Saborska zastupnica stranke Možemo! govori o spajanju te stranke sa strankom Zagreb je naš! i objašnjava koja je točno pozicija zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića
Prošloga tjedna medijima je odjeknula vijest da se na skupštini održanoj putem Zooma 14. prosinca stranka Zagreb je NAŠ! odlučila spojiti sa strankom Možemo! pri čemu se njezin dosadašnji predsjednik, zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, nije ni kandidirao za stranačko vodstvo, a javnost je o tome obaviještena tek desetak dana kasnije.
Umjesto Tomaševića i Urše Raukar Gamulin, za nove koordinatorice stranke izabrane su predsjednica Kluba zastupnika u zagrebačkoj Gradskoj skupštini Marina Ivandić i zastupnica u Skupštini Iva Ivšić. U Upravni odbor stranke imenovani su predsjednik Gradske četvrti Črnomerec Dražen Lučanin i gradski zastupnici Marta Kiš, Marijana Rimanić, Daniela Širinić i Marin Živković.
Nakon ove skupštine Zagreb je naš! i Možemo! postat će tako jedna stranka, a pregovara se i o pridruživanju Nove ljevice i inicijative Srđ je naš tako da bi se lijevi dijelovi političke scene okrupnili. Inače, Možemo! je s ostalim strankama opozicije nedavno glasao protiv sudjelovanja Hrvatske u misiji obuke ukrajinskih vojnika, a svoj glas za promjenu Ustava oko pitanja referenduma uvjetovali su uvrštavanjem prava žene na izbor, odnosno na pobačaj, u Ustav, što HDZ ne prihvaća.
O tim i ostalim aktualnim temama tjednik Nacional razgovarao je sa Sandrom Benčić, zastupnicom zeleno-lijeve stranke Možemo! u Hrvatskom saboru, koju birači sve više prepoznaju kao vođu ljevice. Diplomirana pravnica po struci, dugogodišnja aktivistkinja i jedna od osnivačica političke platforme Možemo, Sandra Benčić predsjednica je Odbora za zaštitu okoliša i prirode i članica Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav.
NACIONAL: Zagreb je NAŠ! odlučio se prije desetak dana spojiti s Možemo! To nije neko iznenađenje, ali jest da na čelu nove političke stranke neće biti ni Tomašević, ni Raukar, ni vi, već dvije relativno nepoznate vijećnice u Gradskoj skupštini – Marina Ivandić i Iva Ivšić. Kako to komentirate, zašto Tomašević nije na čelu stranke koja ima ambicija preuzeti vlast u državi?
Kolega Tomašević član je Upravnog odbora Možemo! tako da nema govora o tome da nije u vrhu stranke. Marina Ivandić je predsjednica Kluba zastupnika naše koalicije u Gradskoj skupštini i stažem je u stranci veteranka, jedna od osoba najvećeg povjerenja gradonačelnika Tomaševića. Njoj i kolegici Ivšić članovi ZJN-a su na izbornoj skupštini povjerili zadatak provedbe procesa spajanja s Možemo! i sigurno je da će, baš svojim poznavanjem unutarnjeg funkcioniranja ZJN-a, provesti to na najbolji mogući način.
U tome imaju podršku gradonačelnika, upravnog odbora i članstva ZJN-a.
NACIONAL: Zašto je javnost obaviještena tek 10 dana kasnije? Komunikacija vam baš nije jača strana…
Kolegice i kolege iz ZJN-a obavijestili su javnost o odlukama izborne skupštine nakon održavanja konstituirajuće sjednice novog vodstva i upravnog odbora. Smatram da je to trebalo učiniti ranije, ali razumijem da se mogla dogoditi greška sa slanjem najave i objave s obzirom na okolnosti održavanja. Naime, izborna skupština održana u prosincu trebala je prvotno biti organizirana uživo, ali je u zadnji trenutak morala biti organizirana online zbog zaraze covidom dijela članstva i kandidata. Mislim da se zbog toga i dogodila greška.
‘Mi vjerujemo da je politika kolektivni pothvat i da nijedna osoba sama za sebe nije taj spasitelj. To mogu biti samo one osobe koje su sposobne oko sebe okupljati kvalitetne i sposobne ljude’
NACIONAL: Jeste li i vi negdje u strukturama ili ste isključivo u Saboru?
Ja sam koordinatorica stranke Možemo! uz Teodora Celakoskog i predstavljam stranku u javnosti, a uz to sam predsjednica saborskog Kluba zastupnika zeleno-lijevog bloka (Možemo! i Nova ljevica).
NACIONAL: Što je s Novom ljevicom – priključuju li se i oni i kako ćete dogovoriti funkcije?
Proces spajanja tek je započeo, ali sve odluke bit će donesene širokim dogovorom. Za sada je prerano govoriti i o kakvim detaljima.
NACIONAL: Možemo! je očito sklon kolektivnom vodstvu, ali hrvatski narod voli vođe.
Nije točno da mi ne priznajemo određenu vrstu vodstva, naravno da postoje ljudi u stranci koji su zaduženi da vode, prije svega svojim primjerom i načinom, međutim, mi vjerujemo da je politika kolektivni pothvat i da nijedna osoba sama za sebe nije taj spasitelj. To mogu biti samo one osobe koje su sposobne oko sebe okupljati kvalitetne i sposobne ljude. Samo takvi mogu izvući Hrvatsku iz krize. Naša fascinacija vođama od Tuđmana nadalje nije nam donijela ništa dobro. Upiranje svih očekivanja u jednu osobu dubinski je pogrešno. Jedno je biti vođa koji vodi snagom svog primjera i okuplja ljude, a drugo je biti vođa koji se pouzdaje samo u svoju moć nad drugima i stvara svoju autoritarnu poziciju namjerno se okružujući onima koji nisu dorasli svojim funkcijama kako ga nitko ne bi ugrozio, a kako to, na primjer, radi Andrej Plenković. Mi takvog vođu ne želimo i ne trebamo
NACIONAL: Ipak, javnost vas sve više doživljava kao vođu lijeve opozicije. Imate li ambiciju postati premijerkom?
Bilo bi vrlo preuzetno od bilo koga da se smatra vođom opozicije. U Saboru su odnosi snaga takvi kakvi jesu, mi smo treća stranka u zemlji i druga opozicijska.
NACIONAL: Međutim, Peđa Grbin je predsjednik veće stranke od vas, a nije prepoznat kao vođa i nema tu karizmu koju mnogi simpatizeri ljevice smatraju da vi imate. S druge strane, od SDP-a se očekuje da počne okupljati stranke lijevo od centra u veliku koaliciju protiv HDZ-a. Kako to komentirate?
Teško mi je komentirati druge stranke, što nama ni inače nije običaj. Mislim da SDP radi na svom restrukturiranju i to je vrlo bitno. Oni su od doba Ivice Račana samo padali, u smislu da se nisu bavili suštinom, odnosno programom stranke, u smislu što socijaldemokracija znači u 21. stoljeću, već su se uglavnom bavili samima sobom. Ali oni trenutno rade na definiranju vlastitog političkog programa i to je vrlo bitno za Hrvatsku, kojoj treba jedna jaka socijaldemokratska stranka. I u tom smislu im želimo sve najbolje.
NACIONAL: Kritičari smatraju da ste previše lijevo, puno ljevije od SDP-a.
Pa nadam se da jesmo. Zato smo i osnovali Možemo! Mi smo stranka moderne zelene ljevice kojoj je u središtu programa pitanje nejednakosti, i to ekonomske prije svega. Nadam se da se to i vidi.
NACIONAL: Traju pregovori o novom koalicijskom sporazumu između SDP-a i Možemo! u gradu Zagrebu, nakon što je SDP jednostrano ukinuo sporazum pod vodstvom sada već smijenjenog predsjednika zagrebačkog SDP-a Viktora Gotovca. Znaju li se rezultati pregovora, do kakvih je promjena došlo?
Nisam u to uključena jer se radi o lokalnoj razini, a ja sam angažirana na nacionalnoj. Ono što za sada znam jest da to ide jako dobro i da postoji velika razina suglasja oko toga što će biti ključne točke tog sporazuma, koji se odnosi i na programske stvari. Vidim da postoji obostrano zadovoljstvo, nadam se da će tako i ostati.
NACIONAL: Prošloga tjedna obilježene su dvije godine od katastrofalnog potresa u Petrinji, a obnova ni dvije godine nakon potresa u Zagrebu i na Baniji nije ni krenula s mrtve točke. Zbog toga je građanska inicijativa Petrinjsko proljeće organizirala mirne prosvjede. Zašto se Možemo! ne bavi malo više tom temom i na terenu i hoće li Hrvatska izgubiti novac iz Fonda solidarnosti EU-a?
Kao prvo, mi se itekako bavimo tim problemom i na terenu, kao drugo, cjelokupna obnova privatnog fonda kuća i zgrada je na državi. Upozoravali smo Vladu da s takvim zakonom to neće ići, ali nisu prihvatili naše sugestije. Jedini dio obnove koji je na zagrebačkoj vlasti je obnova školskih zgrada u Zagrebu, kao i kulturnih institucija u vlasništvu Grada. Ako govorimo o cjelovitoj obnovi, u Zagrebu smo dovršili četiri cjelovite obnove škola i jednog đačkog doma. Istovremeno je država izgradila šest kuća na Baniji, a u godinu i nešto dana nije cjelovito obnovila nijednu javnu zgradu, pa čak niti vlastitu – zgradu Vlade, kao ni Sabora. Obnova privatnog fonda je katastrofalna i to je apsolutno nedopustivo. Mi smo nudili model jedne institucije koja sve vodi od početka, bez nepotrebne birokracije, i odgovorno tvrdim da dok god se šest institucija o tome mora međusobno dogovarati, od obnove neće biti ništa.
NACIONAL: SDP i Možemo! približavaju se jedno drugom rejtingom, ali ni zajedno niste jači od HDZ-a usprkos svim njihovim korupcijskim aferama. Kako je to moguće?
To mene uopće ne čudi jer u Hrvatskoj ljudi u velikom postotku ovise o HDZ-u. U posljednjih 30 godina HDZ je stvorio jednu razgranatu klijentističku mrežu u poslovima u javnom i privatnom sektoru i zapravo potpuno zarobio sve aspekte života u Hrvatskoj. Tako da veliki dio ljudi, pa i čitavih obitelji, ovisi direktno o HDZ-u. Oni na tome održavaju i svoj rejting. Ako im se dogodi da dva mandata ne budu na vlasti i da ne mogu kao leno dijeliti poslove, funkcije i novac, rejting će im pasti ispod 10 posto. S druge strane, veliki broj ljudi uopće ne sudjeluje u tim anketama niti glasa. Ali od onih koji sudjeluju, 70 posto njih smatra da država ide u pogrešnom smjeru. Ali onih 30 posto i dalje podržava HDZ, bez obzira na sve afere i korupciju.
NACIONAL: Jesu li krenuli razgovori o stvaranju velike koalicije protiv HDZ-a na nacionalnoj razini?
Ono što mogu reći jest da je prvi korak učinjen – a to su pregovori o novom koalicijskom sporazumu između SDP-a i Možemo! u Gradu Zagrebu, koji dobro napreduju. No ja nisam u njih uključena i ne znam detalje. Stvari u politici ne treba raditi prekasno, ali može biti veća šteta ako ih krenete raditi prerano. Kada se radi o pregovorima među strankama, trenutak kada o tome izađe informacija u javnost, znači da je sve već dogovoreno, jer takvi se razgovori vode između tih stranaka, a ne preko medija. Što se tiče naše suradnje na razini Sabora, ona je jako dobra. Kao klubovi često imamo zajedničke inicijative, kojima se često pridruže i Centar i GLAS. Namjera nam je intenzivirati te zajedničke inicijative već od sljedeće sjednice Sabora. No uopće se još ne razgovara o načinu na koji ćemo izaći na sljedeće izbore – hoće li to biti zajedno ili zasebno pa će se onda stvarati postizborne koalicije. No ono što sigurno znamo, u trenutku kada bismo zaista osvojili dovoljno glasova da preuzmemo vlast, onda bismo to učinili zajedno jer je potpuno jasno da je naš i njihov okvir za sastavljanje vlasti od centra nalijevo.
NACIONAL: Premijersko mjesto dobiva onaj iz najjače stranke. Kako ćete znati omjer ako izađete zajedno? I bi li SDP pristao na premijera iz Možemo?
Više puta sam rekla da mi poštujemo odnos snaga. Ali nikada nismo rekli da ćemo na izbore zajedno. To je neka konstrukcija koju su lansirali mediji. O tome još nismo ni razgovarali niti išta odlučivali. Odlučit ćemo kada za to dođe vrijeme.
‘Jedno je biti vođa koji vodi snagom svog primjera i okuplja ljude, a drugo je biti vođa koji se pouzdaje samo u svoju moć nad drugima i stvara si autoritarnu poziciju, kako to, naprimjer, radi Andrej Plenković’
NACIONAL: Nakon skoro dvije godine vladavine u Zagrebu, mnogi su razočarani rezultatima i brzinom rješavanja problema u gradu. HDZ se naslađuje, a Mislav Herman tvrdi da brak iz interesa SDP-a i Možemo! ne funkcionira i da treba raspisati nove izbore. Komentar?
Mislav Herman je politički potpuno irelevantna figura. Što se tiče Zagreba, mislim da su pomaci koji su napravljeni izuzetno veliki, a njihovi rezultati vidjet će se u narednim godinama. Brzina ne ovisi o našoj želji ili o načinu na koji radimo, već ovisi o jednom aparatu gradske uprave i Holdinga koji je nemoguće riješiti u kratkom roku.
NACIONAL: Ali prošle su već gotovo dvije godine, a još nisu izabrani svi pročelnici.
Bit će i to uskoro. Ali ta zakonska odredba je potpuno suluda. Ne samo što ne možete dovesti svoje pročelnike, već ne možete ni smijeniti prethodne jer imaju status službenika i oni vam ostaju u sustavu. Tako je nastao jedan ogroman aparat koji funkcionira prema Zakonu o lokalnoj samoupravi. Jedino što možete mijenjati jest organizacijska struktura i na tome se radi. To je nešto što ide sporije, ali je dugoročno i nepovratno i mislim da će to zapravo biti najveći uspjeh ove vlasti do kraja mandata.
NACIONAL: Nakon svih afera koje su potresale Hrvatsku u posljednje vrijeme, otkriveno je i najveće curenje osobnih podataka, kada je iz agencije za naplatu potraživanja B2 Kapital procurilo 77.317 osobnih podataka fizičkih osoba. Upozorili ste na to da je riječ o najvećem kršenju prava na privatnost do sada i pozvali građane da tuže državu. Što to govori o tim agencijama i državi?
To prije svega govori o državi. Toliko sam bila ljuta kad se to dogodilo zato što već dvije godine u Saboru upozoravamo na taj problem. Imali smo minimalno šest zakonodavnih inicijativa o tome kako zaštititi građane da im se dugovi ne prodaju agencijama za naplatu potraživanja i kako regulirati rad tih agencija, kako osigurati da dugovi do kojih je došlo zbog nemogućnosti otplate tzv. potrošačkih kredita ne budu na tržištu, da ih se ne može prodavati i kako spriječiti ovrhe tih ljudi. Jedan od najvećih problema je u tome što privatni podaci građana prelaze iz sigurnog okruženja banaka koje imaju određene regule, u ruke bilo koga. Lihvara, zelenaša, koji ih otkupljuju za 20 posto vrijednosti i, naravno, naplaćuju 100 posto. Dakle, privatni podaci koje je netko dao banci prelaze u krajnje nesigurno okruženje, pa čak i na međunarodno tržište. Građanin uopće pritom nije obaviješten o preprodaji svojih dugova.
NACIONAL: To otkriće upozorilo je na problem utjerivača dugova, na čemu se, na primjer, obogatio ministar Paladina, tajnim ortačkim ugovorom koji je provodio upravo preko navedene agencije B2 KAPITAL. A i Damir Škugor je preko tvrtke svoje majke zaradio 23 milijuna kuna na isti način, prema pisanju Indexa. Zašto HNB, koji je to obećao još prije dvije godine, nije uredio to pitanje?
Boris Vujčić je nama eksplicite priznao u Saboru da oni imaju kontrolu nad dugovima do trenutka kada ga banka prodaje. Nakon toga više nemaju nikakvog nadzora. A te agencije za naplatu potraživanja obični su d.o.o. koji su manje regulirani nego pekarnice ili automehaničari. Za njih ne postoji nijedan specifičan propis. HDZ ne uređuje tržište dugova zato što je to sjajno tržište za skrivanje transakcija između pojedinaca i najjednostavnije rečeno – pranje para. Prema procjeni kolege Rakara, to je tržište vrijedno 40 milijardi kuna. Između ostalog, služi i prikrivanju kriminala. A koliko tog kriminala ima, ne možemo ni znati jer nemamo nikakav nadzor.
‘Što se tiče Zagreba, mislim da su pomaci koji su napravljeni veliki, a njihovi rezultati vidjet će se u narednim godinama. Brzina ne ovisi o našoj želji ili o načinu na koji radimo, već o aparatu gradske uprave i Holdinga’
NACIONAL: Još uvijek se nije smirila bura oko glasanja o sudjelovanju Hrvatske u obuci ukrajinskih vojnika. Premijer ne prestaje optuživati opoziciju da radi za Putina, a istovremeno ruski državni mediji slave i hvale Zorana Milanovića i citiraju njegove izjave o tome kako je Hrvatska nesposobna za obranu, nema oružja i kako je Europa nula. Jeste li vi na krivoj strani povijesti i kako sve to komentirate?
Prvo ću reći nešto što javnost vjerojatno ne zna. U petak, na posljednjem glasanju u Saboru, imali smo dvije odluke o sudjelovanju Hrvatske u Misiji EUMAM. Prva je bila ona koju je ponudio HDZ, a koja je sadržavala borbene aktivnosti obuke i koja nije imala suglasnost predsjednika Republike. Druga odluka bila je ona koju smo ponudili mi kao Klub zeleno-lijevog bloka, sa SDP-om, u kojoj se navodi sljedeće: „Hrvatska sudjeluje u Misiji EUMAM u vojnoj obuci ukrajinskih vojnika u neborbenim djelatnostima.” Mi smo i nabrojili te neborbene djelatnosti, a to je sve ono što je Ukrajina sama tražila. Dakle, razminiranje, treniranje medicinskog saniteta, osiguranje oslobođenih područja i cyber sigurnost nalaze se na listi potrebnih aktivnosti. A jedini tko u Europi ima recentno iskustvo rata, nažalost, jest Hrvatska. Ali HDZ taj prijedlog nije htio razmotriti. Čak mislim da bi za to bilo prostora da se ministar vanjskih poslova nije evidentno izletio u Bruxellesu i obećao nešto za što nije konzultirao nikoga u Hrvatskoj. A kao drugo, premijer Plenković ima ozbiljnih problema s time da tu odluku ponovo šalje na suglasnost predsjedniku Republike, što po Ustavu mora. No mi smo jasno rekli – ako predsjednik odbije i takav sadržaj odluke i ona se vrati u Sabor, mi ćemo za nju glasati. Za to HDZ ne bi imao samo dvotrećinsku većinu, imao bi 130 glasova! Dakle, HDZ je odbio izglasati našu odluku prema kojoj bi Hrvatska sudjelovala u Misiji EUMAM i trenirala ukrajinske vojnike u neborbenim aktivnostima, što dvije trećine građana ove zemlje podržava.
NACIONAL: Zašto se to ne zna u javnosti?
Vi mi recite zašto se to ne zna. Iako se o tome pisalo nadugo i naširoko, uvijek je praćeno pogrdnim rečenicama koje je opoziciji upućivao premijer. Iako se o tome glasalo jedno za drugim – prvo o HDZ-ovoj odluci, a onda o našem zaključku, za koji je trebala obična većina. I nitko to nije prenio. Mi navodno imamo javni servis – pa zar nije njegova uloga informirati javnost o svemu što se događa u Saboru? Naravno da građani nemaju pojma što se stvarno događa, a jedina istina je ona koju dobivaju iz usta Andreja Plenkovića. A to je sve samo ne istina. Osim toga, Andrej Plenković nama, kao zeleno-lijevom bloku, nikada neće i ne može prišiti nikakvo rusofilstvo, jer ga mi dvije godine upozoravamo na opasnosti od ruskog kapitala u Hrvatskoj, osobno sam mu nebrojeno puta postavljala pitanje oko Agrokora i Sberbanka i svaki put bi poludio. Nama su čak HDZ-ovci govorili da mi diskriminiramo Ruse, na što smo im mi rekli da ne diskriminiramo Ruse, već se radi o kapitalu koji služi za ostvarenje Putinovih geostrateških ciljeva. Uostalom, sav ruski kapital koji je došao u Hrvatsku, došao je preko tvrtki kojima upravlja HDZ.
NACIONAL: HDZ je pokušavao skupiti dvotrećinsku većinu koja je potrebna za promjenu Ustava oko uređenja pitanja referenduma. Ljevica, znači i Možemo, to je uvjetovala stavljanjem prava na pobačaj u Ustav, na što HDZ ne pristaje. Zašto ako je Ustavni sud rekao da pobačaj u Hrvatskoj ne smije biti zabranjen?
HDZ na to ne pristaje jer Plenković nema dovoljnu političku snagu unutar svoje stranke da postigne taj konsenzus. Iako više od dvije trećine građana podržava pravo žene na izbor, a među njima i veliki postotak birača HDZ-a. Sretna sam jer 30 godina propagande protiv tog prava žena nije urodilo plodom. To samo govori o otpornosti naših ljudi na demagogiju i licemjerje. No zanimljivo je kako se Plenković ponašao sasvim drugačije kada se radilo o Istanbulskoj konvenciji. Tada, kada je to bilo bitno kako bi se Marija Pejčinović Burić ugurala na poziciju glavne tajnice Vijeća Europe, Plenković je išao lomiti svoju stranku i to se izglasalo u Saboru i protiv volje nekih njegovih zastupnika. Dakle, kada je to bilo bitno za neku poziciju u EU-u, on se potrudio. Kada je to bitno za više od dvije trećine naših građana, a posebno građanki, onda to ne vrijedi lomljenja HDZ-a. To sve govori o Andreju Plenkoviću i njegovom političkom profilu.
Komentari