Bivša dugogodišnja predsjednica HNS-a Vesna Pusić, prva potpredsjednica vlade Zorana Milanovića i bivša ministrica vanjskih i europskih poslova, na prošlim parlamentarnim izborima odbila je biti na listi za Sabor. Nakon više od dva desetljeća aktivnog bavljenja politikom, kaže kako joj takva vrsta angažmana ne nedostaje. No ni u kojem slučaju se ne dosađuje jer se bavi projektom o kojem ne želi previše otkriti, ali ipak priznaje da ima veze s politikom, samo na „manje prizeman način“.

NACIONAL: Kako komentirate odgodu dolaska ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova Hrvatskoj? Je li doista razlog bila epidemija koronavirusa ili pak odbijanje premijera Andreja Plenkovića da ga primi?

Sumnjam da je Plenković odbio primiti ministra vanjskih poslova Rusije, mislim da to ne može biti istina. To bi doista bilo ludo jer svaki takav posjet ne samo ministra vanjskih poslova Rusije, već i bilo koje druge zemlje, predstavlja zapravo standardni protokolarni paket, sastanak s ministrom vanjskih, predsjednikom Republike i premijerom. Budući da je ministar Lavrov završio u samoizolaciji, vjerujem da je to ipak stvarni razlog. Iako mi se isto tako čini da je nešto od početka bilo problematično jer se govorilo da je posjet odgođen zbog zaraze koronavirusom u ruskom veleposlanstvu u Zagrebu.

NACIONAL: S obzirom na vaše iskustvo na čelu Ministarstva vanjskih poslova, kako biste vi opisali odnose Hrvatske i Rusije posljednjih desetljeća?

To je kompliciran, težak, ali za nas jako važan odnos u mnogočemu. Mi se često u nekim političko-vrijednosnim stavovima razlikujemo i naravno da je Hrvatska uvijek, kao što bismo i trebali biti, priključena stavovima EU-a. Ali s druge strane, imamo neke interese u kojima nam je suradnja s Ruskom Federacijom vrlo važna. Pa čak ako hoćete i u nekim vrlo praktičnim stvarima. Moram reći da su nam, govoreći iz osobnog iskustva, često i pomogli. Konkretno, ministar Lavrov se založio da se omogući transport jednog broda izgrađenog u Hrvatskoj za Turkmenistan. Brod je morao ući u Kaspijsko more, a to je mogao jedino tako da uđe u kanal kod Sankt Petersburga i onda se njime i Volgom spusti do Kaspijskog mora. Tu nam je trebala ruska pomoć, kako bi brod mogao ući ili kada ide ruska flota na zimovanje, ili kada se pusti ustava koja povisi vodostaj. Vodostaj je prenizak ljeti, a zimi se sve smrzne. Ja sam direktno ministra Lavrova zamolila za pomoć i on nam je doista pomogao pa je brod isporučen Turkmenistanu.

NACIONAL: Je li točno da vam je ministar Lavrov poslao i cvijeće za rođendan?

Da, za prvi rođendan u mandatu ministrice vanjskih i europskih poslova doista sam dobila njegov buket. To je bila lijepa gesta koja nikoga ništa ne košta, a može biti dobra investicija u budućnost međusobnih odnosa. Iako takva gesta neće promijeniti naše stavove i vrijednosti, njome se dalo do znanja kako jedna tako velika zemlja kao što je Rusija vodi računa i o malim državama kao što je Hrvatska. To samo pokazuje kako je ruska diplomatska služba puno sofisticiranija nego što mi često mislimo.

NACIONAL: Iako EU nameće sankcije Rusiji, u posljednjem slučaju zbog trovanja vođe opozicije Alekseja Navalnog, istovremeno mnoge zemlje i dalje posluju s Rusijom jer je to u njihovu nacionalnom interesu, primjerice Njemačka, Italija i Slovenija. Zašto bi onda Hrvatska bila veći papa od pape i odbijala dobre poslove?

Prvo treba vidjeti o kakvim se poslovima radi. Ja sam uvijek za suradnju, koliko je moguće širu i uvijek treba pronaći način na koji se može surađivati. No naš prostor je Europska unija. Smatram da nije fer ne samo to međusobno natjecanje među zemljama članicama u stvaranju partikularnih saveza, već i pokušaj da se na neki način prevari EU. Dakle, da se uzme EU novac, a da se istovremeno ne poštuju zajednički dogovori i politike. Kratkoročno se može imati neke koristi od toga, ali srednjoročno i dugoročno to je samoubojstvo. Jer čak ni Njemačka koja je najveća i najutjecajnija članica EU-a, sama ne znači puno na globalnoj sceni, a da ne govorim o svima ostalima. Ako želimo sačuvati utjecaj i europsku sigurnost, onda nam je u interesu očuvati EU i držati se dogovora koji je postignut. Sve članice sudjeluju u tim dogovorima i, ako se dobro pripreme, čak i manje članice mogu imati utjecaja na ishod tih dogovora. To je svakako mnogo bolje nego cinično varati samog sebe.

NACIONAL: U intervjuu Večernjem listu Lavrov je izjavio kako su rusofobne zemlje prepreka jačanju hrvatsko-ruskih odnosa. Kako to komentirate?

Razumijem da ruska strana na svoj način tumači sankcije i sve to želi svesti na rusofobiju, odnosno na emotivno-iracionalnu razinu, što je trenutačno globalno popularno u politici. No ne mislim da se tu radi o rusofobiji. Mislim da je problem u tome da ni ruska, ali niti američka strana još uvijek ne prihvaćaju činjenicu da je EU jedan entitet, odnosno politička formacija koja ima ambicija, a i šanse, postati međunarodni politički čimbenik, odnosno sila. Svi oni još uvijek smatraju da su globalne sile Amerika, Rusija i Kina, dok se EU doživljava kao vreću buha u kojoj se zemlje mogu odvajati i spajati ili okretati jedne protiv drugih, kako je kome u interesu. Ova situacija s kojom smo suočeni, a to je da unutar EU-a imamo sukob između dva vrijednosna sustava, između liberalne demokracije i populizma, samo im pomaže u potenciranju razdora i onemogućuje da se EU doista razvije u svjetsku silu.

NACIONAL: Ministar Lavrov izjavio je i da se Rusija sigurno neće miješati u odluku Hrvatske ako želi uvoziti skuplji američki plin od jeftinijeg ruskog. Kako vi gledate na svrsishodnost LNG terminala? Isplati li se ta investicija i hoćemo li imati kome prodavati taj ukapljeni plin?

Naravno da je pitanje ne samo čiji će se plin kupovati, tko će kupovati, a danas već i hoće li ga uopće kupovati. Jer kao što znamo, u politici, a osobito kada se donose neke velike strateške odluke, tajming je sve. To je sigurno imalo smisla prije deset godina, i u ekonomskom i političkom smislu, no prošlo je vrijeme i cijela se energetska situacija globalno potpuno promijenila. Danas to više nije racionalno i na neki je način prošlo vrijeme tog projekta. U međuvremenu je LNG terminal otvoren ispred Venecije, Katar je počeo izvoziti svoj ukapljeni plin preko tog terminala i na druga mjesta, projekt jadransko-ionskog plinovoda s plinom iz Azerbajdžana je zapušten i zaboravljen. Ukrajina koja je trebala biti veliki potrošač, energiju dobiva s drugih strana. Mađarska se politički okrenula i pitanje je bi li uopće željela surađivati na projektu opskrbljivanja Ukrajine koji je tada bio ključan za racionalnost LNG-ja kod nas. Zato smatram da se Hrvatska treba početi okretati od ukapljenog plina nekim drugim, obnovljivim izvorima energije i drugim energentima, kao što su to počele raditi ekološki osvještenije europske zemlje. Naime, i za našu ekonomiju i za naš geopolitički položaj to je i preskupo i preopasno. Osobito zbog činjenice da nemamo razvijenu ogromnu industriju koja bi bila potrošač i da je turizam jedna od najvažnijih grana našeg gospodarstva.

NACIONAL: Premijer Plenković primijetio je da je hrvatsko društvo radikalizirano tek kada su ispaljeni meci na zgradu Vlade i kada je teško stradao mladi policajac. Optužio je i Zorana Milanovića da je on još 2016. posijao sjeme mržnje koje je od njega preuzela krajnja desnica. Nije li sjeme mržnje posijano puno prije?

Naravno da jest. To nema nikakve veze sa Zoranom Milanovićem, pa čak ni s Plenkovićem jer je sjeme mržnje posijano puno prije nego što se on učlanio u HDZ 2010. ili 2011. Ali kad je već postao član HDZ-a, mogao je vidjeti razne manifestacije radikalizma koje su se prešutno odobravale i aktivno poticale, od dviju kolona u Vukovaru do demonstracija s ustaškim kapama i pokličima pod prozorima Agencije za elektroničke medije protiv tadašnje ravnateljice, jedne od najboljih novinarki s ovih prostora Mirjane Rakić koje je predvodio potpredsjednik Sabora Ivan Tepeš. Nota bene, taj je čovjek, poput mnogih drugih desničarskih radikala bio na dalekoj, nevidljivoj margini hrvatske politike, dok ga HDZ na svojoj listi nije uveo u Sabor i tako učinio dijelom mainstreama. Da ne spominjemo šator u Savskoj u kojem je sjedio i današnji potpredsjednik Vlade Tomo Medved. Staro je pravilo: tko s vragom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju. HDZ je dugo koristio ekstremnu desnicu da bi strašio narod i sve ostale stranke. Uz njihovu je pomoć ljuljao Milanovićevu vladu i na neki način slao poruku: ako mi nismo na vlasti, onda proizvodimo kaos. To je zaista opasno, a takve procese viđamo i na globalnoj sceni. Jedna od karakteristika kaosa jest i da ga je skoro nemoguće ugurati natrag u bocu.

NACIONAL: Premijer je upravo Tomi Medvedu dao zadatak da kroz Koordinaciju za sustav domovinske sigurnosti predloži mjere za sprečavanje radikalizacije. Što mislite o tome?

Pa čovjek o tome zna iz prve ruke. Nije Plenković loše odabrao, dapače, to je logičan odabir. Medved zna točno što su radili u šatoru da sruše od hrvatskih građana izabranu vlast i po čijim naređenjima i uputama.

NACIONAL: Mediji, nevladine udruge i međunarodne organizacije godinama upozoravaju na rastući nacionalizam, revizionizam i govor mržnje, na što premijer nije reagirao. Je li kasno za promjenu atmosfere u društvu? Premijer sada najavljuje da će se boriti protiv radikalizma svim sredstvima.

Iskreno, smatram da je bolje da je premijer rekao da će se protiv takvih pojava boriti, nego da nije. Da je HDZ za to odgovoran je empirijski dokaziva činjenica. No isto tako je činjenica da samo HDZ može počistiti radikalno desnu političku scenu i njima se suprotstaviti. To je povijesno iskustvena istina. Oni koji su takvu atmosferu kreirali jedini se s time mogu efikasno nositi. Zato mislim da HDZ, koliko god zaslužuje kritiku zbog izvođenja ekstremne desnice na političku scenu, treba preuzeti odgovornost da se s time uhvati ukoštac. Kao građanka Hrvatske podržavam premijerovu namjeru jer nitko drugi osim njih to ne može napraviti. Dobro je da su shvatili da jačanje radikalne desnice nije loše samo za njihove političke konkurente, nego još više i za njih i cijelu Hrvatsku.

NACIONAL: Bili ste prva potpredsjednica vlade Zorana Milanovića. Jeste li razočarani njegovim ponašanjem kao predsjednika Republike? Što mislite o njegovim uvredama zastupnicama, ženskim udrugama, novinarima, Žarku Puhovskom?

Jesam li razočarana? Teško je to reći jer se predsjednik Republike samo vratio svom starom načinu komunikacije pa ne možemo reći da nas je to dramatično iznenadilo. Istina, u predizbornoj kampanji bio je sasvim drugačiji i po načinu i po sadržaju, mnogo bliži i meni i svojim biračima. Kao što se sjećamo, u nekim fazama svog premijerskog mandata on je bio sklon takvim ispadima i izjavama. Ipak, u analizi njegova sadašnjeg ponašanja uzet ću jednu malu distancu. Kao zreloj osobi i iskusnoj političarki taj način mi nije ugodan. No u razgovoru s mlađim ljudima primjećujem kako se to njima zapravo sviđa. Čula sam komentare poput: „Pa što, on je punk predsjednik i treba tako! Ovo o čemu vi stalno pričate – ljudska prava, demokracija, to je svima dosadno i nikoga ne zanima! On privlači pažnju. Nas sad zanima što je predsjednik izjavio!“. Taj trend shvaćanja politike kao zabave je globalno prisutan i objašnjava zašto su na čela vlada ili država izabrani neki neobični ljudi od kojih se očekuje šokantni javni diskurs. Mlađe generacije ne shvaćaju politiku više kao ozbiljan posao, već kao show business. Ja bih nakon svega očekivala da je Milanoviću podrška pala, ali događa se upravo suprotno. No ako se politika shvaća kao zabava, postavlja se pitanje tko će se brinuti za državu? Tko će voditi posao? Ako se damo odvesti u tom pravcu, ako su na čelu najvažnijih institucija ljudi koji svojim ispadima zabavljaju birače, onda državu vode neki drugi ljudi koji nisu izabrani. To onda postaje ne samo pitanje simpatije ili stila, već ozbiljan problem.

NACIONAL: Što mislite o javnoj svađi između predsjednika i premijera u doba korona-krize, kada je u javnosti zavladala određena psihoza?

Psihoza svakako postoji, ali mislim da njihova svađa nije utjecala na brigu o zdravstvu ili upravljanje krizom uzrokovanom epidemijom. Ja sam to doživjela kao neku vrstu estrade i ne znam koliko to građane vrijeđa ili zabavlja. Ova pošast je razotkrila tragediju našeg zdravstvenog sustava. Požrtvovni liječnici, medicinske sestre i tehničari ne mogu nadoknaditi nefunkcioniranje ili čak i nepostojanje sustava. No to je rezultat dugogodišnje zapuštenosti, podfinanciranja i nebrige. Uvjerena sam da na to ni na koji način ne utječe svađa između predsjednika i premijera. Ono što me više smeta u toj situaciji jest činjenica da neke stvari koje je rekao predsjednik Milanović imaju smisla, ali zbog kakofonije ne dopiru do javnosti. Pritom mislim na primjedbe vezane uz funkcioniranje DORH-a, tajnih službi, obaviještenost Vlade o tome što se događa i kontrole nad cijelom situacijom. Međusobna javna vrijeđanja mogu nanijeti štetu njima osobno ili na sljedećim izborima, ali ozbiljna šteta nanesena je upravo time da ozbiljna pitanja nisu ozbiljno raspravljena jer su se utopila u momačkom nadmetanju dva dečka iz dviju soba iz Ministarstva vanjskih poslova.

NACIONAL: I vi ste u jednom trenutku svađi između predsjednika i premijera bili spomenuti, kao predsjednica Odbora za praćenje pregovora s EU-om. Je li točno da je Andrej Plenković želio biti glavni pregovarač?

Andrej Plenković tada je bio zaposlenik MVP-a, a je li želio biti glavni pregovarač, toga se ne sjećam. Ono čega se svakako sjećam, a što je bio uzrok jednom sukobu između mene i SDP-a, ili konkretno mene i Milanovića, jest upravo ta pozicija na čelu Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU-om. Tada su opoziciji bila na raspolaganju tri mjesta u Saboru, dva potpredsjednika i predsjednika Nacionalnog odbora. Bio je običaj da dva mjesta idu SDP-u, a jedno HNS-u, kao trećoj stranci po snazi u Saboru. Međutim, Milanović je inzistirao na sva tri pa je na kraju HDZ-ova većina izglasala mene kao predsjednicu Nacionalnog odbora za praćenje pregovora. SDP je u tome bio suzdržan, a možda su neki bili i protiv. To je bilo krivo i glupo, ali tako je ispalo. No ono što je iz toga očito je to da je Milanović želio mjesto predsjednika Nacionalnog odbora.

NACIONAL: Je li točno da ste vi željeli vidjeti Plenkovića na mjestu svog pomoćnika u MVP-u, prije nego što se učlanio u HDZ?

Ja sam smatrala da je on jedan od kvalitetnijih ljudi i da nije ušao u stranku i aktivnu politiku, ja sam ga tada svakako voljela vidjeti na jednom od važnijih mjesta u Ministarstvu.

NACIONAL: Afera JANAF opet je otkrila korupciju na najvišoj razini. Dragan Kovačević došao je iz redova HNS-a. Jeste li iznenađeni njegovom ulogom u toj korupcijskoj hobotnici? Čiji je on bio odabir?

Kovačević je došao u HNS iz SDP-a, nakon što je tamo izgubio na izborima za predsjednika stranke. Ja ga nisam dovela, on nije bio moj odabir i nikad nisam sasvim razumjela zašto je došao u HNS. No u ovoj situaciji kad je cijela stvar u sudskom postupku, ne želim komentirati taj slučaj, neprovjerene informacije i tračeve. Više ne moram o takvim stvarima javno govoriti, pa i neću.

NACIONAL: Je li Plenković trebao prihvatiti predsjednikov prijedlog za sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost i zašto nije?

Mislim da je trebao, odnosno to je jedan konkretan primjer, gdje je njihovo momačko nadmetanje štetilo. Plenković nije prihvatio prijedlog samo zato što je došao od predsjednika. U ovoj situaciji to je bila poruka koju građani trebaju, da usprkos svemu državne institucije surađuju i zajednički vode brigu o ovoj teškoj situaciji.

NACIONAL: Američki državni tajnik Mike Pompeo nedavno je posjetio Hrvatsku, a predsjednik Milanović izjavio je da je došao ‘’uvaliti’’ američke vojne avione. Što mislite o toj izjavi?

Priznajem da je formulacija gruba i da je predsjednik trebao u javnosti to drugačije sročiti. No što se sadržaja tiče, mislim da nije daleko od istine. Bio je to dio Pompeove turneje po regiji i lobiranja druge vrste, između ostalog i zbog kratkotrajne američke inicijative oko Srbije i Kosova. Što se dolasku u Hrvatsku tiče, jednim dijelom je sigurno bila vezana na avione.

NACIONAL: Treba li predsjednik Republike biti u povjerenstvu za kupnju vojnih aviona, kao vrhovni zapovjednik HV-a?

Ne znam treba li u povjerenstvu biti predsjednik ili netko u njegovo ime tko se razumije u vojne avione. Na kraju će ionako o tome suodlučivati glavna tijela državne vlasti. No mislim da je to vrlo delikatna tema u trenutku dok je gospodarstvo u krizi, zdravstvo grca, obrazovanje je na koljenima, a BDP će pasti najmanje 10%. Možda bismo s avionima mogli malo pričekati.