Objavljeno u Nacionalu br. 685, 2008-12-30

Iako premijer tvrdi da neće zatvoriti nerentabilna brodogradilišta, na zahtjeve Europske komisije morale su pristati i Britanija i Poljska, pa će i Hrvatska

“Mislim da u ovom trenutku nitko u Vladi, od premijera Ive Sanadera do Damira Polančeca i Ivana Šukera, ne može sa sigurnošću odgovoriti kako će riješiti problem brodogradnje. Svima je jasno da bez prihvaćanja zahtjeva iz Bruxellesa neće doći do otvaranja pregovaračkog poglavlja Tržišno natjecanje, a svaka odgoda, uz postojeću slovensku blokadu, prijeti produljivanjem pregovora u 2010. godinu. Ovakav rasplet bio bi loš, i rekao bih da ćemo pokušati izvući barem kompromisno rješenje, kao što je odgoda zatvaranja barem nekoliko brodogradilišta. U svakom slučaju, već u drugoj polovini siječnja očekujemo nastavak pregovora, a ako ne uspijemo postići kompromis, bojim se snažnih socijalnih nemira koje su najavili sindikati. Druga varijanta je zastoj pregovora s Europskom unijom, ali to bi bilo još gore rješenje.” Ispričao je to prije nekoliko dana za Nacional dužnosnik blizak Vladi.

Nimalo optimistična projekcija koju je predstavio ovaj dobro upućeni političar temelji se na zahtjevima koji su stigli iz Europske komisije. Glavnina sadržaja je znana – od Hrvatske se zahtijeva 40-postotno snižavanje kapaciteta brodogradilišta, prekid subvencija koje iznose nekoliko milijardi kuna te privatizacija škverova, pri čemu ne prolazi Vladin prijedlog da se 25 posto dionica podijeli radnicima.

Kako bi u blagdanskom razdoblju sačuvao socijalni mir, Ivo Sanader je u Dnevniku Nove TV najavio da je “siguran kako će Europska komisija popustiti, a Vlada zajedno sa sindikatima uspjeti sačuvati djelatnost brodogradilišta.” Koliko god riječi predsjednika Vlade lijepo zvuče, realno su gotovo nikakve šanse za takav rasplet. Europska komisija je jasno dala do znanja kako je sadašnja politika subvencija potpuno neprihvatljiva, i ne provodi se ni u jednoj državi članici EU. Već ranije su zbog nerentabilnosti zatvorena brodogradilišta u Velikoj Britaniji, Španjolskoj i Njemačkoj, a odnedavno i većina u Poljskoj.Komisija od Hrvatske, baš kao i od ostalih zemalja, traži ispunjenje triju uvjeta: dugoročno poslovanje s dobicima, postojanje kompenzacijskih mjera u slučaju poremećaja na tržištu, kao i obvezu da se glavnina sredstava za restruktruiranje mora namirivati iz resursa samih brodogradilišta.

Kada bi Sanaderova vlada ustrajala na posljednjim premijerovim obećanjima, to bi neizbježno izazvalo zastoj u pregovorima s Europskom unijom. Jednostavno ne postoje ni najmanji izgledi da europska administracija zbog Hrvatske odustane od politike koju vodi posljednjih desetljeća i na koju su morale pristati neke od vodećih članica EU. Iz tog kuta, ili je Sanader najavio jačanje euroskeptične politike u 2009., ili je njegova izjava predstavljala isključivo kupovanje socijalnog mira sa sindikatima koji okupljaju 11.000 zaposlenih u brodograđevnoj industriji.
Do sada je Vlada u Zagrebu odlučivala o visini subvencija gospodarstvu, ali pristupom Uniji će o tome koje će hrvatske tvrtke dobiti subvenciju odlučivati Europska komisija u Bruxellesu. Domaće vlade u EU imaju pravo predlagati koga treba subvencionirati, međutim konačne odluke donosi Komisija. Ovo pravilo je doneseno kako bi se na najmanju mjeru smanjio utjecaj nacionalnih vlada i protekcija pojedinih tvrtki ili sektora. Kada Hrvatska napokon postane članica EU, o sudbini riječkog 3. maja ili Brodosplita, odlučivat će administracija Europske unije, a ne ministar gospodarstva Damir Polančec ili predsjednik hrvatske vlade Ivo Sanader.

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja je u rujnu 2006. odobrila državne potpore za sanaciju četiri brodogradilišta u iznosu od 4,2 milijarde kuna. Brodogradilište Brodosplit dobilo je 1,687 milijardi, 3. maj iz Rijeke 1,670 milijarde, Brodotrogir 625 milijuna, a Brodogradilište Kraljevica 221 milijun kuna. Ali da bi ušla u Europsku uniju – u kojoj subvencije čine oko 0,6 posto BDP-a – Hrvatska mora drastično smanjiti subvencije gospodarstvu, a projekcije pokazuju da u tom slučaju prijeti uništenje pojedinih sektora, u prvom redu brodogradnje.

Vlada već godinama ne uspijeva pronaći rješenje za brodogradnju, što se vidjelo i ovog proljeća kada je njezine planove restrukturiranja šest hrvatskih brodogradilišta Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, koja je u skladu s uputstvima EU-a, odbacila kao “nedovoljno dobre”. U Agenciji su zaključili kako predložene mjere neće osigurati profitabilno poslovanje, već će brodogradnja i u budućnosti preživljavati isključivo uz goleme subvencije, koje se mjere u milijardama eura.

Riječko brodogradilište Treći maj
Riječko brodogradilište Treći maj
Posljednjih godina samo brodogradilište Uljanik iz Pule posluje s dobitkom. Sva ostala su u minusima koji se mjere stotinama milijuna dolara i sa sve manjim brojem narudžbi za nove brodove. Osim toga, u posljednjem je desetljeću nekoliko tisuća zaposlenika, a među njima i veliki dio visokoobrazovanih stručnjaka, napustio Hrvatsku i otišao u različita europska brodogradilišta. “Europska komisija sasvim sigurno neće odustati, posebno kada se radi o zahtjevu za ukidanjem državnih subvencija. Isto tako, Polančec i Sanader kupuju vrijeme kada govore da će inzistirati da ovdašnja brodogradilišta ne prihvate prenamjenu djelatnosti, nego da i kada su nerentabilna zadrže proizvodnju brodova. Takve zahtjeve EK nije prihvatila ni tada kada su stizali iz kudikamo moćnijih država kao što su Velika Britanija, Poljska ili Njemačka, i zašto bi sada prihvatili zahtjeve koji stižu iz Hrvatske”, prognozirao je za Nacional Vladin dužnosnik koji često kontaktira s predstavnicima europske administracije u Bruxellesu.

Dosadašnja politika EU vezana za brodogradnju potvrđuje njegovo razmišljanje. Unutar Europske unije odvija se 20 posto svjetske brodogradnje, čiji godišnji promet iznosi 15 milijardi eura, uz još približno dvije milijarde eura zarade na remontnim poslovima. Direktno je zaposleno oko 100.000 radnika, dok je broj kooperanata trostruko veći. U usporedbi s ovim pokazateljima, hrvatska brodogradnja čini 6-9 posto europske, međutim problem je u nekonkurentnosti. U Europi se proizvode sofisticirana plovila kao što su kruzeri i male serije specijalnih brodova, koji su prilično skupi. U Hrvatskoj se proizvode jednostavniji brodovi poput tankera, a tu vrstu brodova, i to bitno jeftinije, proizvode azijske države poput Koreje i Kine.

Slavko Linić
Slavko Linić
Kada su u Uniji uvidjeli da su nekonkurentni azijskim suparnicima, zbog nerentabilnosti je zatvorena većina brodogradilišta u Velikoj Britaniji, Švedskoj i bivšoj Istočnoj Njemačkoj. Krajem prošlog mjeseca na sjeveru Španjolske izbili su veliki prosvjedi zbog zatvaranja dijela tamošnjih škverova, zbog čega je 400 radnika ostalo bez posla. Poseban problem je Poljska, u kojoj je vlada 200 milijuna eura iz fondova EU nelegalno potrošila za subvencioniranje brodogradnje. Višegodišnji spor Varšave i Bruxellesa riješen je tek nedavno, kada su Poljaci pristali zatvoriti dva od tri velika brodogradilišta koja se nalaze u Gdinju i Szczecinu. Preostalo je još samo brodogradilište u Gdanjsku, koje je također nerentabilno, ali za sada je opstalo zbog straha da bi zatvaranje pogona u kojima je osnovan sindikat Solidarnost moglo izazvati snažne prosvjede i sukobe. No i Poljaci su morali popustiti i odreći se nerentabilne proizvodnje jer bi u suprotnom platili puno veću cijenu, a to je gubitak potpora iz europskih fondova.
Sindikati su najavili štrajkove, proteste pa i blokade brodogradilišta.

SDP zastupa slične stavove kao i sindikati – u lipnju je u saborsku proceduru uputio interpelaciju o brodogradnji, a Slavko Linić i Ljubo Jurčić su se usprotivili privatizaciji, uz podsjećanje kako se radi o procesu koji je viđen u 90-ima, kada su u pretvorbi opljačkana vodeća poduzeća u Hrvatskoj. Radimir Čačić, predsjednik HNS-a, također se usprotivio privatizaciji, međutim, ne i ukidanju subvencija. Čačić je uvjeren kako se brodogradnja ne može spasiti bez otpuštanja dijela zaposlenih.

Za razliku od njega, Sanader u vrijeme božićnih blagdana tvrdi da neće doći do otpuštanja radnika, a kamoli da će se brodogradilišta morati preorijentirati na druge poslove. Kao argument za svoje obećanje iskoristio je Polančeca, ustvrdvši kako ovaj “odlično vodi pregovore s Europskom komisijom”. Uzme li se u obzir kako je premijer vrlo blizu odluke o Polančecovoj smjeni, te kako u njega ima podjednaku dozu povjerenja, može se ocijeniti težina njegova blagdanskog obećanja radnicima u brodogradnji.