Novinar i strastveni dinamovac Sanjin Španović objavio je knjigu „Zeko – biografija Velimira Zajeca”, o životu nekadašnjeg igrača, trenera i direktora Dinama, ali i grčkog Panathinaikosa. Nakon više od godinu dana istraživačkog rada i prikupljanja materijala, “Zeko” je na tržištu.

Kolega Španović je za nacional.hr otkrio kako je knjiga nastala, tko je sve bio uključen u realizaciju projekta, ali i koji mu je sljedeći projekt.

Uz mnoge detalje i dosad nepoznate informacije, Španović prati Zajeca od trenutka kada drugi put dolazi u omladinski pogon Dinama, preko legendarnog naslova 1982. godine, nastupa na svjetskom prvenstvu iste godine u Španjolskoj, odlaska u Panathinaikos i ulaska s tom momčadi u polufinale Lige prvaka, do ozljede koja mu je prekinula karijeru, direktorskih uloga u Dinamu i Panathinaikosu, kao i trenerskih u ta dva kluba i engleskom Portsmouthu, ali i promjene i povratka imena Dinamo.

Slavko Midzor/PIXSELL

Knjiga donosi i nepoznate pojedinosti o Zajecovoj ulozi u neovisnosti Hrvatske i dosad neviđene fotografije, a nas je prvenstveno zanimalo kako je došlo ideje da se Španović upusti u tako složeni projekt.

“Biografija o Velimiru Zajecu nastala je potpuno spontano, kroz mnogobrojne razgovore o Dinamovoj prošlosti i ‘slavnim godinama kluba’. Najzaslužniji za pokretanje cijele priče je Zekin najbolji prijatelj i suradnik Milan Šulentić, koji me i upoznao s njim. Šule i ja smo u jednom od neobaveznih razgovora došli do zaključka da bi bilo dobro napraviti biografiju o Zajecu”, rekao nam je na početku razgovora Španović. “Svidjela mi se ideja, ali u početku sam mislio da je to samo načelno razgovor i razmišljanje naglas. Već nakon nekoliko dana zvao me Šule i samo pitao: jesi li počeo raditi na knjizi? Onda sam vidio da se ne šali i bacio sam se na posao i kopanje po arhivama”, dodao je.

Španović smatra da Zajec simbolizira Dinamo u najboljem smislu. “Zajec možda nije najbolji igrač, ali definitivno je riječ o najkompletnijoj osobi u povijesti kluba. Knjiga o Zeki je zapravo knjiga o povijesti Dinama”, poručio je Španović. “Uz činjenice da je kao kapetan vodio momčad 1982. do povijesnog naslova prvaka one države, pa onda stvarao ‘dream team’ koji je umalo srušio Zvezdu, tada prvaka Europe i svijeta, a potom i momčad koja će 1996. prvi put u povijesti osvojiti duplu krunu s njegovim kumom Zlatkom Cicom Kranjčarom na klupi, zatim se jedini borio protiv promjene imena i potom ga vratio i objavio povratak imena 2000. godine, zatim imao utjecaj na sve legende Dinama kroz neke poteze, kao trener doveo do prvih pobjeda u Ligi prvaka, ali i spasio klub od stečaja prodajom Igora Bišćana u Liverpool, na svoje osobno prijateljstvo s tamošnjim potpredsjednikom kluba… Ne vidim tko je veća persona u povijesti kluba”, obrazložio je Španović.

Saša Zinaja/NFOTO

Iza projekta “Zeko” stoji više od godinu dana rada, a u prikupljanju materijala pomogla je i arhiva Nacionala. “Za potrebe biografije razgovarao sam s više od 95 sugovornika i rukom napisao preko 300 stranica. Informacije sam nalazio u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Državnom arhivu, arhivi Dinama, od sugovornika iz tog vremena… Moram naglasiti da je u nastajanju biografije i prikupljanju informacija pomogla i arhiva Nacionala, s glavnim urednikom Berom Jelinićem”, rekao je Španović.

Veliki doprinos dali su i kolekcionari Dinama i sakupljači arhivske građe. “Imam sreće da su moj prijatelj Krešimir Barić i kolega Zlatko Sraga kolekcionari koji su uredno spremali svu novinsku arhivu o Dinamu. Počeo sam od tih starih tekstova koje sam od njih dobio”, dodao je.

Dosje UDBA-e poslužio je za pisanje biografije. “Pogledao sam u Državni arhiv Hrvatske i onaj bivše Jugoslavije, koji se nalazi u Beogradu. Zlatko Vitez mi je nešto rekao o tome, a tijekom istraživanja nailazio sam na neke dokumente. Recimo, postoji dosje o sastanku s navijačima 1989. godine, zatim su tu stvari vezane uz ‘89. i 13. svibnja 1990. UDBA je uvijek bila prisutna kada bi joj zbivanja oko Dinama izgledala kao buđenje hrvatskog identiteta i nacionalnog zanosa”, objasnio je Španović.

U stvaranju biografije “Zeko” sudjelovao je veliki broj sugovornika, ali naslovni lik knjige nije u početku znao što se sprema. “Zajec je o knjizi i pisanju biografije saznao tek nakon kopanja po arhivi, prvih razgovora i slaganja kostura knjige. Počeo sam prikupljati arhivsku građu, a Šulentić mi je počeo slati ideje o popisu sugovornika. Nakon prvih razgovora sjeo sam sa Zekom i rekao mu što radimo. Na kraju je svaki moj razgovor s njime, od kojih nijedan nije trajao ispod sat i pol, bio njegov svojevrstan pogled na cijelu karijeru”, rekao je Španović i prisjetio se kakve su bile njegove reakcije: “Vjerujem da je zadovoljan i da je kroz biografiju nakratko otputovao kroz vrijeme i prisjetio se svih događaja koji su mu obilježili život, profesionalnu karijeru, ali i Dinamo.”

Igor Kralj/PIXSELL

Kakva je Velimir Zajec ličnost, sinonim za Dinamo i nogomet općenito, najbolje opisuje Španović kada kaže da „Zeko“ mora biti “obavezna lektira” za sve nogometne generacije koje dolaze. “Biografija ‘Zeko’ trebala bi biti udžbenik ovim novim generacijama Dinamovih igrača da shvate što je Dinamo značio zajednici, što je značio građanima Zagreba i kako se jedan Dinamov igrač treba ponašati”, poručio je Španović.

Knjigu opisuje kao dokumentarac prenesen na papir. Ima 480 stranica i teško je izdvojiti najzanimljivije poglavlje, ali svakako treba istaknuti ona koja govore o Zajecovoj ulozi u prvoj utakmici Hrvatske protiv SAD-a u listopadu 1990. godine te u priznavanju Hrvatske od Grčke, ali i ona o samim njegovim počecima i borbi između nogometa i škole. Autor biografije istaknuo je najzanimljiviji dio: “To bi definitivno bio početak karijere, nikad priznati naslov prvaka Jugoslavije zbog slučaja Tomić i, naravno, osvajanje naslova 1982. godine. Zanimljivo je da je sve to usko povezano jedno s drugim i isprepliće se kroz ta prva poglavlja.“

Sada kad je “projekt Zeko” završen i biografija je na tržištu, zanimalo nas je kako na sve gleda Španović. “Iskreno, moram priznati, precijenio sam samog sebe na početku jer sam mislio da ću biti gotov za tri, maksimalno četiri mjeseca. No brzo sam shvatio da je to nemoguće”, komentirao je Španović, ali i naglasio da je uživao.

Sada planira uzeti kratki predah iako već priprema sljedeći projekt. Čitateljima Tempa otkrio je o čemu se radi. “S obzirom na osobno iskustvo i dvije transplantacije koje su iza mene, planiram snimiti dokumentarac o transplantaciji organa u Hrvatskoj”, najavio je Španović, uz napomenu da ne želi svoj osobni primjer gurati u prvi plan, već to iskustvo iskoristiti kako bi na pravi način dočarao cijeli proces transplantacije u Hrvatskoj i pravilno prenio emociju na ekrane. “Već sam načelno razgovarao s timom liječnika u Merkuru i želja mi je zorno prikazati sam taj čin borbe za novi organ, novu priliku i, naravno, to iščekivanje. Želim prikazati Hrvatsku u jednom drugačijem, pozitivnom svjetlu, s obzirom na to da smo u samom europskom vrhu po pitanju transplantacija, i to zahvaljujući vrhunskom timu liječnika”, zaključio je Španović.