Hrvatska je bila meta napada lažnim informacijama nekih proruskih medija na hrvatskom jeziku, kao i nekih srpskih medija. Zaključak je to studije koju su napravili djelatnici međunarodne vojne organizacije NATO StratCom COE koju će sredinom ožujka, na 4. Zagrebačkom sigurnosnom forumu, predstaviti Sanda Svetoka, jedna od autorica te studije i viša savjetnica u NATO StratComu specijalizirana za problematiku lažnih informacija i njihova plasiranja na društvene mreže. Prije nego što se priključila StratComu, ova Latvijka radila je i u tamošnjem ministarstvu obrane i bila je zadužena obrambenu politiku i međunarodnu suradnju. Iako nije direktno pod zapovjedništvom NATO-a, NATO StratCom COE, čije je sjedište u Latviji, za ovu organizaciju radi opširne analize i studije o ključnim problemima za države članice NATO-a, a trenutno je kao jedna od najvećih opasnosti za NATO prepoznato širenje lažnih informacija. Zanimljivo je to da je studija koju će u Zagrebu predstaviti Sanda Svetoka kao fokus imala širenje dezinformacija na zapadnog Balkana. U trenutku kada su članovi aktualne hrvatske vlade najavili donošenje novog pravnog okvira kojim bi se krenulo u snažniju borbu protiv širenja lažnih informacija, studija NATO StratComa pokazuje da je Hrvatska, ali i druge države u okruženju meta napada kojima je cilj destabilizirati regiju i spriječiti države u približavanju članstvu Europskoj uniji i NATO-u.

NACIONAL: Trenutno radite studiju koja se bavi dezinformacijama na zapadnom Balkanu, zašto ste se odlučili fokusirati baš na ovu regiju?

Dezinformacije su trenutno veliki problem svake države i svake regije, bilo da se radi o zapadnom Balkanu ili nekom drugom dijelu svijeta. U StratComu niz godina analiziramo izazove za komunikacijske sustave NATO saveza i njegovih država članica. Između ostalih, napravili smo studije o ruskom utjecaju na Ukrajinu i na baltičku regiju, zatim smo radili studiju o propagandi ISIS-a te o korištenju društvenih mreža u hibridnom ratovanju. Analiza zapadnog Balkana je prvi korak u proučavanju dezinformacijskih trendova u ovoj regiji. Zaključke koje planiram predstaviti na Zagrebačkom sigurnosnom forumu temelje se na djelovanju protiv NATO saveza na Baltiku i zapadnom Balkanu. Riječ je o komparativnoj studiji koja se nije samo fokusirala na zapadni Balkan. Željela bih naglasiti da NATO nije naručitelj ove studije jer, kao što sam već i rekla, StratCom nije dio zapovjedne strukture NATO-a, a to znači da studije radimo na zahtjev država koje su članice StratCom centra.

NACIONAL: Budući da je zapadni Balkan jedan od fokusa vašeg istraživanja, znači li to da je ova regija sve češći cilj plasiranja dezinformacija?

Sve je veći broj stručnjaka koji priznaju da su države zapadnog Balkana predmet informacijskih napada čiji je cilj stvaranje umjetnih sukoba i sprečavanje pojedinih država da ostvare svoje euro-atlantske težnje. Ali, kao što sam već rekla, upotreba dezinformacija je univerzalni problem koji je trenutno aktualan u svim dijelovima svijeta. Puno je važnije pitanje koliko su pojedine države osjetljive na propagandu i dezinformacije, odnosno koliko su na te izazove otporne njihove institucije, mediji i društvo u cjelini.

NACIONAL: Je li i Hrvatska bila meta tih napada i koje su bile lažne informacije plasirane u Hrvatskoj?

U kontekstu NATO saveza, Hrvatska je bila meta pro-ruskih medija na hrvatskom jeziku i srpskih medijskih kuća. Ti napadi su se odnosili na izjednačavanje aktualnih hrvatskih vlasti s nacističkim režimom u prošlosti, čime se pokušala stvoriti nesigurnost u regiji. Vidimo da se slične vijesti šire i danas i da i danas pojedini pro-ruski i srpski mediji nastavljaju tu propagandu. Naravno da je uglavnom riječ o vijestima koje se već duže vrijeme šire na nepopularnim i opskurnim portalima i koje nije prihvatio veći dio stanovništva, ali iskustvo drugih država pokazuje da čak i one ideje i lažne informacije koje danas nisu popularne u društvu, mogu biti iskorištene u budućnosti kada za njih dođe pravo vrijeme.

NACIONAL: Koju ulogu može imati Hrvatska u borbi protiv ovakvog načina hibridnog djelovanja kao članica NATO-a i Europske unije?

Hibridno djelovanje nema cilj samo vojne ili političke strukture pojedine države već, što je najvažnije, stanovnike tih država i njihov sustav vjerovanja. Utječe se na sporna pitanja unutar samog društva, na nezadovoljstvo stanovnika smjerom kojim država ide i manjkom perspektive. Zato je od velike važnosti ulaganje u inicijative koje stvaraju dugoročne efekte na područjima kao što su učenje o kritičkom razmišljanju i dizanja svijesti o prijetnjama i štetama koje lažne informacije mogu stvoriti. Otpornost pojedine države na lažne informacije može se ojačati tako da se shvate potrebe stanovništva i da se tom stanovništvu predstave rješenja koja će omogućiti pozitivnu budućnost i perspektivu same države. Hrvatska može biti i primjer drugim državama u regiji te im može prikazati prednosti koje donosi članstvo u Europskoj uniji i NATO savezu.

NACIONAL: Koje su države glavne mete plasiranja lažnih informacija?

Ne bih željela posebno izdvojiti niti jednu državu jer količina plasiranja lažnih informacija ovisi o agendi onih koji te informacije šire i koji žele utjecati na ono u što stanovnici tih zemalja vjeruju ili kako će se oni ponašati jer se na određena politička događanja ili društvena kretanja može utjecati i vanjskim i unutarnjim djelovanjem.

NACIONAL: Koji su glavni izvori tih napada? Je li Rusija najveći „proizvođač“ lažnih informacija?

Ako govorimo o lažnim informacijama koje se direktno tiču NATO saveza, onda se Rusija i Srbija mogu izdvojiti kako dvije države koje koriste medijske kanale putem kojih šire svoju političku agendu. Međutim, ako gledamo izvan konteksta NATO saveza, onda ne bih izdvojila Rusiju kao glavni izvor tih informacija. Postoje i drugi kojima je u političkom i ekonomskom interesu spriječiti demokratski razvoj balkanskih država na putu prema euro-atlantskim integracijama. Također ne smijemo zaboraviti ni na unutarnje faktore jer često politički rivali koriste lažne napade kako bi diskreditirali svoje protivnike te ih osramotili pred očima birača.

NACIONAL: Zašto je ova regija toliko važna za Rusiju i možete li dati neki primjer lažnih informacija koje su Rusi plasirali na zapadni Balkan?

Rusija ima sklonost iskorištavanja prilika kada se one ukažu. Rusi područje zapadnog Balkana vide kao područje koje mogu lagano destabilizirati tako da koriste unutarnje sukobe u pojedinim državama, ali i neriješene odnose i sukobe između susjednih zemalja. Bili smo svjedoci subverzivnog djelovanja kako bi se spriječilo pridruživanje Crne Gore NATO savezu ili miješanja u diskusiju oko promjene imena u Makedoniji.

NACIONAL: Jesu li propaganda i dezinformacije veliki dio hibridnog ratovanja u današnjem društvu?

Apsolutno. Učinci korištenja informacija samo su se povećali u modernom načinu ratovanja. Naravno da je element korištenja informacija i propagande oduvijek bio prisutan u ratovima još od antičkih vremena, ali ono što je danas drugačije su brzina i pristupačnost informacijama. Danas ne postoje geografska i vremenska ograničenja pa tako jedna objava na društvenim medijima za nekoliko sekundi može stići do milijuna ljudi koji tu objavu mogu širiti dalje bez da su provjerili je li riječ o istinitoj ili lažnoj informaciji.

NACIONAL: Što se može napraviti na boljoj edukaciji da se spriječi takvo širenje krivih informacija putem društvenih mreža?

Ne postoji jedno rješenje za ovaj problem. Moji bi savjet bio da ljudi uvijek provjere izvor informacije i da provjere je li ta informacija temeljena na činjenicama ili samo na nečijem mišljenju ili emocijama. Treba vidjeti i je li moguće provjeriti informaciju kod drugih izvora kao što su strani mediji ili službena priopćenja. Moderna tehnologija dozvoljava širok spektar mogućnosti za provjeru jesu li neke informacije točne ili ne. Najjednostavniji način je korištenje Google tražilice ili alata za provjeru fotografija (reverse image search).

NACIONAL: Je li svaka netočno objavljena informacija dezinformacija ili se u vašem istraživanju fokusirate na neke određene vrste lažnih informacija?

Svakako treba napraviti razliku između krivo objavljenih informacija koje nisu objavljene kako bi namjerno izazvale neku štetu. Te informacije objavljene su zbog nečije pogreške ili slabe informiranosti. Dezinformacije koje su predmet našeg istraživanja su lažne informacije koje su namjerno plasirane s ciljem izazivanja štete, a iza toga stoji posebna agenda kreatora i širitelja tih informacija.

NACIONAL: U javnom prostoru proširen je termin ‘’lažnih vijesti’’, postoji li razlika između ‘’lažnih vijesti’’ i dezinformacija kojima se vi bavite u svojem istraživanju?

Termin ‘’lažne vijesti’’ postao je popularan proteklih nekoliko godina prije svega što su ga svakodnevno počeli koristiti neki političari u SAD-u. Različiti ljudi imaju različita mišljenja o značenju tog pojma, ali rekla bih da se termin ‘’lažne vijesti’ može koristiti kako bi se opisale i nenamjerno plasirane krive informacije, ali i one koje su namjerno plasirane.

NACIONAL: Je li jedan od načina rješavanja problema plasiranja lažnih informacija i pravni okvir, odnosno donošenje posebnih zakona?

Promjene u pravnom okviru mogu pomoći i to posebno kada je riječ o internetskom okruženju, odnosno društvenim mrežama koje su potpuno zakonski neregulirane te nude veliku platformu za širenje lažnih informacija. Nedavna studija koju je StratCom objavio pokazuje da su od 2016. godine, kao reakciju na zloupotrebu za vrijeme izbora, 43 države napravile zakonske promjene kojima su pokušale spriječiti manipulaciju društvenim mrežama.

NACIONAL: Nosi li takav pravni okvir i opasnost cenzure u medijskom prostoru i može li se to nekako izbjeći?

Naravno, već smo vidjeli takav razvoj situacije u nekim autoritarnim režimima koji zaštitu medijskog prostora od lažnih informacija koriste kako bi uveli strožu regulaciju kojom sprečavaju širenje sadržaja koje ne odgovara vladajućim elitama ili koji sadržava alternativna mišljenja. Takav put ne bi trebali slijediti. Ako govorimo o online okruženju, zakonodavci bi trebali biti oprezni i ne bi trebali postavljati preoštre mjere kontrole te ne bi trebali kriminalizirati sadržaj. U fokusu prije svega trebaju biti pitanja transparentnosti algoritama, digitalnog oglašavanja i osobnih podataka.

NACIONAL: Možete li nam nešto više reći o NATO StratComu, koje su glavne zadaće ove organizacije?

NATO StratCom COE je međunarodna vojna organizacija koju su osnovale države članice NATO saveza koji je ovu organizaciju i akreditirao. NATO StratCom COE nije dio zapovjedne strukture NATO saveza niti je podređen bilo kojem tijelu NATO-a. Misija ove organizacije je da pridonosi komunikacijskom procesu Saveza dostavljajući opširne analize, pravovremene savjete i praktičnu podršku. Posebnu snagu StratComu daje raznolikost njegovih zaposlenika, riječ je o ljudima različitih nacionalnosti koji dolaze iz različitih civilnih i vojnih sektora. Bilo da je riječ o ljudima iz privatnog ili akademskog područja, oni koriste moderne tehnologije i virtualne alate za analize, istraživanja i donošenje odluka. Sam centar su 2014. godine inicijalno osnovale Latvija, Estonija, Njemačka, Italija, Litva, Poljska i Ujedinjeno Kraljevstvo, a od tada su se u rad priključile Kanada, Finska, Nizozemska i Švedska.