Sanja Klempić Bogadi iz Instituta za istraživanje migracija u Zagrebu govori kako rezultati istraživanja iz 2020. pokazuju da se građani RH nešto manje protive doseljenju migranata, ali ih doživljavaju kao ekonomsku i kulturnu prijetnju

Nagli porast broja imigranata izaziva zabrinutost, a sve je češća netrpeljivost prema radnicima iz azijskih zemalja. O tome je Zagreb News razgovarao sa Sanjom Klempić Bogadi, voditeljicom Znanstvenog odjela za migracijska i demografska istraživanja u Institutu za istraživanje migracija u Zagrebu.

ZgNews: U Zagrebu je posljednjih godina sve više stranih radnika, posebno iz azijskih zemalja. Riječ je o desecima tisuća radnika – navodno i 200.000 – koji zasad još nisu došli s obiteljima nego je uglavnom riječ o privremenom radu. S obzirom na to da su mnogi iz zemalja posve drugačije kulture, druge rase i vjeroispovijesti, sve češće možemo čuti o incidentima koji se mogu karakterizirati kao govor mržnje ili zločin iz mržnje. Postoje li istraživanja koja govore o situaciji u Hrvatskoj u vezi ove problematike i kako vi vidite situaciju?

U medijima se stvara pogrešna slika da među stranim radnicima dominiraju državljani azijskih zemalja. Lani je u Hrvatskoj izdano 172.499 dozvola za boravak i rad, od kojih je polovica bila za državljane Bosne i Hercegovine, Srbije, Sjeverne Makedonije i Kosova i pojedinačno gledano još uvijek najveći broj stranih radnika dolazi iz BiH. Međutim, sve je veći broj stranih radnika iz azijskih zemalja, najviše iz Nepala, Indije, Filipina i Bangladeša. Za očekivati je da će njihov broj i rasti jer su zemlje okruženja iz koje je tradicionalno dolazila radna snaga u istim demografskim problemima kao i Hrvatska te se brzo iscrpljuju mogućnosti za njihovu daljnju regrutaciju. S obzirom na to da je prema istraživanju Eurobarometra iz 2021. koje se odnosilo na temu imigracije i Hrvatska među zemljama u kojima vrlo mali broj ispitanika svakodnevno komunicira s imigrantima, razumljivo je da nagli porast broja imigranata izaziva određenu zabrinutost, posebice kod dijela stanovništva koje s njima nije imalo ranije kontakte. Negativni stavovi prema imigraciji i imigrantima nastaju iz percepcije da imigranti predstavljaju ekonomsku prijetnju, ali i prijetnju nacionalnom identitetu, kulturi i vrednotama.

ZgNews: Je li Institut za istraživanje migracija radio neka istraživanja o kretanju migracija u Hrvatsku, posebno vezana uz inozemnu radnu snagu na privremenom radu u Hrvatskoj, i što pokazuju rezultati?

IMIN je već prije nekoliko godina strane radnike prepoznao kao važnu temu za svoja istraživanja. Međutim, pandemija bolesti covid-19 odgodila je provedbu terenskih istraživanja u okviru projekta ‘’Hrvatska – nova imigracijska zemlja?’’. Nakon dvogodišnje odgode provedeno je kvalitativno istraživanje s različitim dionicima vezanima za strane radnike i tržište rada. Svi se oni slažu da ne postoji sektor u kojem nema potrebe za zapošljavanjem stranih radnika u Hrvatskoj te ističu da je procedura zapošljavanja otežana, ponajprije zbog dugotrajnog i hiperbirokratiziranog postupka, pogotovo za strane radnike kojima je potrebna viza za dolazak u Hrvatsku. Drugo kvalitativno istraživanje sa stranim radnicima je u tijeku. Za sada je pokazalo da se radnici koji su došli iz država nastalih raspadom Jugoslavije lakše uključuju u različite aspekte hrvatskog društva, za što je jedan od ključnih razloga nepostojanje jezične barijere.

ZgNews: Rekli ste da dolazak imigranata iz azijskih zemlja dovodi do porasta etničkih i kulturnih različitosti te je potrebno stalno senzibilizirati javnost kako bi se prevenirale ksenofobija i diskriminacija. Što se tu točno treba napraviti?

Istraživanje koje je IMIN provodio i čiji su rezultati objavljeni još 2012. pokazalo je da su ispitanici u Hrvatskoj potencijalne strane radnike percipirali kao ekonomsku i kulturnu prijetnju i pokazali nespremnost za prisnije kontakte s njima. Prema rezultatima Europskog društvenog istraživanja iz 2020., više od polovice ispitanika u Hrvatskoj spremno je prihvatiti imigrante bez obzira na njihovo porijeklo, otprilike trećina ih se protivi doseljenju imigranata ili bi to dopustili tek manjem broju. Iako usporedba s podacima iz ranijih rundi istraživanja pokazuje da se ispitanici nešto manje protive dolasku imigranata u Hrvatsku, ipak su i dalje manje skloni prihvatiti dolazak osoba drugačije rase ili etničkog podrijetla i iz siromašnijih zemalja izvan EU-a. Stavovi o migrantima oblikuju se na temelju informacija i znanja o njima te je zbog toga potrebno provoditi stalnu edukaciju i senzibilizaciju javnosti o ovim temama kako bi se prevenirala ksenofobija i diskriminacija.

ZgNews: Najveći problem osoba koje dolaze ili na rad ili kao oni koji trebaju međunarodnu zaštitu jest nepoznavanje hrvatskog jezika. Koliko je to problematično za tržište rada?

Nepoznavanje hrvatskog jezika značajna je prepreka uključivanju u hrvatsko društvo, čini imigrante ranjivijima na tržištu rada jer vrlo često zbog jezične barijere nisu upoznati sa svojim pravima niti ih mogu ostvariti. Osim toga, potrebno je istaknuti da je poznavanje jezika zemlje primitka ključno za uspješnu integraciju imigranata.

Što se tiče osoba koje traže međunarodnu zaštitu u Hrvatskoj, njihov broj se tijekom 2022. i 2023. dramatično povećao, ali je broj osoba kojima je ona odobrena i dalje vrlo mali. Od 2006. do kraja rujna 2023. u Hrvatskoj je 919 osoba dobilo azil i 139 supsidijarnu zaštitu. Procjenjuje se da ih je polovica već napustila Hrvatsku i otišla u neke druge europske zemlje zbog brojnih prepreka u integraciji. Premda je država donijela propise kojima se tražiteljima međunarodne zaštite i onima kojima je odobrena omogućava učenje hrvatskog jezika radi uključivanja u obrazovni sustav ili uključivanja u hrvatsko društvo, u stvarnosti to uglavnom baš i ne funkcionira.

ZgNews: Katarina Peović nedavno je rekla da ogroman broj stranih radnika ugrožava položaj hrvatskog radnika. Može li se govoriti o tome?

Migracije su općenito vrlo ispolitizirana tema posebno u vrijeme izbora, a jedna od teza koja se često ponavlja je da strani radnici uzimaju poslove domaćima. Imigracija je uglavnom reakcija na nedostatak radne snage, a ne uzrok snižavanja cijene rada.