“On je to imao, imao je tu snagu, imao je tu moć. Njega su oslikavali kao trenera motivatora. Ima istine u tome, ali on je meni bio mnogo jači u jednom drugom detalju, a što je strahovito bitno da čovjek bude motivator. On je bio najbolji komunikolog kojeg sam ja upoznao.

Samovojska je istaknuo kako ga je vijest o smrti “trenera svih trenera” silno ražalostila.

“Ako postoji netko koga sam posebno volio u nogometnom svijetu, to je Ćiro Blažević. Volio sam ga iz vrlo specifičnih razloga, ne samo nogometnih. Prvo, iz ljudskih razloga. On je bio apsolutno poseban lik, pristupačan. Njega je svatko mogao zaustaviti u Zagrebu i zamoliti za sliku. Uvijek je bio nevjerojatno zanimljiv. Najlakša stvar u novinarskom poslu bila je napraviti intervju s Ćirom Blaževićem jer iz svake rečenice je istrčavao naslov. On je nevjerojatno osjećao koja je snaga medija i neprestano je ponavljao: “Vi ste najjači, vi ste najvažniji, vi ste meni najvažniji”.

Bio je nevjerojatno dostupan. Mi smo ga mogli nazvati u ponoć, on bi spremno odgovarao na naša pitanja. Bili smo s njim i u nekim konfliktnim situacijama, posebno uoči SP-a 1998. jer te kvalifikacije su bile vrlo teške i tu je bilo pitanje trenutka hoće li Hrvatska otići ili ne u Francusku. Međutim, Ćiro Blažević ako bi se na nekog naljutio danas, sutra bi već zaboravio i razgovarao s njim na najnormalniji mogući način.

Jedan put je napravio pogrešku. To je 1996. bilo, kad je nakon utakmice Hrvatska – Turska 1:0 kad kritike nisu bile bajne. Iako je Hrvatska pobijedila u prvom nastupu na velikom natjecanju briljantnim golom Gorana Vlaovića. On je tada objavio silenzio stampa. Mnogo kasnije je priznao prvo da je bio nagovoren, i drugo, mnogo važnije, da mu je to bila najveća pogreška u trenerskoj karijeri. Nikad ne smiješ prekinuti komunikaciju s medijima, s novinarima, jer je to nit koja te veže i daje život, govorio je Ćiro”, prisjetio se Samovojska.