I ove godine 25. studenoga obilježen je kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, no unatoč javnoj podršci, problemi se na institucionalnoj razini ponavljaju. Tome, između ostalog, doprinosi društveni i ideološki kontekst obično nesvjestan činjenice da se nasilje nad ženama prije svega mora tretirati kao kršenje ljudskih prava žena, a ne pitanje tradicionalnijeg ili progresivnijeg svjetonazora. To je bio i povod razgovora s odvjetnicom Sanjom Bezbradicom Jelavić, koja osim što govori o iskustvu zastupanja žrtava nasilja na hrvatskim sudovima, objašnjava presude Europskog suda za ljudska prava kada su njihova prava povrijeđena, jer o tome se naposljetku i radi – o ljudskim pravima.

NACIONAL: Što mislite o dosadašnjoj hrvatskoj sudskoj praksi kažnjavanja nasilja nad ženama i djevojčicama? Šalje li ona, kako upozoravaju udruge, svojim presudama lošu poruku i leže li problemi u neadekvatnim zakonima ili u neosviještenosti institucija i društva o tome da prava žena nisu ideološko ili kulturno pitanje, već pitanje ljudskih prava i ravnopravnosti velike skupine građana odnosno građanki?

Kakva je dosadašnja praksa, nabolje pokazuje stanje u društvu vezano uz problem nasilja nad ženama djevojčicama. Već nas i statistika upućuje na zaključak da imamo problem jer ako prema podacima MUP-a u ovoj godini imamo 13 ubijenih žena i 65 žena s teškim tjelesnim ozljedama, tada su nam već i ti podaci snažan indikator da moramo mijenjati prakse….