Vrhovni sud je djelomično potvrdio oslobađajuću presudu Županijskog suda u Zagrebu prema kojoj su bivši premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader i njegov suokrivljenik Robert Ježić oslobođeni krivnje za prodaju jeftine struje Diokiju na štetu Hrvatske eloktroprivrede (HEP) i davanje zajma toj Ježićevoj tvrtki.

“Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu žalbe državnog odvjetnika preinačio oslobađajuću presudu Županijskog suda u Zagrebu i odbio optužbu za jedno kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti protiv dvojice optuženika, a potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću odluku za drugo kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti protiv iste dvojice optuženika. Prvostupanjskom presudom su dvojica optuženika oslobođeni optužbe da bi počinili svaki dva kaznena djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti.

Oslobođeni zbog zastare

Prema optužnici iz 2009. Ivi Sanaderu je stavljeno na teret da je na traženje Roberta Ježića zatražio od Ivana Mravaka, bivšeg direktora HEP-a, da odobri zajam od 15 milijuna kuna društvu u Ježićevom vlasništvu, odnosno Diokiju i Dini Petrokemiji.

Prema optužnici, Mravak je na to pristao čime je, neosnovano omogućio Ježiću korištenje financijskih sredstava HEP-a. Zajam je odobren i isplaćen unatoč propisima koji to zabranjuju. Također, isti nije vraćen u ugovorenom roku od 60 dana pa je zaključeno nekoliko dodataka ugovora kojima se produljuje rok povrata. Vraćen je nakon više od 6 mjeseci.

Vrhovni je sud utvrdio da je za ovo kazneno djelo za koje su optuženici oslobođeni optužbe nastupila zastara kaznenog progona. U optužnici je kao vrijeme počinjenja djela navedeno „20. ožujka 2009.“ Prema Kaznenom zakonu za kazneno djelo koje je bilo predmet postupka zastara kaznenog progona nastupa deset godina nakon počinjenja djela. Ako je prije nastupa zastare donesena prvostupanjska presuda, onda se zastara kaznenog progona produljuje za dvije godine. S obzirom na to da je od počinjenja djela prošlo više od 12 godina, utvrđeno je da je nastupila zastara kaznenog progona. Kada nastupi zastara kaznenog progona, tada se prema zakonu i po službenoj dužnosti optužba mora odbiti pa je takvu odluku Vrhovni sud i donio u odnosu na ovaj dio optužbe.

Potvrđena prvostupanjska oslobađajuća presuda

U preostalom je dijelu Vrhovni sud potvrdio prvostupanjsku oslobađajuću odluku. Odluka se odnosi na optužbu protiv obojice optuženika za kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti.

Prema optužnici, nakon što je došlo do povećanja cijene električne energije za sve povlaštene kupce, Ivo Sanader je, na traženje Roberta Ježića, zatražio od Mravaka da se to povećanje cijena ne primjenjuje na trgovačka društva u Ježićevom vlasništvu.

Prema optužnici, Mravak je na to pristao. Omogućio je neosnovano odobrenje popusta tim trgovačkim društvima bez odluke Uprave. Time je prema optužnici prouzročena šteta društvima u sastavu grupacije društva u vlasništvu države od 3.833.782,97 kuna.

Nije dokazano da je Sanader poticao Mravka na kazneno djelo

Jedini dokaz protiv Sanadera i Ježića u ovom je slučaju bio Mravkov iskaz iz istrage. On je u međuvremenu preminuo pa su na suđenju preslušane snimke njegovih ispitivanja, no ni jedan drugi dokaz nije potvrdio njegove navode da mu je to naložio Sanader kojega je na to potaknuo Ježić. Osim toga, Mravkov iskaz, pribavljen je bez nazočnosti obrane okrivljenika koja ga ni kasnije nije imala mogućnost ispitati.

Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije dokazano da bi obojica optuženika potakla predsjednika uprave na zlouporabu položaja i ovlasti.

“Raniji suokrivljenik, predsjednik uprave (HEP-a, Ivan Mravak, op.a), u postupku je postao svjedok optužbe. Svojim je iskazom teretio obojicu optuženika. Međutim, drugi ispitani svjedoci, a niti dokumrentacija u spisu ne potvrđuju iskaz predsjednika uprave. Obrana nije mogla ostvariti svoje pravo ispitati predsjednika uprave tijekom postupka kao svjedoka jer je umro. Pravo ispitati svjedoka optužbe sastavni je dio prava na pravični postupak. To pravo jamči Ustav Republike Hrvatske i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda. Poštivanjem prava obrane da se svjedoci optužbe pozivaju pred sud i ispituju omogućuje se jednaki položaj okrivljenika i tužitelja u radnji ispitivanja svjedoka optužbe. To ovdje nije bilo moguće. Osim toga, u postupku nema jasnih i nedvojbenih dokaza da bi optuženici poticali predsjednika uprave na način kako se terete optužnicom. Nema činitelja protuteže koji bi potvrdili iskaz predsjednika uprave pa tako niti da je postupanje predsjednika uprave u vezi donošenja odluke o umanjenju cijene bila izravna posljedica čina poticatelja. Donošenje osuđujuće presude, koja bi se isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljila na takvom „hendikepiranom dokazu“, predstavljalo bi očitu povredu prava na pravičan postupak. Pravilno su stoga optuženici oslobođeni optužbe”, stoji u obrazloženju presude Vrhovnog suda.