Odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić, dobitnica nagrade Zagrepčanka godine, govori kako je zastupala obitelj tragično stradale afganistanske djevojčice Medine i tužila RH

Odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić ovogodišnja je dobitnica nagrade „Zagrepčanka godine“ za izniman doprinos u zaštiti i ostvarenju temeljnih ljudskih prava i sloboda najranjivijih skupina.

Posljednjih 20 godina, a osobito tijekom 2021., intenzivno je djelovala na zaštiti ženskih ljudskih prava i ravnopravnosti spolova, aktivno sudjelujući u kreiranju zakona i javnih politika, lobirajući za ratifikaciju i implementaciju Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Niz godina surađuje s brojnim ženskim udrugama i organizacijama civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava.

U Zaključku o dodjeli nagrade navodi se da je Sanja Bezbradica Jelavić svojim znanjem, stručnošću, ustrajnošću i bezgraničnom empatijom pomogla velikom broju žrtava raznih kaznenih i prekršajnih djela u ostvarenju njihovih zakonom zajamčenih prava.

Iznimno značajan pravni uspjeh Sanja Bezbradica Jelavić ostvarila je zastupajući obitelj tragično preminule djevojčice Madine Hussiny koja je s obitelji izbjegla iz Afganistana. U postupku pred Europskim sudom za ljudska prava utvrđena je odgovornost Republike Hrvatske za povredu više članaka Konvencije o ljudskim pravima i pratećih protokola.

“Jasno da sam sretna i ponosna”, rekla je dobitnica nagrade Zagrepčanka godine. “Doista, čini se da pušu neki novi vjetrovi u Zagrebu, jer je odabirom dobitnica i dobitnika nova gradska vlast pokazala do kojih im je vrijednosti stalo i što žele promovirati. Ove godine nagradu je dobilo više žena nego muškaraca i doista su svi dobitnici sjajni ljudi i zaslužili su biti nagrađeni. Izuzetno cijenim njihov rad i doprinos. No moram priznati da sam imala podijeljene osjećaje kada sam dobila prvu informaciju o nagradi. S jedne strane osjećaj zahvalnosti i ponosa, a s druge strane žaljenje zbog činjenice da se nagrada dodjeljuje prije svega zbog posebnih dostignuća u radu na predmetu male Madine, u tužbi protiv Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava, kao i zbog dosljedne primjene članka 3 Ustava RH, koji se odnosi na poštovanje ljudskih prava. Što znači da se taj članak ne primjenjuje uvijek dosljedno.”

Sanja Bezbradica Jelavić dobila je tužbu protiv Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava, zastupajući obitelj tragično preminule afganistanske djevojčice Madine Hussiny koja je poginula na pruzi, nakon što je hrvatska policija nju i njenu obitelj usred noći potjerala natrag u Srbiju. U presudi je utvrđena odgovornost Republike Hrvatske za povredu više članaka Konvencije o ljudskim pravima i pratećih protokola, a država treba obitelji isplatiti odštetu u iznosu od 40 tisuća eura.

“Predmet je doista složen i izašao je izvan svih očekivanih okvira. No ključno je kazati sljedeće: kada politički ciljevi uđu u pravo do te mjere da oni određuju što će se raditi te da se pri tome svjesno krše pravni propisi, onda je to poraz za jednu demokratsku državu. U ovom konkretnom predmetu prvo su se donijele političke odluke, a onda se počelo gaziti po temeljnim vrednotama Ustava. Nisu se primjenjivali zakoni u takvoj nevjerojatnoj mjeri povezanih arbitrarnosti više osoba u sustavu službene vlasti, da je to jako zabrinjavajuće za nas kao društvo. O tome se govorilo i u Europi i to je sramota za jednu zemlju i to na više razina. Poznato je da naši političari počinju reagirati tek kada se o takvom slučaju govori izvan granica Hrvatske. No kada unutar svojih granica ne primjenjujemo zakon, to im očito nije problem, kao što im nije ni problem ako oni koji su krivi prođu nekažnjeno. Očekivala sam da će se Republika Hrvatska žaliti i to mi nije bilo nikakvo iznenađenje. Osobito zato što je netko, tko je bio zadužen za taj predmet iz sustava državne vlasti, kontinuirano donosio pogrešne odluke. Tko je to i tko su ti ljudi, ja to ne znam i ne mogu se time baviti. Postoje osobe u sustavu čiji je to zadatak. Do postupka pred Europskim sudom za ljudska prava nikada ne bi ni došlo da stupanj arbitrarnosti unutar sustava državne vlasti nije bio kontinuirano tako visok. Za to snose odgovornost neki ljudi unutar Ministarstva unutarnjih poslova koji su kreirali politike i dali zapovjedi, a tko su oni, to bi trebali znati njihovi nadređeni”, rekla je Sanja Bezbradica Jelavić i objasnila kako je preuzela zastupanje tragično preminula male Afganistanke: “Meni se obratila obitelj Hussiny preko Centra za mirovne studije, kao što me nalaze i preko udruga Žene žrtve zlostavljanja i Žene žrtve ratnog zločina silovanja. To nije neki neuobičajeni proces uspostave kontakta između osobito ranjivih osoba i odvjetnika koji ih može zastupati. Brzo sam postala svjesna nakon razgovora s obitelji kako oni nikada ne bi podnijeli kaznenu prijavu, da je netko iz sustava državne vlasti, s obzirom na to da je dijete poginulo kraj naše granice, obavio posao kako je trebao biti obavljen. Dakle, ljudski i u granicama mogućeg, kada je država u pitanju. Vidjela sam neke druge slične slučajeve, gdje su predstavnici države povremeno dolazili na razgovor s ljudima koji su oštećeni, koji su bili ranjeni ili ostali invalidi, da provjere kakva je situacija. To se moglo napraviti i s obitelji Hussiny. Međutim, obitelj kojoj je dijete stradalo na tako tragičan način ostavljena je bez ikakvog odgovora i oni su zato iskoristili svoje pravo da podnesu kaznenu prijavu. Kada su nakon toga došli na teritorij Republike Hrvatske, s njima je postupano na jedan nehuman način, o čemu je sve rekao Europski sud za ljudska prava. Iako Sud nije mogao do u detalje analizirati svu silinu arbitrarnosti koje su se dogodile tijekom postupka, ono što je nepobitno utvrđeno je povreda članka 3 Ustava RH, a to je nečovječno postupanje u odnosu na velik broj djece koje ta obitelj ima kao i ostale teške povrede ljudskih prava u odnosu na cijelu obitelj”, zaključila je Sanja Bezbradica Jelavić.