Joey Saputo, kanadski biznismen talijanskog podrijetla čija se obitelj obogatila na mliječnim proizvodima, kupio je prije 10 godina drugoligaša Bolognu. Ove su sezone hit talijanske Serie A

Pogled na stanje prvenstvene nogometne ljestvice talijanske Serie A na prvi pogled ne nudi previše uzbudljivosti. Inter iz Milana uvjerljivo je prvi i gotovo da je osigurao naslov prvaka Italije, jubilarni dvadeseti u svojoj povijesti. No glavna priča talijanskog nogometa ove sezone nije Inter, već Bologna. Ovaj klub iz sjeverne Italije igra svoj najbolji nogomet u posljednjih šest desetljeća, otkad je posljednji put postao prvakom, davne 1964. godine. Bologna je do sada sedam puta osvajala naslov najbolje talijanske momčadi, ali to je bilo toliko davno da danas jedva da ima živih koji se sjećaju njezinog najslavnijeg razdoblja. U drugoj polovici 20. stoljeća Bologna je uglavnom slavila povratak u Seriju A u kojoj je od osamdesetih pa do ranih 2000-tih igrala izuzetno rijetko. Na prijelazu u ovo stoljeće klub je u nekoliko navrata bio prisiljen mijenjati vlasnike uslijed lošeg financijskog vođenja, no to se sve promijenilo 2014. godine dolaskom kanadskog biznismena Joeyja Saputa.

Thiago Motta, bivši igrač Barcelone i Intera, postao je trener Bologne u rujnu 2022. Sada su za njega zainteresirani Manchester United i Juventus. FOTO: Cal Sport Media via AP Images/GuliverImages

Kao sin Emanuelea Saputa, osnivača, izvršnog direktora i većinskog vlasnika tvrtke Saputo, kanadske kompanije za proizvodnju mliječnih proizvoda, Joey Saputo od rane je mladosti započeo s radom u velikoj korporaciji te se vrlo detaljno upoznao s načinom njezinog funkcioniranja. Tijekom godina napredovao je u kompaniji s pozicije na poziciju da bi u konačnici postao njezinim potpredsjednikom. Usporedo s proizvodnjom mliječnih proizvoda, kompanija Saputo 1993. godine postala je jedinim vlasnikom kanadskog nogometnog kluba Montreal Impact. Pod vodstvom Joeyja Saputa klub je 1999. godine prodan grupaciji dioničara, a 2002. godine pretvoren je u neprofitnu organizaciju gdje je Saputo odigrao ključnu ulogu u revitalizaciji kluba te se vratio na mjesto njegova predsjednika. Uskoro je započela i gradnja domaćeg stadiona, simbolički nazvanog Saputo Stadium, koji je svečano otvoren u svibnju 2008. godine u sklopu olimpijskog parka u Montrealu. Do tog trenutka je Joey Saputo već napustio kompaniju Saputo kako bi se potpuno posvetio realizaciji nogometnog branda Montreal Impacta. Godine 2012. klub je službeno postao dijelom američke nogometne lige (MLS), a kapacitet stadiona se naknadno povećao. Osim samog stadiona, pod vodstvom Joeyja Saputa klub iz Montreala je doživio strahoviti uspon popularnosti, a samim time ni rezultatski uspjesi nisu izostali – osvojena su dva naslova prvaka Kanade, a klub je zaigrao i finale Lige prvaka CONCACAF regije, natjecanja u kojem sudjeluju nogometni klubovi Sjeverne i Središnje Amerike te Kariba.

Bologna je na četvrtom mjestu Serie A te se nada da će 19. svibnja pobijediti Juventus i doći do trećeg mjesta. FOTO: Marco Bucco/LaPresse via AP/GuliverImages

Sve to ističemo kako bismo prikazali koliko su vlasnička struktura i financijska stabilnost ključne u uspjehu nogometnog kluba. Jer nogometni klub može imati bogatog vlasnika koji će biti spreman potrošiti milijune na dovođenje najskupljih nogometnih talenata, ali ako iza njih ne stoji prava operativna mašina – i to ona koja je sposobna jednako kvalitetno raditi u svim kategorijama – klubovi obično ne uspiju postići rezultate koje su njihovi vlasnici zacrtali kad su odlučili potrošiti novac na skupocjene zvijezde. A Joey Saputo očigledno zna što radi te kako ostvariti zadane ciljeve. Bologna je od njegovog dolaska, u deset godina, od kluba koji se iz sezone u sezonu borio za opstanak te u mnogim od tih slučajeva tu bitku izgubio, došao do situacije u kojoj igranje u grupnoj fazi novog sustava Lige prvaka koji će krenuti od sljedeće sezone stoji kao iznimno realistična opcija. A Bologna nikad nije igrala Ligu prvaka. Odnosno, igrala ju je te davne, već spomenute, 1964. godine, kada je posljednji put bila prvakom Italije, ali se Liga prvaka tada zvala Europski kup i sustav natjecanja bio je potpuno drugačiji. Zapravo, bio je toliko drugačiji da je već u prvom kolu Bologna zaigrala dvije utakmice protiv belgijskog Anderlechta, a kada je ukupan rezultat nakon dva odigrana susreta završio 2:2, morao se odigrati i treći. Tada nije bilo pravila pogotka u gostima, a očigledno nije bilo ni previše zdravog razuma gledajući iz današnje perspektive, jer je i treća utakmica završila neodlučenim ishodom nakon čega je u daljnju fazu natjecanja prošao Anderlecht, i to nakon što je pobijedio u bacanju novčića. Tako je Bologna u najelitnijem rangu europskog natjecanja odigrala tri utakmice protiv istog protivnika te izgubila zbog toga što novčić nije pao na onu stranu koju je njezin kapetan izabrao. Takva se situacija sigurno više neće ponoviti pa će sljedeće sezone, ako Bologna u posljednjih osam kola uspije održati svoje trenutačno mjesto na prvenstvenoj ljestvici, njezini navijači prvi put u svojim životima gledati europski nogomet na stadionu Renato Dall’Ara koji može primiti 36 tisuća ljudi.

Saputo je namjeravao ući u Bolognu kao manjinski vlasnik, ali je nakon otkrivenih financijskih problema u klubu odlučio postati većinski vlasnik

Kada je Joey Saputo 2014. godine započeo s financijskom investicijom u Bolognu, odnosno kada je preuzeo većinsko vlasništvo nad klubom, zamislio je da će u njemu igrati tek omanju, marginalnu ulogu kao član upravnog odbora: “Moja namjera bila je ući u europski klupski nogomet kao manjinski vlasnik zbog toga što sam kao vlasnik već jednog MLS kluba – Montreala – bio ponajviše zainteresiran za razvoj međuklupske sinergije kojom bih popravio tehnički nivo naše kanadske momčadi”, objasnio je Saputo u intervjuu koji je dao za financijski magazin Forbes prošle godine te nadodao: “Međutim, nedugo nakon što smo preuzeli klub, utvrdili smo da se nalazi u velikim financijskim poteškoćama za koje je bio zaslužan dotadašnji menadžment pa sam naknadno odlučio postati njegovim većinskim dioničarom.” Danas je Saputo vlasnik 99,9 % dionica kluba kroz privatnu holding kompaniju te ima vrlo jasno zacrtan smjer koji njegov klub mora pratiti kako bi nastavio s izuzetnim sportskim rezultatima koje postiže i rastom brenda općenito. Taj put je težak budući da talijanski klubovi – čak i oni najbogatiji poput Juventusa i Intera – iz sezone u sezonu na kraju godine prijavljuju više financijskih gubitaka nego dobitaka; svi klubovi svoje godine redovno završavaju u minusima, a Bologna nije izuzetak. Naime, prema službenim podacima internetske stranice FootyStats, prosječna godišnja plaća koju Bologna isplaćuje svojim igračima iznosi 1,1 milijun eura što je smješta na 13. mjesto ljestvice klubova iz Serie A gdje se na prvom mjestu nalazi Juventus s prosječnom plaćom igračima od 4,7 milijuna eura godišnje. Najplaćeniji Bolognin igrač je Riccardo Orsolini, koji prema trenutačnom ugovoru zarađuje 3,7 milijuna eura godišnje. Zanimljivo je da ga taj iznos ne smješta ni među prvih 50 najplaćenijih igrača u Seriji A gdje se – samo radi usporedbe – na vrhu nalazi Juventusov Dušan Vlahović koji godišnje inkasira 12,9 milijuna eura.

Joey Saputo (59) uložio je novac zarađen u obiteljskoj kompaniji Saputo u nogomet te je 1992. osnovao nogometni klub Montreal, a 2014. je postao većinski vlasnik talijanskog kluba Bologna. FOTO: IMAGO/IPA Sport/GuliverImages

No ono što je pozitivno jest činjenica da su prošle godine vlasnici Bologne prijavili gubitak od 16 milijuna eura, što je bio pozitivan znak budući da je taj iznos sada dvije trećine manji u odnosu na iznose financijskih gubitaka prethodnih godina. Unatoč mnogim različitostima u načinu rada u Sjevernoj Americi i Europi, Saputo je uspio postići zavidan sportski uspjeh u talijanskom nogometu. Pod njegovim vlasništvom Bologna – grad od otprilike 400 tisuća stanovnika – godine 2015. uspjela se vratiti u Seriju A u kojoj od tada neprestano igra, što se za klub koji svojim igračima isplaćuje najmanje plaće već smatra izuzetnim rezultatom. Osim toga, kao već iskusnom klupskom vlasniku, Saputu je potpuno jasno da se ključ uspjeha krije u dobrom odnosu s navijačima, a to se pogotovo odnosi na Italiju gdje vlada iznimna navijačka privrženost tradiciji i klupskim vrijednostima: “Nogometni klub u Italiji predstavlja određenu vrstu teritorija pa zbog toga on mora funkcionirati i puno dalje od samog igrališta”, izjavio je u jednom intervjuu. Kako bi učvrstio tu povezanost između kluba i lokalnog stanovništva, Saputo se fokusirao na dvije glavne smjernice u Bologni – kako pobošljati navijačko iskustvo na stadionu te kako učvrstiti odnos između kluba i lokalne zajednice. Upravo je zbog toga Renato Dall’Ara – stadion izgrađen 1927. godine – krenuo u renovaciju koja bi trebala biti završena za tri godine, odnosno do 2027. godine, točno na stotu obljetnicu izgradnje. Premda donekle zabrinut zbog smjera u kojem je krenuo europski nogomet – konkretnije, evolucije europskih klupskih natjecanja koja će neminovno ostaviti traga na sudbinu domaćih liga, u prvom redu na glavna financijska primanja klubova poput prava na televizijske prijenose ili sponzorske ugovore – Saputo ne namjerava otići iz Bologne tako brzo, već, štoviše, želi pronaći što je više moguće novih strateških investitora koji će pomoći u poboljšanju i razvoju klupskog brenda, kako na domaćem tako i na međunarodnom tržištu.

Prosječna godišnja plaća koju Bologna isplaćuje svojim igračima iznosi 1,1 milijun eura, što je smješta na 13. mjesto ljestvice klubova iz Serie A

No bilo bi pogrešno pomisliti da je Joey Saputo jedini odgovoran za rezultatski uspjeh Bologne. Zbog toga što je izuzetno uspješan financijski menadžer, svakako mu se mora odati priznanje da je ispisao jednu iznimno uspješnu nogometnu priču, ali nije on taj koji upravlja igračima na terenu. To radi aktualni trener Thiago Motta, drugo najvažnije ime moderne Bologne, koja u Italiji ove sezone, nakon Intera, iz kola u kolo igra možda i najljepši nogomet. A tu je i Giovanni Sartori, tehnički direktor i neopjevani junak kluba. Prije dolaska u Bolognu, Sartori je najprije radio u Chievu iz Verone, a nakon toga i u Atalanti. U Veroni je Sartori proveo dvanaest godina i klub je iz relativne opskurnosti treće lige doveo do natjecanja u europskim kupovima, usput otkrivajući nogometne talente poput Andree Barzaglija, Simonea Perrotte, Nicole Legrottaglieja i Amaurija. U Atalanti je najprije doveo trenera Gian Piera Gasperinija te s njim iskoristio prednost izvrsne klupske nogometne škole istovremeno prodajući nogometaše za velike iznose te ih uvijek zamjenjujući onima koji su na istoj ili čak malo većoj razini. Tijekom svog rada u Atalanti, Sartori je potpisao igrače kao što su Robin Gosens, Ruslan Malinovskyi, Bryan Cristante, Duvan Zapata i Marten de Roon te tako od kluba koji se borio za opstanak, stvorio klub koji se gotovo redovito natječe u Ligi prvaka. Nedugo nakon što je 2022. godine otišao iz Atalante, Sartori se smjestio u Bologni gdje je, nakon izuzetno lošeg starta prošle sezone, u klub kao trenera doveo upravo Thiaga Mottu, koji je u konačnici ostvario deveto mjesto prvenstvene ljestvice.

Giovanni Sartori sportski je direktor Bologne za kojeg se smatra da stoji iza uspjeha ovog talijanskog kluba jer je doveo Mottu za trenera te još niz kvalitetnih nogometaša. FOTO: IMAGO/Alessio Tarpini/ipa-agency.net/GuliverImages

U međuvremenu je Sartori potpisao ugovore s igračima Lewisom Fergusonom – koji je ujedno postao i kapetanom momčadi, Joshuom Zirkzeejem, Riccardom Calafiorijem, Remom Freulerom i Samom Beukema, koji trenutno igraju svoj najbolji nogomet. Kada su u veljači igrači Bologne nakon preokreta pobijedili momčad Lazija, i to tri dana nakon što je Lazio pomalo iznenađujuće slavio u prvoj utakmici osmine finala Lige prvaka protiv moćnog Bayerna iz Münchena, više stotina navijača okupilo se ispred klupskog trening centra kako bi pozdravilo svoje nogometne heroje. Jedan stariji navijač tom je prilikom oduševljeno izjavio: “U svojih šezdeset godina nisam vidio ovakvo nešto!” I uistinu, Bologna zbilja igra sezonu iz snova, jer do sada je primila najmanje pogodaka još od sezone 1980./81., a njen niz od četiri uzastopne ligaške pobjede najveći je još od daleke 1967. godine. Talijanski novinar Manuel Minghuzzi, koji već neko vrijeme prati Bolognu, za Get Italian Football News izjavio je kako nije očekivao da će se momčad Bologne ove sezone naći u utrci za mjesto koje vodi u Ligu prvaka: “Apsolutno ne. Prošle godine vidjelo se da je ekipa promijenila strategiju, završili su na devetom mjestu, tek dva boda iza mjesta koje je vodilo u Konferencijsku ligu. Ove sezone toliko su napredovali da su stigli do četvrte pozicije što je zbilja bilo nezamislivo. Sve zasluge idu klubu koji iako je ostao bez nekoliko ključnih igrača – Arnautovića, Domingueza i Schoutena – svejedno je uspio poboljšati momčad. I zasluge pogotovo idu Thiagu Motti koji radi fantastičan posao.”

Bologna je do sada primila najmanje pogodaka još od sezone 1980/81, a njen niz od četiri uzastopne ligaške pobjede najveći je još od daleke 1967. godine

Thiago Motta u javnosti je zapravo glavna priča ovogodišnje nogometne sezone u Italiji. Upravo je on odigrao ključnu ulogu u rezultatskom uspjehu kluba, a njegova popularnost kao nogometnog trenera probila je granice Italije. Razni talijanski novinari i sportski komentatori u svojim su razgovorima na početku sezone uvijek isticali da je Bologna vrlo zanimljiva ekipa enormnog potencijala te da Motta ima sposobnost kod svakog igrača identificirati točno ono što mu je potrebno. On je trener kojem su krucijalni samopouzdanje i disciplina pojedinca te od svakog igrača želi maksimalni fokus na individualnu igru, ali uvijek s mislima na tim. Nesumnjivo je da je trojac Saputo – Sartori – Motta uspio od jednog mediokritetskog kluba koji je uglavnom postizao osrednje do loše rezultate, u samo nekoliko godina stvoriti ozbiljnu ekipu koja će, kako stvari stoje, već iduće sezone igrati najelitnije nogometno klupsko natjecanje u svijetu. A s njim neminovno dolazi i ono danas najvažnije – još više (bogatijih) sponzora koji će ovaj nogometni brend usmjeriti na put komercijalnosti kojem moderni nogomet svakako teži.