‘Trenutno Hrvatska vodi proameričku politiku što možemo zahvaliti predsjednici Grabar Kitarović, a toj politici počeo se okretati i premijer Plenković, što pokazuje i način rješavanja krize u Agrokoru’, smatra saborski zastupnik Živog zida Branimir Bunjac
S Branimirom Bunjcem, 46-godišnjim aktivnim saborskim zastupnikom Živog zida i doktorom povijesne znanosti, razgovarali smo neposredno nakon objavljene prve ovogodišnje ankete koja je pokazala da se ta protestna stranka počela nametati kao treća politička opcija. Približili su se potpori od gotovo 12% ispitanika. On je uvjeren da Živi zid neće doživjeti sudbinu ORAH-a Mirele Holy koji je svojedobno također neočekivano rastao, da bi potom nestao poput zvijezde repatice. Branimir Bunjac kao 19-godišnjak bio je dragovoljac u HOS-u, ali za izmještenu jasenovačku ploču braniteljima HOS-a nije se nedvosmisleno očitovao treba li s nje ukloniti ustaški pozdrav ili ne. Rekao je, doduše, da je riječ o znakovlju neprimjerenom suvremenoj Hrvatskoj.
NACIONAL: Bili ste prilično mladi kada ste otišli u rat. Tek ste nakon ratne epizode upisali fakultet.
Nakon što sam završio srednju školu u Varaždinskim toplicama, otišao sam u Domovinski rat, a kao dragovoljac bio sam razvojačen 18. travnja 1992. godine, kada je Hrvatska bila međunarodno priznata. S 19 godina bio sam u HOS-u jer sam prije toga triput bio odbijen kada sam pokušavao stupiti u Hrvatsku vojsku. Moj problem bio je što nisam služio JNA. Pokušavao sam u Osijeku, pa u Sisku, pa u Gospiću. Kada sam došao u Gospić, nisam se želio vratiti kroz sve one straže, prepreke i provjere, a u Gospiću je bila bojna HOS-a. Oni su me htjeli primiti. To se dogodilo na Novu 1992. godinu. Rekli su mi možeš s nama. Odmah smo išli na prvu crtu bojišnice, 7-8 kilometara istočno od Gospića, na kojoj sam ostao do zadnjeg dana. Tada sam nešto i naučio o Lici – jeli smo pršut, zelje, finog domaćeg kruha, pili rakiju, a ta zima bila je jako oštra i hladna…
Komentari