Usprkos naporima ujedinjene opozicije da spriječi izbor novog ravnatelja HRT-a, HDZ-ov kandidat Robert Šveb prošloga tjedna dobio je podršku saborske većine. Iako su zastupnici opozicije upozoravali na eklatantan sukob interesa, s obzirom na to da Šveb u vlasništvu ima tvrtke s desetogodišnjom koncesijom za emitiranje programa na pet televizijskih kanala, što je direktna konkurencija HRT-u, za njega je glasalo 77 saborskih zastupnika, protiv je bilo 55 i nitko nije bio suzdržan. Paralelno s time događala se nova drama u Gradu Zagrebu nakon što je gradonačelnik Tomašević najavio da je na natječaju za zbrinjavanje biootpada odabrana tvrtka poduzetnika Petra Pripuza, vlasnika C.I.O.S Grupe, s kojom će, nakon žalbenog roka, biti potpisan ugovor na godinu dana vrijedan 36 milijuna kuna, zbog čega su ga mediji i opozicija optužili da krši svoja predizborna obećanja. Istovremeno je Grad Zagreb otkrio da se godinama plaćaju milijunske svote zaštitarskim tvrtkama koje čuvaju gradske stanove i imovinu, između ostalog i tvrtki Bilić-Erić koja je u suvlasništvu supruga Mirke Jozić, bivše pročelnice Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša.

O tim i ostalim temama tjednik Nacional razgovarao je sa Sandrom Benčić, zastupnicom platforme Možemo! u Hrvatskom saboru. Diplomirana pravnica po struci, dugogodišnja aktivistkinja i jedna od osnivačica političke platforme Možemo!, Sandra Benčić je predsjednica Odbora za zaštitu okoliša i prirode i članica Odbora za pravosuđe. I sama je posljednjih tjedana često prozivana po medijima zbog sastanka sa smijenjenim predsjednikom Uprave Zagrebačkog holdinga Nikolom Vukovićem.

NACIONAL: Što kažete na tezu o kojoj je pisao tjednik Nacional, da Bandićev kadar u Holdingu, HDZ i Pripuzi zajednički nastoje destabilizirati vlast u Zagrebu?

Sigurno i u Holdingu i u Gradu postoje interesne grupe vezane uz Bandićevu vlast i neke gospodarske subjekte, koje pokušavaju iznutra destabilizirati novu gradsku upravu, ali vjerujem da je to manjina. Svako malo čujemo neka konfabuliranja, šalju se anonimne predstavke s potpuno izmišljenim optužbama. To nije ništa čudno, to smo i očekivali, to je zapravo dio procesa promjene načina upravljanja Gradom. Međutim, imamo aktere na tržištu u području gospodarenja otpadom koji imaju veliku koncentraciju na tržištu, a postoji i sumnja da neke tvrtke imaju skriveno vlasništvo. Postoje obrasci zajedničkih prijava na natječaje, na koje neke navodno „konkurentske“ tvrtke slučajno ne dostave dio dokumentacije pa im ponuda zato nije valjana. To se može vidjeti kroz niz javnih nabava, da je to jedan uhodani obrazac. Naravno, mi ne možemo tvrditi da je to namjerno smišljeno i protuzakonito, to moraju istražni organi. Taj obrazac ne bi mogao postojati da određene institucije kojima su na čelu ljudi koje bira HDZ to ne dopuštaju. Na primjer, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja.

NACIONAL: To je sličan obrazac kao i s medijima – i tamo, prema dokumentima koje je objavljivao tjednik Nacional, pojedinci bliski braći Pripuz imaju protuzakoniti monopol nad većinom radiopostaja?

Točno, mogle bi se povući paralele jer to je isti obrazac. Naravno da se takvi poremećaji na tržištu i protuzakoniti monopoli ne bi mogli događati bez blagoslova HDZ-a. Bilo prešutnog bilo djelovanjem. Što se tiče monopola na planu zbrinjavanja otpada, ono što mi se sada čini jest da HDZ ne želi djelovati, već pušta takvo stanje da bi politički uništio Možemo! Postavlja se jedno logično pitanje – kako je moguće da jedan glavni grad u kojem je HDZ posljednjih pet godina stolovao s Bandićem, za razliku od većine ostalih gradova u Hrvatskoj, nema apsolutno ništa od infrastrukture za gospodarenje otpadom? Nema biokompostanu, nema nijednu sortirnicu ni vlastita oporabišta, već je cijeli sustav postavljen tako da je Grad prisiljen koristiti vanjske oporabitelje, kojih nema puno. Odnosno, količine otpada koje grad Zagreb proizvede može obrađivati de facto samo jedna tvrtka u Hrvatskoj, a to je C.I.O.S. To nije slučajno.

NACIONAL: Nakon što je Grad na natječaju za zbrinjavanje biootpada odabrao tvrtku u vlasništvu C.I.O.S.-a Petra Pripuza, mediji i HDZ sada zlobno ponavljaju da „Možemo! ne može bez Pripuza“ i da je Tomašević pogazio svoje predizborno obećanje da neće s njima više sklapati ugovore…

To, kao prvo, nije točno. Prvo smo pokazali, u prva tri mjeseca, da se držimo obećanja i da smo zbrinjavanje krupnog otpada vratili Čistoći. Do sada je Čistoća trošila svoje resurse, koje plaćaju građani, da bi taj otpad skupila, predala ga oporabitelju i platila milijune za zbrinjavanje da bi on na tome zarađivao. To se moglo relativno brzo napraviti, nabavljaju se drobilice, sada se sređuju dozvole i taj problem bit će uskoro riješen. Smanjili smo i cijenu prerade – cijena koju je C.I.O.S. ponudio na natječaju za glomazni otpad, koji je poništen, bila je 2600 kuna po toni. Iako to još uvijek ne radimo sami i koristimo usluge vanjskih tvrtki, sada to plaćamo 700 kuna po toni. Što se tiče biootpada, koji je najveći problem, to možemo riješiti u trenutku kada Grad Zagreb bude imao svoju biokompostanu. Na tome se radi od prvoga dana, izrađuje se projektna dokumentacija, a plan je da se sredstva za izgradnju biokompostane povuku iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Uz to radimo i sortirnicu, također uz pomoć europskih sredstava, projektna dokumentacija je za to gotova i nadam se da će sve biti gotovo u roku dvije godine, a sigurno do kraja mandata. Onda smo zatvorili kompletni sustav zbrinjavanja otpada.

NACIONAL: Gradonačelnik Tomašević otkrio je prošloga tjedna da Grad Zagreb godinama plaća milijunske svote zaštitarskim tvrtkama za čuvanje gradskih stanova i imovine. Između ostalog i tvrtki Bilić-Erić, čiji je suvlasnik suprug Mirke Jozić, bivše pročelnice Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša. Ona je izjavila da je Tomašević izvukao taj podatak kako bi skrenuo pozornost s priče o ugovoru s Pripuzom…

Poručila bih gospođi Jozić da ako je ugovor s tvrtkom Bilić-Erić takav da može skrenuti pozornost s ugovora s Pripuzima, ona i njezin muž moraju se zapitati o kakvom se to poslovnom odnosu radilo.

NACIONAL: Mediji su se danima bavili sastankom na kojem ste bili Dario Juričan, kao medijator, smijenjeni predsjednik Uprave Holdinga Nikola Vuković i vi. Što je u tom sastanku bilo sporno i zašto je tome posvećeno toliko medijskog prostora?

Razumljivo mi je da su mediji za to pitali i pokazali interes, ali radilo se o sastanku troje ljudi koji se znaju otprije, i to nakon što je Vuković smijenjen. Dakle – osobno nisam mogla utjecati ni na kakve odluke. O tom sastanku odgovarala sam po 40 minuta za svaku televiziju. Dan kasnije je presica premijera Plenkovića o presudi HDZ-u u aferi Fimi media, prema kojoj je HDZ osuđen za korupciju, trajala ravno deset minuta. Deset! I to ne zato što Plenković nije želio na nešto odgovoriti, već zato što pitanja novinara nije bilo. Ne želim spekulirati o tome koliko HDZ preko Vlade i različitih javnih kampanja plaća određene medije, jer i komercijalni mediji imaju problem tržišta i teško im je opstati. No ovdje se radi o tome da mediji bombardiraju publiku naslovima koji zapravo ne predstavljaju javni interes, već pobuđuju javnu znatiželju. Pitanje znatiželje vrlo često važnije im je od javnog interesa. Tako dobivamo iskrivljenu sliku i politike i društva, prema kojoj teme koje su zapravo irelevantne, ali imaju elemente trača, imaju važniju poziciju u medijima od onih koje se tiču bitnih problema ove države. Mediji su preuzeli ulogu zabavljača u obliku „infotainmenta“ umjesto da doista informiraju o činjenicama.

NACIONAL: Poznajete Nikolu Vukovića otprije; je li vas iznenadila njegova medijska osveta gradonačelniku – kojeg je izvrijeđao, iznoseći i neke ružne detalje sa sastanaka – iako mu je nova gradska uprava bez natječaja dala šansu?

Iskreno, nisam baš očekivala da će to biti na toj razini i da će gospodin Vuković tako dugo imati potrebu medijski se obračunavati s gradonačelnikom. S druge strane, donekle se to i očekivalo, jer ni gospodinu Vukoviću ni Samodolu nije prvi put da tako rade.

‘Sigurno i u Holdingu i u Gradu postoje interesne grupe vezane uz Bandićevu vlast i neke gospodarske subjekte – pa između ostalog i C.I.O.S. – koje pokušavaju iznutra destabilizirati novu gradsku upravu’, rekla je Sandra Benčić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Tko vam je ih je preporučio i zašto ste ih imenovali? Jeste li požalili tu brzopletost?

U onom trenutku kada smo saznali za gotovo 300 milijuna kuna duga Zagrebačkog holdinga iz prošle godine, bilo je doista nužno postaviti nekoga tko poznaje sustav iznutra i tko može zaustaviti stvari koje su se tamo događale i zbog kojih bi nastala nepopravljiva šteta. Taj rizik je postojao, bili smo toga svjesni, ali rizik za džepove građana i opstanak Holdinga, s druge strane, bio je veći. Rizik koji smo prihvatili prouzročio je platformi Možemo! samo reputacijsku štetu, dok financijske nije bilo. U biti se time nije ništa dovelo u pitanje i nisu zaustavljeni neki bitni procesi u Holdingu. Nekoliko puta ponovili smo da ako biramo između kratkoročne reputacijske štete za nas i dugoročne štete za građane, biramo ono prvo. To je osnovna razlika između nas i HDZ-ova modela rada. HDZ, odnosno Plenković, potpuno svjestan toga da nema nikakav odnos s Damirom Vanđelićem na čelu Fonda za obnovu, kao i činjenice da ministar Horvat ne može pokrenuti obnovu, ne mijenja ni jednog ni drugog zato što se boji reputacijske štete. To je modus operandi prekaljenih stranaka. Nas, s druge strane, ne zanima hoćemo li izgubiti na anketama jer nam je jedini cilj obaviti posao koji smo obećali. Plenkovića, s druge strane, puno manje brinu građani i činjenica da se obnova ne događa, a puno više rejting HDZ-a.

NACIONAL: Plenković neprestano ponavlja da ste vi iz Možemo! aktivisti nesposobni preuzeti odgovornost, katastrofalno kadrovirate, ne snalazite se, bauljate, kao da je on ponudio neke bolje kadrove na izborima?

Njihov kandidat za gradonačelnika Davor Filipović, kao i upravo izabrani predsjednik zagrebačkog HDZ-a Mislav Herman, u javnosti su pokazali da se uopće ne libe lagati, kao i da su jedini argumenti koje imaju oni ad hominem. Oni su klasični primjeri stranačkih uhljeba koji su se sa strankom rodili i sa strankom će umrijeti, a života izvan stranke nisu imali. Zanima me čime su to oni, kojim to velikim sustavima, upravljali do sada i kakvo to nevjerojatno iskustvo imaju? Međutim, ono što Plenković smatra opasnim jest činjenica da se u Zagrebu promijenio model upravljanja, i to tako da se suprotstavlja političkim i financijskim interesima HDZ-a koje je dosad realizirao kroz koaliciju s Milanom Bandićem. Sada se otkriva sva ta korupcija koju su oni, de facto, podržavali. Sad su to izgubili. Zagreb više nije njihov bankomat i to u njima stvara frustraciju i veliki nemir u stranci. Te stvari će nastaviti izlaziti, USKOK provodi istrage, a jasno je da su oni sa svime time bili uvezani. Ono što je Plenkovićeva teza od samog početka i što će stalno ponavljati, upravo dokazuje da protiv nas ne može smisliti ništa drugo.

NACIONAL: Prošloga tjedna Robert Šveb izglasan je u Hrvatskom saboru za novog glavnog ravnatelja HRT-a. No za razliku od prethodnog tjedna, opozicija, koja se prvi put složila oko neke teme, više nije bila tako složna uoči glasanja. Zašto?

Nije točno da nismo bili složni. Naime, ni Suverenisti ni Domovinski pokret od početka nisu bili uz nas i nisu aktivno podržavali opstrukciju imenovanja Šveba. Zato se i postavlja pitanje – a tko zapravo čini opoziciju u Saboru? To nije bilo prvi put da Zekanović i njegovi staju na stranu većine, kao i IDS, koji nam se također nije pridružio. Na njih već dugo ni ne računamo kao na aktivni dio opozicije. Mi ostali bili smo složni oko toga da ćemo napraviti sve da taj prijedlog ne prođe. Inače, rekla bih da to nikako nije bilo prvi put da se opozicija složila oko nekog pitanja, jer kada god se radilo o borbi protiv korupcije, odnosno kada se radilo o nekim antikorupcijskim prijedlozima, uvijek smo se uspjeli dogovoriti.

NACIONAL: Ujedinjena opozicija nazvala je izbor Roberta Šveba silovanjem procedure i dogovorili ste čemu se protivite. No to nije omelo HDZ u provođenju vlastite volje?

Točno, dogovorili smo se da zaista ne želimo još jednog ravnatelja koji će od početka biti u evidentnom sukobu interesa, gdje vidimo da će se taj sukob interesa realizirati. To je neminovno, iz iskustva njegovih bivših poslova s HRT-om. HRT je u situaciji da bivši ravnatelj Kazimir Bačić, koji je četiri mjeseca proveo u istražnom zatvoru, optužen za teška koruptivna kaznena djela – doslovce, za torbarenje i nošenje mita od 50 tisuća eura pokojnom gradonačelniku Bandiću – normalno dolazi na svoje radno mjesto, koje ga čeka. To je dno dna koje jedna javna televizija uopće može dosegnuti. Naravno da smo upravo zato bili posebno oprezni oko biranja novog glavnog ravnatelja i naš zajednički stav bio je da bi osoba koja sada dolazi na to mjesto, morala vratiti neki dignitet toj funkciji i toj javnoj ustanovi. Nažalost, nije nam uspjelo.

NACIONAL: Upadao je u oči podrugljivi premijerov cinizam kada se opozicija ujedinila protiv Šveba, s visina je govorio „… drago mi je da se volite … neka cvate tisuću cvjetova…“ Kako komentirate takvu bahatost, osobito nakon pravomoćne presude HDZ-u?

Premijer djeluje kao da gubi kompas, pogotovo u posljednja dva tjedna. Sigurno je to i posljedica činjenice da je stranka dobila presudu kakvu je dobila. S druge strane, svaki put kada se objavi anketa o rejtingu stranaka, kako mi rastemo, tako Plenkovićevi napadi na nas jačaju. To nisu politički napadi, nego ad hominem i svode se na neke besmislene osobne uvrede na osobnoj razini, koje, po mom mišljenju, ne spadaju u javni govor ni politički govor. To nisu izjave dostojne jednog premijera, međutim, svaka takva izjava političara najviše govori o njemu, a ne o osobi o kojoj govori. Moglo bi se zaključiti da Plenković ipak osjeća da je uzdrman i ima određeni strah zbog kojeg se tako obračunava s platformom Možemo! u Zagrebu i opozicijom u Saboru.

‘Rizik koji smo prihvatili oko holdinga prouzročio je platformi Možemo! samo reputacijsku štetu, dok financijske nije bilo’, kaže Sandra Benčić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Rekli ste da će imenovanje Šveba biti odgovornost ministrice kulture. Zašto ona njega podržava, kako je u to uspjela uvjeriti Plenkovića i zastupnike HDZ-a u Hrvatskom saboru?

Ne mogu spekulirati o motivaciji ministrice, s obzirom na to da je, kao što znamo, za v.d. ravnatelja postavila Renata Kunića, dakle, čovjeka koji je s njenim mužem u kumstvu. Međutim, i ministrica i cijela Vlada tim su izborom pokazali da ne žele programski unaprjeđivati HRT i da im je taj dio manje bitan, a jedino što žele razvijati jest tehnologija. To je nešto što ja zovem tehno-fix, dakle, izabrali su ravnatelja za kojeg mogu tvrditi da će tehnološki unaprijediti televiziju, što u slučaju HRT-a nikako nije glavni problem. Citirala bih doajenku hrvatskog televizijskog novinarstva Mirjanu Rakić, koja je na okruglom stolu koji smo organizirali u Saboru prošloga tjedna istaknula izrazito važnu stvar, a to je da core-business televizije nije tehnologija nego program. Ilustrirala je to i primjerom – vi možete imati super novi veliki studio, ali ljude to ne zanima, već ih zanima što se u tom studiju govori. To je poanta – na što se stavlja naglasak. Plenkovićeva vlada pokazala je da želi publiku fascinirati modernom tehnologijom, dok im je kvaliteta programa potpuno nebitna. Dakle, njima nije bitno pretvoriti državnu televiziju, koja sada to jest, u javni servis koji ima društvenu relevantnost, već je jedino čime se žele baviti to da televiziju tehnološki dovedu do 21. stoljeća. To je besmisleno u situaciji u kojoj je program na razini na kojoj jest već godinama.

NACIONAL: Čini se ipak kako im je od tehnologije puno važnije da HRT funkcionira kao državna propagandna mašinerija, kao u doba Tuđmana, odnosno, da vladajući HDZ ideološki kontrolira informativni i dio dokumentarnog programa?

To je točno. HRT je u ovom stanju zato što HDZ već 30 godina ne može maknuti svoje šape s njega i ne može ga se odreći, već ga tretira kao ratni plijen. Osim toga, a o tome sam govorila i u svojoj raspravi u Saboru, zar nije sramota da je taj i takav HRT u jednom trenutku podigao 35 tužbi protiv različitih medija – uključujući i vlastite novinare, predsjednika HND-a i sam HND kao profesionalno novinarsko udruženje? Tamo vlada cenzura, jednoumlje, cvate povijesni revizionizam. Činjenica jest da HDZ i dalje vidi HRT kao osnovnu polugu stvaranja društvenih uvjeta za njihov opstanak na vlasti, kako bi njihov model vladanja prolazio. Jer – što radi HRT sve ovo vrijeme? Koliko god da HDZ bio loš i imao bezbroj koruptivnih afera, oni zapravo manje opravdavaju HDZ, a puno više nastoje prikazati kako su sve ostale političke stranke iste. Dakle, izjednačava sve ostale aktere na političkoj sceni, a onda ljudi misle – pa bolje birati one koji imaju snažniju infrastrukturu i dulje iskustvo vladanja. Zato se HDZ HRT-a ne može odreći, jer propao bi projekt prihvaćanja vrijednosti koje su oni nametnuli kao ključne.

NACIONAL: Očekujete li da će Šveb ostaviti na pozicijama urednicu Informativnog programa Katarinu Periša Čakarun, koja je bila Karamarkov kadar, i Mislava Stipića za kojeg s HRT-a tvrde da povlači sve konce već godinama, a osumnjičen je i za seksualno uznemiravanje novinarki?

To je teško reći. Ako se i napravi neka promjena, ona će vjerojatno biti kozmetička. Nisam sigurna da će novi ravnatelj smijeniti te ljude ili mijenjati shemu Informativnog programa koja sada postoji. Osobito ne vjerujem da će se micati Periša Čakarun, jer ona odlično odrađuje posao za HDZ. Kad se samo sjetim onog njenog sramotnog intervjua s premijerom – ili, na primjer, tretmana teme HDZ-a osuđenog u aferi Fimi media kao kriminalna organizacija. A činjenice su jasne i potvrđene pravomoćnom presudom: organizirali su se, njihov tadašnji predsjednik uz pomoć stranački postavljenih dužnosnika izvlačio je novac iz javnih tvrtki i od toga su ne samo on, već i stranka imali značajnu financijsku korist. Dakle, svi elementi su ispunjeni. Taj dan popodne kada je vladajuća stranka proglašena krivom za korupciju, to bi u bilo kojoj, pa makar i banana državi bilo udarna vijest i mega-afera. Međutim, ne za i HRT. U njihovu večernjem političkom talk-showu koji se zove „Otvoreno“ tema su bili lokalni izbori. A sljedećeg dana, kada su već znali da ne mogu izbjeći tu temu, stavili su je u ravan sa situacijom u opoziciji. Dakle, oni su po važnosti izjednačavali to što je nekoliko ljudi napustilo Domovinski pokret s činjenicom da je vladajuća stranka pravomoćno osuđena zato što se organizirala da krade javni novac, zbog čega je, samo u toj aferi, imala financijsku korist od najmanje 14,5 milijuna kuna, koliko mora vratiti u državni proračun i platiti 3,5 milijuna kuna kazne. To je bio zadnji pokazatelj da je takozvani javni servis otišao u sferu otvorenog spinanja u korist vladajućih.

NACIONAL: Na loše stanje na HRT-u i politički utjecaj Vlade, 35 tužbi protiv vlastitih i drugih novinara, cenzuru i zabranu rada onima koji su politički nepodobni, više puta upozorile su i međunarodne medijske organizacije i Vijeće Europe, pa i Europska komisija. Kako to da Plenkoviću to ne smeta, a on voli kada ga u Bruxellesu hvale?

Zato što je on vjerojatno svjestan toga da si to može dozvoliti. Europskoj uniji je važno da Hrvatska prema dojmu koji ostavlja, dakle, prema percepciji, ipak nije baš kao Mađarska i baš kao Poljska. To što u nekim aspektima ona zapravo jest takva, to nije toliko bitno sve dok se Plenković politički tako ne izjasni. On si zato može dozvoliti da u pitanjima ljudskih prava, slobode medija i slično zapravo krši europske standarde, ali si ne može dopustiti da otvoreno podržava Orbána ili Kaczynskog. Percepcijski on ne spada u taj klub, a Europska komisija umiješat će se tek kada stvari postanu radikalne, do razine kada počnu ugrožavati njihovu vjerodostojnost. To se jako dobro vidjelo sa skandalom koji nastao nakon videosnimki policijskog nasilja nad migrantima. Iako se za neprimjerenu primjenu sile već godinama zna i o tome su izvještavale različite humanitarne organizacije, tek u trenutku kada je postalo jasno da se snimkama koje su iscurile u javnost poteže i pitanje odgovornosti Europske komisije, dali su izjavu da su jako zabrinuti. Diplomatskim rječnikom to znači – imamo problem i moramo tražiti brzo rješenje. I dobili su brzo rješenje u roku dva dana. Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović priznao je grešku, a policajci su udaljeni s dužnosti iako sigurno oni sami nisu odgovorni za takvo postupanje.