Sanader darovao hrvatsko nebo Beču

Objavljeno u Nacionalu br. 512, 2005-09-05

Nacional posjeduje deklaraciju s konferencije osam zemalja članica inicijative CEATS (Srednjoeuropska središta kontrole letenja), kojom se 1. lipnja 2005. državni tajnik Dražen Breglec u ime hrvatske vlade obvezao da će Republika Hrvatska do 31. prosinca 2006. ratificirati sporazum CEATS-a iz 1997., prema kojem će se odreći nadzora i kontrole svog zračnog prostora iznad 8700 metara visine.

Najveći zagovornik ratifikacije tog sporazuma i rasprodaje hrvatskog neba hrvatski je premijer Ivo Sanader, koji isključivo zbog političkih motiva što bržeg ulaska u EU i prijateljstva s austrijskim kancelarom Wolfgangom Schusselom inzistira da se sporazum ratificira, po čemu bi središnji centar kontrole letenja i nadzora zračnog prostora iznad 8700 metara za osam zemalja srednje Europe, uključujući i Hrvatsku, bio smješten u Beču. Projekt bi trebao početi s radom 2009., a u cijelosti bi profunkcionirao potkraj 2012.

Prostor iznad 8700 metara smatra se najprofitabilnijim zračnim prostorom neke zemlje. S obzirom na to da su godišnji prihodi od preleta zrakoplova nad Hrvatskom vrijedni približno 30 milijuna eura, a letovi iznad 8700 metara čine 75 posto svih preleta i novčanih prihoda, proizlazi da će Hrvatska tako prepustiti veliki dio financijskog kolača Beču, odnosno novac će se slijevati u organizaciju koja će funkcionirati po načelu dioničkog društva osam zemalja. Hrvatska je po broju preleta iznad 8700 metara daleko ispred svih ostalih zemalja potpisnica CEATS-a pa će pretrpjeti i najviše financijske štete. Štoviše, predviđanja zrakoplovnih udruga za 2005. pokazuju kako će porast preleta iznad Hrvatske porasti 30 posto u odnosu na 2004., što je najveći europski porast uopće.

Prije samo nekoliko tjedana Nacional je otkrio kako će beogradski aerodrom Surčin zbog golemih inozemnih investicija postati glavnim zrakoplovnim čvorištem jugoistočne Europe i tako izbaciti zagrebačku zračnu luku iz bilo kakve utrke za profitom, jer posljednjih desetak godina nije bilo političke volje da se Zračna luka Zagreb promovira u glavnog regionalnog igrača u zračnom prometu. Vlada Republike Hrvatske nalazi se pred još jednom skandaloznom odlukom da izgubi suvereni nadzor nad najkomercijalnijim zračnim prostorom. Do toga je podatka Nacional došao sasvim slučajno, istražujući uzroke nesreće dvaju mađarskih zrakoplova nad Plitvicama, a informacije o skorom gubitku nadzora zračnog prostora i zaključcima prethodnih sastanaka zemalja članica CEATS-a Nacionalovoj redakciji ustupila je austrijska strana.

Slovenija je već predvidjela da će godišnje morati izdvajati 5 milijuna eura za spomenuti projekt i da će troškovi osoblja biti smanjeni za samo 1,5 milijuna eura pa proizlazi da će imati gubitak od 4 milijuna eura. Hrvatska bi morala izdvajati dvostruko više s obzirom na gustoću zračnog prometa iznad hrvatskog teritorija pa bi time i gubici bili veći. Predviđanja da će se do 2015. nad Hrvatskom promet povećati za 60-70 posto, a time i prihodi, dodatan su argument da se ugovor ne ratificira.

Hrvatska je potpisala sporazum još 1997. s još sedam zemalja članica europske zrakoplovne asocijacije Eurocontrol, Češkom, Slovačkom, Mađarskom, Italijom, Austrijom, Bosnom i Hercegovinom i Slovenijom o tzv. sektorskoj podjeli zračnog prostora nad Europom kako bi se zbog naraslog zračnog prometa smanjila kašnjenja zrakoplova i troškovi za zaposlenike unutar kontrole letenja. Međutim, sporazum još nije ratificiran u Hrvatskom saboru, Slovenija ga također nije ratificirala, a Italija će vjerojatno odustati od njega. Ratificiranjem sporazuma hrvatska kontrola letenja u Zagrebu, inače jedna od najmodernijih europskih kontrola letenja uopće, u potpunosti će se marginalizirati.

Najmoderniji sustav kontrole letenja u Europi “Eurocat 2000”, multinacionalnog konzorcija “Thales” koji je od prije nekoliko tjedana instaliran u novoj zgradi zagrebačke područne kontrole letenja, mogao je zbog svojih kapaciteta i tehnoloških mogućnosti pokriti cijeli jugoistok Europe, odnosno pružati usluge svim drugim zemljama u okruženju. Umjesto toga, bude li hrvatska vlada inzistirala na ratifikaciji, sustav će raditi s upola manjim kapacitetom od predviđenoga.
Ekonomski potpuno neracionalna odluka vođena je isključivo političkim interesom hrvatskog premijera. Sanader je uvjeren kako će njegov austrijski kolega Wolfgang Schussel zbog takve odluke znatno pripomoći ulasku Hrvatske u EU, što je potpuna besmislica, jer Austrija nema takvu moć niti može samostalno odlučiti o pristupanju Hrvatske EU. Zbog Sanaderova inzistiranja na ratifikaciji, bez posla bi moglo ostati stotinjak hrvatskih zaposlenika zračne plovidbe, a austrijskim kontrolorima plaća bi porasla s 4 na 6 tisuća eura.

Hrvatska vlada se još uvijek ne usuđuje s prijedlogom izići pred Hrvatski sabor, jer nema ni jednog valjanog razloga zbog kojeg bi uvjerila zastupnike u opravdanost ratifikacije takvog ugovora. Naprotiv, posljedice prihvaćanja takvog sporazuma za Hrvatsku su višestruke.

Kako bi uspio uvjeriti saborske zastupnike u ispravnost ratifikacije ugovora, Sanader očekuje i neke ustupke iz Beča, odnosno zajedničkog središta srednjoeuropske kontrole letenja CEATS. Pretpostavljalo se da bi Zagreb barem mogao dobiti poziciju zamjenskog središta kontrole letenja ili poziciju središta za izobrazbu, simulacije ili strateški razvoj. Međutim, sve je to već podijeljeno između Budimpešte, Praga i Beča. Kako sada stvari stoje, Beč nimalo ne cijeni hrvatsku kooperativnost nego već neko vrijeme iz mjeseca u mjesec kroz razne zajedničke deklaracije i rezolucije potpisnica sporazuma iz 1997. vrši pritisak na Zagreb da ratificira ugovor. Hrvatska kontrola letenja mogla bi zbog ratifikacije ugovora povećati cijene preleta na srednjim i nižim visinama, odnosno povećati cijene onima koji svakodnevno polijeću i slijeću u Hrvatsku. To bi zasigurno odvratilo mnoge aviokompanije, poslovne ljude, turističke i charter agencije da Hrvatsku koriste po cijelom teritoriju, odnosno njezine koridore koristili bi znatno manje nego prije ili bi smanjili broj putničkih letova u Hrvatskoj, odnosno povećali cijene karata, što je u današnjem vremenu oštre konkurencije neprihvatljivo. Povećanje cijene preleta na srednjim visinama zasigurno bi štetilo i hrvatskoj državnoj aviokompaniji Croatia Airlines. Međunarodna udruga avioprijevoznika IATA štiteći vlastite interese u svom izvješću Task Force prema sporazumu CEATS od 4. ožujka 2005. traži da se i zračni prostor iznad 8700 metara i onaj ispod povjeri jednom središnjem regionalnom centru. Također, preporuka je IATA-e da planiranje organizacija i operacije službi kontrole letenja budu pod jednim menadžmentom. Traži se zaustavljanje bilo kakvih daljnjih investicija na području kontrole letenja u svih osam zemalja potpisnica CEATS-a, jer IATA smatra kako daljnja ulaganja trebaju biti koordinirana upravo iz centrale CEATS-a. Zbog velikog porasta zračnog prometa učestala su i kašnjenja zrakoplova pa su zahtjevi avioprijevoznika prema CEATS-u razumljivi. Na području zemalja CEATS-a kašnjenja zrakoplova su zbog sustava kontrole letenja 2003. iznosila 450 tisuća minuta, a 2004. su narasla na 1,4 milijuna minuta, dakle trostruko. Inozemni stručnjaci sve više ističu kako bi današnja europska arhitektura kontrole letenja trebala podsjećati na koncept “dynamic airspace control” u kojem bi se profiliralo šest centara kontrole letenja od kojih bi dva bila namijenjena izobrazbi, strategiji i razvoju, a ostala četiri pokrivala svoje regije. Hrvatska bi sa svojim modernim sustavom kontrole zračnog prometa zasigurno mogla pokrivati zemlje bivše Jugoslavije. Međutim, to ovisi o hrvatskim pregovaračima, jer do sada u sustavu CEATS-a Hrvatska nije dobila baš nikakve pogodnosti. Ne učini li se na tom planu nešto više, Hrvatska će od početka 2008. izgubiti i pravo kontrole letenja nad zapadnim zračnim prostorom BiH, odnosno 30-40 posto sveukupne dobiti od preleta nad BiH koji za Hrvatsku iznosi približno 4 milijuna eura.
Nešto više kao naknadu uzima srbijanska kontrola letenja koja pokriva istočni dio BiH, a ponajmanje dobiti ima BiH, jer je nadzor zbog tehničkih nedostataka morala povjeriti Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori. Međutim, BiH je jedna od zemalja koja je potpisala i ratificirala sporazum o ustupanju preleta nad svojom zemljom bečkoj središnjoj kontroli letenja, a osim toga u svojoj prometnoj strategiji zacrtala je da sporazum s hrvatskom kontrolom letenja vrijedi samo do 31. prosinca 2007., jer će prema toj strategiji nabaviti vlastiti sustav kontrole letenja koji će pokrivati prelete do 8700 metara. Takva nastojanja može spriječiti jedino središnja europska organizacija za zračni promet Eurocontrol prihvati li regionalni pristup. Prihvate li se preporuke međunarodne udruge zračnih prijevoznika IATA, spriječilo bi se bilo kakvo daljnje investiranje u opremu za BiH, a Hrvatska bi kao regionalni centar i dalje kontrolirala njezin zračni prostor.

Nacionalovi sugovornici ističu kako projekt CEATS potpisan još 1997. više nije primjeren današnjoj tehnološkoj razini i mogućnostima virtualnog povezivanja središta za kontrolu letenja, a svakim danom ima i sve više protivnika i zagovornika regionalnih središta kontrole letenja. Sustav “Eurocat 2000” najmoderniji je sustav za obradu podataka o letu i obradu radarskih podataka trenutačno u Europi, a prije dva mjeseca uspješno je testiran u Zagrebu. Projekt je u Hrvatsku doveden zaslugom direktora Hrvatske kontrole zračne plovidbe Dražena Ramljaka koji je još 2002., unatoč “crnim” danima za zračni promet uopće zbog terorističkih napada na New York i Washington, shvatio da takva situacija ne može dugo trajati i da će zračni promet ponovno “eksplodirati” u pozitivnom smislu, što se i događa ovih dana. Hrvatski kontrolori letenja na vrijeme su shvatili koliko bi izgubili prepuštanjem nadzora hrvatskog zračnog prostora iznad 8700 metara središnjem centru u Beču. Umjesto toga, tehnološkim iskorakom za budućnost nametnuli su se kao najozbiljniji kandidat regionalnog središta za kontrolu zračnog prometa, što očito nisu na vrijeme prepoznali hrvatski političari kako bi podržali takav koncept i pokušali ga nametnuti europskim zrakoplovnim vlastima među kojima je također sve više protivnika projekta srednjoeuropskog središta kontrole letenja sa sjedištem u Beču. Odluka o nabavi sustava Eurocat 2000 bila je ekonomski potpuno opravdana i dugoročno vrlo isplativa. Nad hrvatskim nebom dogodi se dnevno čak i 1400 preleta, što je primjerice dvostruko više od bosanskohercegovačkog zračnog prostora. Pretpostavlja se da na godinu iznad Hrvatske ima približno 300 tisuća od ukupno 870 tisuća svih preleta u Europi. To samo pokazuje kakav je strateški položaj Hrvatske kada je riječ o povezivanju istoka i zapada Europe. Da kojim slučajem Hrvatska nije nabavila tako vrijedan i moderan sustav kakav je Eurocat 2000, zasigurno bi bila prisiljena ratificirati sporazum iz 1997. Međutim, situacija je potpuno obrnuta i hrvatska zračna plovidba je u poziciji da samostalno obavlja najsloženije operacije u zraku kako za vlastiti zračni prostor tako i da pruža usluge svim zemljama u okruženju. Ukupna vrijednost projekta procijenjena je na 47 milijuna eura od čega 25 milijuna eura financira Europska banka za obnovu i razvoj, a Europska investicijska banka sufinancira projekt s još 20 milijuna eura. Otplata kredita EBRD-a kreće 20. studenog 2005, iznosi 1.562.500 eura i trajat će do 20. svibnja 2013., a Republika Hrvatska je jamac.

Osam zemalja članica CEATS (Central European Air Traffic Services) Sporazuma iz 1997., kojim se predviđa uspostava pružanja usluga kontrole zračne plovidbe u gornjem sloju iznad 8700 metara za osam država srednje Europe iz budućeg sjedišta u Beču, na ministarskoj Konferenciji 01.lipnja 2005. je potpisalo Deklaraciju kojom izražavaju političku spremnost da zajednički nastave implementaciju CEATS projekta, dok je pet država (Austrija, BiH, Slovačka, Mađarska i RH) potpisalo i Rezoluciju o uspostavi sjedišta CEATS-a u Beču. Sukladno Rezoluciji, u Beču bi sjedište jedinstvene kontrole zračne plovidbe za zemlje srednje Europe započelo s pripremama 2009. godine, 2012. godine ostvario bi se puni kapacitet, dok bi 2015. ono u potpunosti pružalo usluge kontrole zračne plovidbe u gornjem zračnom prostoru za osam država srednje Europe. Na Konferenciji je sudjelovalo i hrvatsko izaslanstvo koje je predvodio državni tajnik za promet Dražen Breglec koji je prema navedenom zaključku bio glavni pregovarač i ovlašten za potpisivanje Rezolucije. U hrvatskoj delegaciji, uz državnog tajnika, bili su i pomoćnik ministra za zračni promet Pero Bilas i direktor Hrvatske kontrole zračne plovidbe Dražen Ramljak. Na Konferenciji su potpisana dva dokumenta: Deklaracija i Rezolucija. S obzirom da su većim djelom prihvaćeni hrvatski amandmani na Rezoluciju, kao i primjedbe na sam tekst Deklaracije, voditelj hrvatskog izaslanstva potpisao je oba dokumenta. Italija, Češka i Slovenija nisu potpisale Rezoluciju, međutim, kao što je to istaknula Slovenija, nastojat će u što skorije vrijeme potpisati Rezoluciju kada se u tim državama u cijelosti ispune preduvjeti za ratifikaciju CEATS Sporazuma. Kako većina amandmana Republike Češke nije prihvaćena, njihovo izaslanstvo nije potpisalo Rezoluciju, već su zatražene dodatne konzultacije.