Samuel Jelušić, predstavnik inicijative Hitna uživo 194 koja okuplja članove iz svih zavoda za hitnu pomoć u državi, govori o nagomilanim problemima u toj službi te proziva Maju Grba-Bujević

Djelatnici Hitne pomoći nedavno su održali prosvjed ispred zatvora Remetinec kako bi izrazili podršku uhićenom vozaču hitne pomoći Mariju Macanu. Naime, sud je Macanu odredio istražni zatvor jer je tijekom intervencije na Bundeku vozilom pregazio troje maloljetnika. No ubrzo nakon što je počeo prosvjed, Macan je pušten da se brani sa slobode uz oduzetu vozačku dozvolu. Prosvjed je pokrenula inicijativa Hitna uživo 194, koja okuplja članove iz svih zavoda za hitnu pomoć u državi i upozorava na probleme s kojima se susreću. Njezin predstavnik i medicinski tehničar iz Nastavnog zavoda za hitnu medicinu u Gradu Zagrebu Samuel Jelušić kaže da ih je jako iznenadilo uhićenje kolege. „Bili smo, blago rečeno, šokirani. Već sam tisuću puta ponovio. Nitko ne bježi od odgovornosti. Dogodila se jedna velika nesreća koja nas je potresla, ali još više nas je potresao način na koji su se odnosili prema našem kolegi. Nismo dobili odgovor na pitanje zašto je zatvoren, ali ni na pitanje zašto je preko noći pušten da se brani sa slobode. Nijedno nismo mogli vjerovati. Dosta je nejasnoća u svemu tome, no to je sad iza nas. Macan ne bježi od odgovornosti, ali način na koji se sve odvilo je bio neprimjeren.“

Djelatnici Hitne na prosvjedu su ukazali i na probleme s kojima se susreću u svakodnevnom radu. Jelušić napominje da je uhićenje kolege kulminacija svih problema. „Uhićenje nam je bio okidač da pokažemo koliko smo nezadovoljni. Mi svaki dan riskiramo svoje živote, ali i živote sudionika u prometu. Na primjer, pod sirenom smijemo proći kroz crveno. No u tisuću intervencija, dogodit će se jedna prometna nesreća. Onda smo mi odgovorni te uredno dobivamo kazne od pet do deset tisuća kuna. Poslodavci kazne ne žele platiti te one padaju na leđa djelatnika. Iza leđa vozite čovjeka koji je životno ugrožen i kojemu svaka sekunda puno znači, a trebali biste stajati na semaforima. To je siva zona i ne znamo uvijek hoće li nam netko progledati kroz prste ili neće. Stalno kršimo zakon kako bismo spasili nečiji život. To je u europskim zemljama regulirano.“

Jelušić kaže da ne dobivaju dovoljnu podršku vladajućih. „Problem je u tome što ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu Maja Grba-Bujević uporno tvrdi da nismo njeni zaposlenici, nego da smo zaposlenici svakog lokalnog zavoda posebno. A problem je u tome što je svaki zavod za sebe i on ovisi o lokalnoj samoupravi koja odlučuje hoćemo li dobiti nešto novca ili nećemo. I zato tražimo zakon o hitnoj medicinskoj pomoći. Ostale hitne službe imaju svoje zakone, kao policija i vatrogasci. Krenuli smo u cijeli proces da se napravi taj zakon kako bi se regulirali problemi s kojima se susrećemo.“

Unatoč tome što djelatnici Hitne pomoći rade u teškim uvjetima, mnogi od njih moraju izlaziti na teren s napunjenih 60 ili više godina. Jelušić smatra da se to mora promijeniti. „Zalažemo se za beneficirani radni staž. Za razliku od djelatnika Hitne pomoći, nećete naći vatrogasca ili policajca koji sa 60 godina izlazi na redovite intervencije. Potrebe Hitne pomoći sve su veće. Neki ljudi možda ne mogu pratiti taj tempo. Zbog toga smo tražili da nas se stavi u istu kategoriju s vatrogascima i policijom. Želimo i da se ujednače standardi opreme te zdravstvene skrbi u cijeloj državi. Nije u redu da ja u Zagrebu imam super opremu, dok se moj kolega u Slavonskom Brodu muči sa starom opremom. U Ministarstvu zdravstva postoji radna skupina koja radi na zakonu u hitnoj pomoći, no čini nam se da nas stalno minira Maja Grba-Bujević. Politika je viša sila.“

Iako ne nailaze na dobru suradnju s vladajućima, Jelušić poručuje da je suradnja s građanima dobra. Sretan je što im je veliki broj njih iskazao potporu tijekom prosvjeda ispred Remetinca. „Suradnja je gotovo uvijek odlična. Rijetko se zna dogoditi poneki neugodni slučaj, no to prihvatimo i radimo dalje. Problem je što nas je malo pa se neki pozivi čekaju dulje vrijeme. Ljudi onda znaju biti revoltirani, no revoltirani su prema krivoj strani.  Mi već godinama upozoravamo gradove i državu da nas je premalo, no ne nailazimo na razumijevanje. Tijekom prosvjeda smo imali veliku podršku javnosti. Čini mi se da ljudi razumiju u kakvim uvjetima radimo, no nema razumijevanja rukovodećih.“

Jelušić je objasnio i s kojim se problemima susreću u Zagrebu. „Za Zagreb je specifično što imamo puno problema s alkoholom na javnim mjestima po noći. Takvih je slučajeva sve više. Alkoholizirani ljudi znaju biti agresivni te ih je ponekad teško pronaći jer otiđu na drugo mjesto. Imali smo problema i s nasiljem. Bilo je tu prijetnji noževima i drugih stvari. Ali želio bih skrenuti pozornost na problem sanitetskog prijevoza u Zagrebu. Njime se prijevoze teško bolesni pacijenti u bolnicu na pregled, a zatim natrag doma. Nije humano da pacijenti u bolnici znaju čekati po deset sati da ih se vrati doma zato što nemamo dovoljno ljudi i vozila. Nitko ne reagira na naša upozorenja. Naši dečki dnevno rade deset sati, ali ne mogu sve pokriti.“

Posao djelatnika Hitne pomoći je iznimno stresan. Pomažu ljudima koji se često nalaze u najgorim trenucima u životu. Jelušić kaže da je djelatnicima potreban sustav mentalne skrbi kako bi se lakše nosili s ovim poslom. „Mi smo zadnjih pet godina u Hitnoj pomoći imali više suicida, i to mladih ljudi. Nemamo psihološku pomoć ili podršku. Ne znamo je li sve to povezano s poslom, ali nešto se događa.“

Jelušić je napomenuo da trenutno ne planiraju nove prosvjede te da im je fokus na drugim stvarima. „Kao što sam rekao, u Ministarstvu imamo radnu skupinu koja raspravlja o zakonu o hitnoj medicinskoj pomoći te nam je fokus na tome. No, ako se nešto dogodi, uvijek smo spremni nešto organizirati.“