U utorak na Markovom trgu muškarac se polio benzinom i zapalio. Liječnici zagrebačkog KBC-a Sestre milosrdnice cijeli dan su se borili za njegov život, navečer su priopćili da je preminuo.

Javnost zapravo nije puno doznala o njemu, tek da je riječ o 57-godišnjem muškarcu rodom iz Virja, koji je živio u Koprivnici, umirovljeniku, koji je prije radio u HŽ Cargu i koji je navodno bio hrvatski branitelj.

Je li ovaj tragičan potez čovjeka bilo protestno samozapaljenje ili intiman, tragičan čin, vjerojatno nećemo saznati. Reakcije političara, pa i samih medija, bile su podosta informativno suhe, jednostavno rečeno, vrlo brzo prešlo se na druge teme. I sam premijer Andrej Plenković, nakon iskaza sućuti tog dana i par prigodnih rečenica, nastavio je u ritmu dnevno-političkih događaja. Uglavnom su izostale reakcije.

Nesretni čovjek se, međutim, zapalio na vrlo znakovitom mjestu, ispred zgrade Sabora i Vlade; je li u pitanju prejaka depresija ili je uz to išla i popratna poruka, ili oboje? Ne znamo.

Što nam kaže povijest?

Sociologija i socijalna psihologija društvene su znanosti koje istražuju društvo i konflikte unutar njega, i, među ostalim, bave se i temom samozapaljenja. Prvotna istraživanja samozapaljenja smatrala su da su posrijedi isključivo psihološki poremećaji. No, studije ubrzo pokazuju da osobe koje su se na to odlučuju imaju i neku drugu dimenziju, izražavaju protest. Te osobe imaju neka jaka uvjerenja i osjećaj da treba hitno djelovati. Princip koji stoji iza modernih protestnih samoubojstava kaže: kad sve metode zakažu, prosvjednik se odlučuje samozapaliti, kako bi tim konačnim činom pokušao nešto promijeniti.

Samozapaljenje, kako nas uči sociologija, u zapadnjačku kulturu ulazi relativno nedavno, Vijetnamskim ratom. Negdje oko 1963. godine, na američkim televizijama počinju se prikazivati budistički redovnici i njihova samozapaljenja, kao ritual čišćenja. Šokantna slika redovnika kako sjedi u pozi lotosa i gori dotad je bila teško zamisliva Zapadu. Nije prošlo dugo, samozapaljenje ulazi u protestne metode zapadnjačkog svijeta i počinje se koristiti kao politički čin, za postizanje raznih ciljeva. Osoba koja se samozapali ne nanosi štetu drugima, a može angažirati pasivnu javnost koja nije svjesna neke nepravde u društvu. Najpoznatiji slučaj je onaj prosvjednika Jan Palacha, češkog studenta koji se samozapalio u znak protesta protiv tadašnje sovjetske revolucije.

Sociolog: “Znakovito je mjesto samozapaljenja. Ali, motive ne znamo”

Tragičan događaj koji je prije tri dana potresao javnost za nacional.hr komentirao je sociolog Dražen Lalić, profesor s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

“Ovo je prije svega tragični čin i izuzetno važno je naglasiti da treba imati veliku sućut prema žrtvi. Kod ovog tragičnog događaja tri su bitne činjenice: Prva, čovjek se samozapalio. Druga nije ostavio poruku, iako je mogao. I treća činjenica je prostorni kontekst, naime, mjesto na kojem se zapalio može insinuirati političku uvjetovanost tog čina.

Sam izbor mjesta na kojem se samozapalio – dakle, na Markovom trgu pred zgradom Sabora i Vlade, središta zakonodavne i izvršne vlasti – može biti svojevrsna poruka, međutim, to ovdje nije dovoljno za zaključak.

Čovjek iza sebe nije ostavio nikakvu materijalnu poruku o svojim motivima, a znamo da se danas, u doba visoke internetske tehnologije, to ne može spriječiti i da će poruka, bilo da je plasirana na društvenim mrežama, mailu, ili nekoj trećoj platformi, odmah izići u javnost”, rekao je profesor Lalić i nastavio:

“Mi se možemo zapitati zašto je nije definirao. Ili njegovo samoubojstvo nije bilo politički uvjetovano, ili čovjek nije bio dovoljno psihički stabilan da ostavi poruku, nego je sve napravio u povišenom psihičkom raspoloženju, ono što bi narod rekao, ‘puko mu je film'”, kaže profesor Lalić.

S obzirom na to da čovjek nije ostavio materijalnu poruku o svojim razlozima, otvara se prostor nagađanjima, naglašava Lalić.

“Samoubojstvo je najekstremnija komunikacija, čak ekstremnija od brutalnog nasilja prema drugim osobama, jer nema snažnije poruke od ubojstva samoga sebe, a kad govorimo o politički motiviranom samoubojstvu, onda je za očekivati da se to učini, dakle, da se ostavi poruka. Ona može biti i samo jedna rečenici, možeš je ostaviti kod prijatelja ili na bilo koji drugi način, danas je to lako i dostupno.

Ako bih morao iznijeti neku pretpostavku o razlozima ovog tužnog čina, onda bi se to ovdje odnosilo na psihičku labilnost, čin koji nije pažljivo planiran kao politička poruka. Ali, ne znamo, preostaje da nagađamo”, zaključio je sociolog Dražen Lalić, profesor s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

OZLJEDE SU BILE FATALNE Umro čovjek koji se danas zapalio na Markovom trgu