Po prvi put na paraolimpijskim igrama u Rio de Janeiru slušala se ‘Lijepa’ naša’ nakon što je stolnotenisačica Sandra Paović osvojila zlato pobijedivši u finalu finalu kategorije 6 Njemicu Stephanie Grebe sa 3-0  (11-2, 11-7, 11-4).

Za Hrvatsku je to četvrto zlato u povijesti nakon što je Antonija Balek u Pekingu pobijedila u bacanju kugle i bacanju koplja, a Darko Kralj u bacanju kugle.

“Jako sam sretna i uzbuđena. Došla sam po zlato i osvojila sam ga. Odradila sam posao kako je trebalo. Bila sam mirna i koncentrirana i taktički smo se dobro pripremili,” kazala je aktualna svjetska i dvostruka europska prvakinja koja je bez poraza već više od dvije i pol godine.

Paović i Grebe su igrale međusobno 12 puta i svih 12 puta je slavila hrvatska igračica.

“Bez obzira na taj podatak nisam se opustila niti jednog trenutka. Spremala sam se za ovo finale kao da igramo prvi put i odigrala sam bez greške,” dodala je.

Sandra je u Brazil doputovala kao najveći kandidat za zlato i izdržala je sav pritisak.

“Ova medalja je za mene veliko olakšanje. Ja vam ne mogu objasniti razinu stresa koji sam proživljavala svih ovih dana. Što ako izgubim, a svi od mene očekuju pobjedu. To su pitanja koja moraš izbaciti iz glave. Cijeli turnir sam igrala oprezno, možda čak i preoprezno sve do finala, no u finalu sam uživala. Rekla sam si, pusti ruku, bolja si i jača si i to sam dokazala,” priznala je.

Paović se u paraolimpijsku obitelj uključila se nakon prometne nesreće koju je doživjela u siječnju 2009. Godinu dana ranije nastupila je na olimpijskim igrama u Pekingu gdje je ispala u 2. kolu. Bila je višestruka prvakinja Hrvatske, a igrale je za klubove iz Švicarske, Njemačke i Francuske. Sandra je 2000. na EP-u u Bremenu osvojila broncu u mješovitom paru s Rokom Tošićem, a ima i ekipno srebro s EP-a 2005. u Arhusu.

“Nakon nesreće moj cilj je bio biti samostalna, o stolnom tenisu tada nisam niti razmišljala. Međutim, kada sam stala na noge probala sam ponovo zaigrati i ispalo je najbolje što mogu. Nakon nesreće je cijela Hrvatska bila uz mene i pomogla mi je na sve moguće načine, a ovo zlato je bio način kako sam ja to željela vratiti,” kazala je 33-godišnja Vukovarka koja je prije dvije godine proglašena za najbolju parastolnotenisačicu na svijetu, a od lipnja 2014. do danas drži prvo mjesto na svjetskoj rang listi u svojoj kategoriji tjelesnog oštećenja.

Sandra se posebno željela zahvaliti svojoj trenerici Nataši Skočilović i Mireli Šikoronji s kojom radi u reprezentaciji, te Nevenu Cegnaru.

“Neven je 15 godina svaki dan bio uz mene dok sam bila luckasta i luda. Svakakvu me preživio i svemu me naučio. Jedinim dijelom ovo je i njegova pobjeda.”

Naravno, poseban pozdrav otišao je suprugu Danielu Lazovu koji je s tribina pratio njezine mečeve u Riju.

“Danijel je bio fantastična potpora, smiren premda znam da je u sebi bio nervozan. Moja želja je sada da se on plasira na POI u Tokiju,” poručila je Paović. Lazov je također je bio sportaš, perspektivni nogometaš, koji je  2006. godine zadobio slične ozljede prilikom skoka na glavu u rijeku Sutlu nakon čega  je završio u kolicima.

Sandrino zlato izazvalo je veliko oduševljenje u hrvatskom taboru, posebice jer to prva medalja za hrvatski stolni tenis u povijesti paraolimpijskih igara.

“Čekali smo i dočekali prvo zlato u Riju, ali i prvo zlato za hrvatski stolni tenis. Svi smo vrlo emotivno proživjeli Sandrino finale,” kazao je predsjednik Hrvatskog paraolimpijskog odbora Ratko Kovačić, inače bivši stolnotenisač.

“Nema veće sreće u stolnoteniskoj reprezentaciji od ove medalje. Sandra je bila umorna i pod stresom uloge favorita, no finale je odigrala vrhunski,” dodao je izbornik Emil Gubica, dok je glavna trenerica Mirela Šikoronja dodala: “Ne znam što bi rekla od sreće. Bio je to fenomenalan meč, taktički je odigrala sjajno. Odigrala je pametno. Sandra je strašan borac i veliki radnik i ova medalje je krnuna njezina rada,” kazala je Šikoronja.