Sanjin Mihelić, ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, najavljuje početak sezone izložbom dijela fundusa u ljubljanskoj Narodnoj galeriji, govori što još planiraju ove sezone i kada se očekuje završetak obnove zgrade MUO-a koja je teško stradala u potresima

Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu, iako u obnovi, nastavlja aktivno djelovati u progonstvu. Prošloga tjedna – simbolično, na 106. rođendan Narodne galerije u Ljubljani – svečano je otvorena izložba “Stari majstori iz zbirki za umjetnost i obrt u Zagrebu – slikarstvo, grafika, kiparstvo”, koja će biti dostupna javnosti sve do 9. veljače 2025. Izložbu je otvorio državni tajnik Ministarstva kulture Republike Slovenije Matevž Čelik Vidmar, u prisustvu Višnje Bralić, glavne konzervatorice iz Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, koja je u ime ministrice Nine Obuljen Koržinek izrazila podršku međunarodnoj suradnji dviju institucija. I ravnateljica Narodne galerije Barbara Jaki i ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt Sanjin Mihelić osvrnuli su se na uspjeh dugogodišnje suradnje dviju institucija.

Na izložbi su prikazana 62 djela reprezentativnih talijanskih i sjevernjačkih starih majstora i njihovih radionica te kruga utjecaja, u razdoblju od 14. do 18. stoljeća. Zastupljeni su brojni autori – od Andrije Schiavonea, Jana Victorsa, Leandra Bassana, Francesca Caira ili pak sljedbenika Paola Veneziana, Guida Renija i Balthasara van den Bosschea i drugih. Europsko grafičko stvaralaštvo iz Zbirke grafike MUO-a predstavljeno je odabirom jedanaest djela datiranih u rasponu od renesansnog 16. pa sve do kraja baroknog 18. stoljeća. Među njima su grafički prijevodi djela Julija Klovića, Michelangela Buonarrotija, Petera Paula Rubensa, kao i originalni bakropisi Jacquesa Callota, Giuseppea Vasija i drugih istaknutih grafičara navedenog razdoblja. Crkveno kiparstvo predstavljeno je s petnaest skulptura iz Zbirke kiparstva MUO-a od 15. do kraja 18. stoljeća, reprezentativnih za gotički i barokni stilski izraz i djelatnost poznatih starih majstora, poput srednjovjekovnog štajerskog majstora Hansa von Judenburga, bavarskog majstora kasnog manirizma Hansa Deglera te osobito značajnih štajerskih majstora iz razdoblja baroka poput Vida Königera iz Graza, Josipa Holzingera s radionicom u Mariboru i Ferdinanda Galla djelatnog u Celju te za zagrebački krug važna djela kipara Ivana Komersteinera, Claudijusa Kautza i Josipa Stallmayera.

Ova izložba je plod polustoljetne suradnje dviju muzejskih institucija, od kojih svaka svoj ugled duguje zalaganju na području nacionalne kulture, ali i internacionalnoj uzajamnosti i aktivnom sudjelovanju u kulturnom krugu kojem pripadaju.

Inače, ovogodišnja izložbena sezona MUO-a započela je 5. rujna otvorenjem velikog izložbenog projekta “Jedna za sve – Sve za jednu / Klub likovnih umjetnica 1927. – 1940.” u Galeriji Klovićevi dvori, dok je u Arheološkom muzeju Istre u Puli nedavno otvorena i izložba grafika Marijana Detonija “Od skice do matrice”.

O tome kako se snašao na novoj funkciji, što još planiraju ove sezone i kada se očekuje završetak obnove zgrade MUO-a, tjednik Nacional razgovarao je sa Sanjinom Mihelićem, ravnateljem Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu.

Dugogodišnji ravnatelj Arheološkoga muzeja u Zagrebu i muzejski savjetnik Sanjin Mihelić imenovan je u listopadu prošle godine, jednoglasnom odlukom Upravnog vijeća Muzeja i rješenjem gradonačelnika Grada Zagreba, na dužnost ravnatelja MUO-a. Diplomirao je arheologiju i španjolski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a magistrirao na Institutu za arheologiju University Collegea u Londonu 2001. godine. Autor je i koautor velikog broja izložbenih projekata u zemlji i inozemstvu te autor nekoliko desetaka stručnih i znanstvenih članaka objavljenih u domaćim i stranim publikacijama. Član je Hrvatskog muzejskog društva, Hrvatskog arheološkog društva, ICOM-a i brojnih baštinskih udruga, kao i Upravnog odbora ICOMOS-a Hrvatske, međunarodne nevladine organizacije za zaštitu kulturnih dobara.

‘Ne možemo održavati izložbe u vlastitim prostorima, ali zahvaljujući kolegijalnosti kolega iz Zagreba, iz cijele Hrvatske, ali i iz inozemstva, i dalje smo vidljivi i radimo’

NACIONAL: Prošloga tjedna svečano je otvorena izložba “Stari majstori iz zbirki za umjetnost i obrt u Zagrebu – slikarstvo, grafika, kiparstvo u Ljubljani”. Kako je došlo do te konkretne suradnje i organizacije ove izložbe?

Sve se temelji na činjenici da naše međusobne veze postoje odavno. Riječ je o polustoljetnoj suradnji, a to se obično radi preko vodstava ili preko kustoskih poznanstava i komunikacije, koju je uspostavio još moj prethodnik Miroslav Gašparović. Još je on predložio da se ta izložba organizira, a mi smo je, uz neke manje promjene, i realizirali. Prvotna ideja je bila da se predstavi cjelovitiji fundus iz svih zbirki MUO-a, no na kraju se to svelo na tri zbirke lijepih umjetnosti. Tako da smo u Ljubljanu poslali manji broj reprezentativnih predmeta. Riječ je o 62 umjetnine koje su se jako dobro “smjestile” u Narodnu galeriju u Ljubljani. I prije otvaranja dobivali smo sjajne reakcije slovenskih kolega koji su izložbu postavljali. Izuzetno smo sretni što smo uspjeli otvoriti tu izložbu u Ljubljani, a tih nekoliko mjeseci koliko će izložba biti u Narodnoj galeriji bit će najbolji izlog najboljeg iz triju od 22 zbirke koje MUO ima.

NACIONAL: Je li Narodna galerija neka vrsta pandana MUO-u i koliko je slovenska javnost zainteresirana za takvu vrstu izložbi?

Izuzetno je zainteresirana, a o tome su nas redovito obavještavali slovenski kolege. Naime, već neko vrijeme trajala je i promotivna kampanja i zato očekujemo veliki broj posjetitelja tijekom cijelog trajanja izložbe. A kada govorimo o tome je li Narodna galerija pandan MUO-u, smatram da po mnogočemu jest. Prije svega po značaju, kao i po orijentaciji. I Narodna galerija okrenuta je, prije svega, lijepoj umjetnosti, kao i u MUO. S druge strane, naša specifičnost su primijenjena umjetnost i dizajn. To je ono što nas izdvaja i upravo je taj “koktel” zbirki i orijentacije ono što MUO čini jedinstvenim i u Hrvatskoj i u široj regiji.

NACIONAL: Kojim su se kriterijima vodile autorice koncepcije izložbe Antonia Došen, Marijana Paula Ferenčić i Jasmina Fučkan?

Ključ se krije u imenu. Riječ je o starim majstorima iz tih triju zbirki, na koje smo se koncentrirali i od toga, kao što rekoh, odabrali najbolje od najboljeg. Svakako bih istaknuo da je osim autorica izložbe, i cijeli kolektiv Muzeja za umjetnost i obrt, dakle – i restauratori i konzervatori, sudjelovao u pripremanju te izložbe. A od vanjskih suradnika koji i autorski potpisuju dionice izložbe tu su Ljerka Dulibić, Višnja Bralić, Tanja Trška i Ivan Ferenčak.

NACIONAL: Iako se MUO obnavlja, vi ne odustajete od organiziranja izložbi, radite na sve strane…

Tako je, nema stajanja. To što je Muzej zatvoren, ne znači da mi odustajemo od svoje djelatnosti. Dakle, Muzej radi sve što radi inače, samo u malo otežanim i kompliciranijim uvjetima i okolnostima. Ali sve one aktivnosti iz muzejske struke, koje uključuju i prezentacijsko-komunikacijske aktivnosti, muzej radi jednakim tempom. Trenutno zbog objektivnih okolnosti ne možemo održavati izložbe u vlastitim prostorima, ali zahvaljujući kolegijalnosti, prijateljstvu i gostoprimstvu svojih kolega iz Zagreba i iz cijele Hrvatske, ali i iz inozemstva, organiziramo izložbe u drugim muzejima i galerijama te smo i dalje vidljivi.

NACIONAL: Preuzeli ste vodstvo MUO-a prije otprilike godinu dana. Kako ste se snašli na svojoj novoj funkciji i kako surađujete sa svojim ženskim kolektivom?

Točno, uskoro će se navršiti godina dana otkad sam stupio na novu dužnost. Već na samom početku moje impresije o kolektivu bile su izuzetno pozitivne, a odonda su samo učvršćene. Mislim da sam se odlično snašao, a nije tu riječ samo o meni, već bih rekao da smo se svi jako dobro našli i snašli i da ta naša suradnja jako dobro napreduje.

Barbara Jaki, ravnateljica Narodne galerije, i ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt | Foto: Srećko Budek/MUO

NACIONAL: Već na početku svog mandata imali ste vrlo neugodno iskustvo: prijavili ste jednu zaposlenicu MUO-a zbog pronevjere stotina tisuća kuna. Kako ste to otkrili i što je s tim slučajem?

U pravu ste, nisam samo ja, već je čitav naš kolektiv doživio pravi šok kada smo otkrili da je jedna djelatnica sustavno potkradala Muzej. Šteta koju je tom pronevjerom ta (ne)djelatnica počinila ne mjeri se samo financijskim aršinom. Uračunajte tu propuštene prilike, vrijeme i napor koji se ulaže u sanacijske aktivnosti zbog svih mogućih ramifikacija samog nedjela… a tu je i reputacijska šteta za Muzej, ali i za sve vrijedne djelatnike. Jako sam nesretan zbog činjenice da je, htjeli mi to ili ne, na sve nas bačena svojevrsna stigma iako je riječ o posve individualnoj odgovornosti. To moje kolegice i kolege, ovaj izuzetno kvalitetan i vrijedan kolektiv za koji sam spoznao da će se strmoglaviti naglavce za dobrobit ustanove ako to bude potrebno, zaista nisu zaslužili. Tim više i dalje vrijedi naš stav da ćemo maksimalno pomagati policiji i državnom odvjetništvu u svim njihovim radnjama, za koje očekujemo da će naposljetku dovesti do zadovoljavajućeg ishoda. Kada će to točno biti, uistinu ne znam niti je u mojoj nadležnosti da o tome odlučujem. U pravnom pogledu Muzej je poduzeo apsolutno sve što je bilo u njegovoj ingerenciji – i na nama je sada čekati pravni epilog. Ovdje bih još samo dodao da smo pri tome imali veliko razumijevanje, podršku i pomoć svog osnivača Grada Zagreba.

NACIONAL: Budući da je MUO već dulje u progonstvu, kako tehnički izgleda vaš posao s obzirom na to da su zbirke pohranjene u depoima na Zagrebačkom velesajmu i drugim lokacijama?

Termin progonstvo dobro opisuje našu situaciju. U svakom slučaju, radi se o dislokaciji na više mjesta dok svi željno očekujemo povratak u svoju matičnu zgradu na Trgu Republike Hrvatske, koja je u obnovi. Ono što otežava posao jest činjenica da nismo svi pod istim krovom, već na tri različite lokacije. Kustoski dio i dio restauratora su u Muzeju suvremene umjetnosti, kojem zahvaljujem na gostoprimstvu, tehničke službe su u bloku na Trgu Republike Hrvatske, u dvorišnoj zgradi koju dijelimo sa Školom primijenjene umjetnosti i dizajna, dok je Uprava u palači Gvozdanović na Gornjem gradu, koja je oporučno ostavljena u vlasništvo Gradu Zagreba, ali uz izričitu želju da njome upravlja MUO.

NACIONAL: Pa nije vam loše, to je jako lijepa palača, no treba i nju obnoviti…

Istina, to je izuzetno lijep prostor. No djelomično zbog potresa, a djelomično zbog zahtjevnog održavanja, trenutno nije dostupna javnosti, ali postoje planovi za njenu obnovu, izrađuje se projektna dokumentacija. Međutim, kako se radi o velikom zalogaju, ne možemo točno reći kada će započeti njena obnova.

NACIONAL: Mogu li kustosi uopće doći do svojih zbirki kako bi odabrali što će se izložiti na određenoj izložbi? Ili ih znaju napamet?

Budući da naš fundus broji oko sto tisuća predmeta, kustosi, naravno, ne mogu napamet znati svoje zbirke, ali to ne znači da ne vladaju njihovim sadržajem. Naime, kao što sam rekao, specifičnost Muzeja za umjetnost i obrt je upravo u njegovoj raznolikosti i po tome nismo jedinstveni samo u Hrvatskoj, već i u ovom dijelu Europe. Mislim da je dobra usporedba s Victoria&Albert Museumom iz Londona. Naravno da smo sada u otežanoj situaciji, ali bitno je da smo mi to prihvatili kao datost u ovom razdoblju i njoj smo se prilagodili. Želim vjerovati da se, po našim rezultatima, planovima i radu, ta nesretna činjenica da smo “raskućeni” jedva i primjećuje. Zato je potrebno uložiti puno veći napor nego da smo svi pod jednim krovom, ali od toga ne bježimo i dajemo sve od sebe.

‘Iz nacionalnog plana oporavka i otpornosti upravo se povlači 47 milijuna eura. Imao sam tu čast i odgovornost da potpišem ugovor s Ministarstvom kulture u prosincu’

NACIONAL: Nedavno je MUO u Arheološkom muzeju Istre u Puli otvorio i izložbu grafika Marijana Detonija “Od skice do matrice”. Kako se “smjestila” u tom muzeju i koliko su tome pomogle neke vaše bivše veze kao ravnatelja Arheološkog u Zagrebu?

Nema smisla to poricati. Naravno da iz moje ne tako davne prošlosti ravnatelja Arheološkog muzeja u Zagrebu, seže ta vrlo lijepa suradnja s Arheološkim muzejom Istre. Izložba nije otvorena u samoj muzejskoj zgradi, već u Galeriji C8, nasuprot glavne zgrade muzeja. To je i inače koncepcija Arheološkog muzeja Istre, da se ne ograničava isključivo na usko arheološke izložbe. U tom smislu Detoni kao slikar i grafičar nema puno veze s arheologijom, ali to nije ni presudno. Izložba je i prostorno i tematski koncipirana vrlo slično kako je bila predstavljena u Galeriji Kranjčar u Zagrebu i u Gradskom muzeju u Križevcima, a u nešto smanjenom obimu i u Budimpešti.

NACIONAL: Kakvi su planovi za sljedeću godinu?

Već početkom 2025. idemo u Novu Gradišku i Rijeku sa svojim izložbama, a izložba radnog naziva “The best of MUO” provest će cijelo ljeto u galerijskom prostoru Sveta srca u Puli.

NACIONAL: Obnova MUO-a je vrlo komplicirana i spora iako je vaš prethodnik Miroslav Gašparović među prvima predao dokumentaciju. Mislite li da je ipak sve moglo brže? Jesu li institucije negdje zakazale?

Teško je dati jednu utemeljenu ocjenu o tome je li moglo brže. Ja bih čak okrenuo tu tezu i rekao da je pravo čudo što je sve ovo do sada tako brzo napravljeno. Naime, trebao se poklopiti niz stvari – ne treba zaboraviti da se obnova najvećim dijelom financira iz europskih mehanizama, na koje mi malo možemo utjecati. Što se tiče MUO-a, sve je napravljeno u roku. Kao prvo, još prošle godine u roku je završena konstrukcijska obnova koja je najvećim dijelom bila financirana iz Fonda solidarnosti. U međuvremenu je uspostavljen novi mehanizam, a to je Nacionalni plan oporavka i otpornosti iz kojeg se upravo povlače ogromna sredstva, a govorimo o 47 milijuna eura. Imao sam tu čast i odgovornost da u prosincu prošle godine potpišem ugovor s Ministarstvom kulture i medija kroz koje se provodi taj plan. Zato bih rekao da obnova napreduje odlično iako se trenutno ne vidi da se nešto radi u Muzeju. To je zato što nismo u fazi izvedbe građevinskih radova. Ali mi smo završili fazu javnih nabava, na kojoj se najčešće prolazi ili pada. I sada smo u fazi da potpišemo ugovor s izvođačima i krenemo s građevinskim dijelom. To bi se trebalo dogoditi u najskorije vrijeme.

NACIONAL: Kada očekujete završetak obnove i koliko će, po vašoj slobodnoj procjeni, trajati vraćanje svih artefakata i stalnog postava?

Do 30. lipnja 2026. MUO – kao, uostalom, i svi ostali primatelji sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti – mora završiti sve radove na koje je obvezan ugovorom. To znači da ćemo mi do polovice 2026. završiti najveći dio, a onda nam slijedi povratak fundusa, opremanje i tako dalje. Očekujem da ćemo do kraja 2026. biti pod krovom, a kroz 2027. vratit ćemo najveći dio fundusa i početi s izložbenim prezentacijama.