i Hercegovine. “Moja majka je, točnije, iz sela Gaćeleze kraj Šibenika, s time da sam ja odrasla u uvjerenju da nitko ne zna gdje je to selo, pa svima kažem Šibenik.”

Malo je nedostajalo da Sara Stanić nikada ne postane glumica, a spasila ju je njezina nevjerojatna upornost. Primljena je na Akademiju tek iz petog pokušaja, kada je imala 25 godina. “Nakon srednje škole upisala sam Filozofski fakultet i paralelno sam išla na prijemne na Akademiju, ali nikako me nisu primali. Svaki put bila sam u užem krugu. Nakon svakog neuspjeha više nisam imala volje ići na prijemni, a onda bi mi početkom ljeta popustila depresija zato što me lani nisu primili, pa bih se opet prijavila. I opet uđem u uži krug i opet ne prođem. Najgore mi je bilo nakon trećeg puta, tada sam mislila odustati i nikada više ne otići na prijemni. Onda sam otišla četvrti put, opet sam bila u užem krugu, uvjerena da će me primiti jer – zašto bi me inače primali u uži krug? I opet ništa. Primili su me iz petog pokušaja, što mi je bilo dobro jer sam imala dobru klasu – Pavle Vrkljan, Luka Bulović, Domagoj Janković, Dajana Čuljak, Irena Tereza Prpić, Ana Vučak, Dubravka Lelas i tako dalje. Svi rade, svi su super ekipa, baš sam imala sreće. Bila sam u klasi kod Bobe Jelčića, Franke Perković i Renea Medvešeka”, priča Sara Stanić s oduševljenjem svoja iskustva s glumačke akademije.

U VRIJEME STUDIRANJA MLADI GLUMCI nastoje doći do uloge u sapunicama, ali to se Sari Stanić nije dogodilo. “Nisam dobivala ponude za sapunice pa nisam razmišljala o tome hoću li odbiti ili ne. Zapravo, dobila sam ponudu za jednu, ali nisam je mogla prihvatiti jer mi se činilo da je prerano da se odvojim od faksa na tri mjeseca”, kaže glumica, ali i tvrdi da ipak nema ništa protiv prihvaćanja uloga u sapunicama. “Ne bih rekla da sapunica nije prava stvar. Ljudi pošteno odrađuju svoj posao, treba znati brzo pripremiti tekst i tako brzo raditi. Nije to nelegitiman način zarađivanja. No taj tempo mi ne bi odgovarao.” To kaže jer je njezina prva uloga u seriji bila ona u drugoj sezoni “Mamutice”, jako dobroj kriminalističkoj seriji iz 2010. sa Sretenom Mokrovićem, Ljubomirom Kerekešem i Olgom Pakalović u glavnim ulogama. “Jako je puno toga uloženo u TV serije u kojima sam glumila. I s Darijom Pleićem u ‘Mamutici’, i s Goranom Kulenovićem i Igorom Mirkovićem u ‘Crno-bijelom svijetu’. U ‘Mamutici’ se vagala svaka riječ, to su neprocjenjive stvari.”

Ipak, prije no što je upisala glumačku akademiju, 2006. imala je malu ulogu u jednoj sapunici, u “Običnim ljudima”. “Prije Akademije bila sam statist sa zadatkom u ‘Običnim ljudima’, sapunici u kojoj su glumili Lela Margetić, Aljoša Vučković, Relja Bašić. Padala sam u nesvijest jer to su glumčine kojima možeš dati da pročitaju kulinarski recept i oni bi opet rasturili”, kaže Sara Stanić. Bila je oduševljena i Sretenom Mokrovićem i Ljubomirom Kerekešom na snimanju “Mamutice”. “‘Mamutica’ mi je bila mrkli mrak za gledanje, i scenaristički i glumački. To je fenomenalno. Imala sam scenu sa Sretenom Mokrovićem, jedva sam živa ostala. On me je tijekom pola snimanja zvao Hana, a ja se nisam usudila ispraviti ga jer to je ipak Sreten Mokrović. U jednom trenutku redatelj mi kaže ‘Sara, ovo ti je bilo super’, na što će Mokrović ‘Kaaaaj?’” Učinilo nam se da je fascinirana starijim i iskusnijim glumcima. “To je iz poštovanja. Mi imamo fenomenalne glumce, popis je za ovako malu zemlju zavidan. Sreten Mokrović mi je tu pri vrhu popisa, ne znam da sam ga gledala u nečem lošem, a gdje su još i ženske… Ksenija Marinković, Jelena Miholjević, divota”, kaže Sara Stanić i podsjeća da u vrijeme kada je dobila ulogu u “Mamutici” još nije bila primljena na Akademiju, nego je dobila ulogu kao studentica Filozofskog fakulteta, na kojem je studirala kroatistiku i fonetiku. Upisom na ADU nije zanemarila Filozofski fakultet i još joj je ostalo nekoliko ispita do diplome: “Ovo će čitati moja mama i zato obećavam da ću diplomirati na Filozofskom.”

REDATELJ “MAMUTICE” BIO JE DARIO PLEIĆ koji joj je kasnije dao glavnu žensku ulogu u svom prvijencu, krimiću “Nije sve u lovi” u kojem su joj partneri bili Marko Cindrić i Nikša Butijer. Tada se suočila s tim da hrvatski film, i kada je dobar, nije osobito gledan u kinima. No ona kaže da s brojkom od oko pet tisuća gledatelja uopće nije bila razočarana jer je bila svjesna da se s niskim proračunom filma i ne može mnogo toga napraviti. “Volimo Darija Pleića i zato smo snimali”, rekla nam je kratko.

Ipak, ako može birati između filma, kazališta i televizije, kaže da bira rad na filmu. “Najbolje se snalazim na filmu jer je to luksuz raditi. Makneš sve u stranu i posvetiš se samo filmu, ustaješ i liježeš samo s time.” Međutim, mladim glumcima je teško dobiti ulogu u filmu jer audicija ima vrlo malo. “Ne mislim da je situacija poštena. Premalo nas je, pa se smatra da ne treba raditi audicije jer se zna što svaki glumac može ponuditi. Smatram da to nije istina. Ta percepcija da nas je malo, pa nemaš što vidjeti na audiciji jer ‘ovaj je ovakav a ona je onakva’, dovodi do dosade na tržištu”, tvrdi Sara Stanić koja je ulogu u seriji “Crno-bijeli svijet” dobila nakon audicije. “Postoji percepcija da se zna tko što može glumiti. U svijetu to ne postoji. Svi mogu sve odigrati ako im se ponudi prilika, ako imaju potencijal koji se možda ne vidi odmah. Pa Charlize Theron je glumila gabora od žene i dobila Oscara za tu ulogu, to je pitanje glumačkog zanata. Uvijek želiš glumom reći nešto drugo”, objasnila nam je Sara Stanić koja u ovom trenutku nema nikakvih filmskih planova.

Zato joj trenutno ostaje uživanje u slavi zbog uloge u televizijskoj reklami. Nije se baš složila s nama: “Da me ne prepoznaju ljudi na cesti, to mi je dobro. Nisam na egotripu. Nikako, baš nikako.” Samo smo je nakratko čudno pogledali, a da bi pojačala svoje riječi, rekla je: “Pa i ovaj intervju sam htjela otkazati.” Nismo je više ništa pitali.