Ako ste nakon utakmice Hajduka i Ružomberoka ostali gledati stručnu analizu Samira Toplaka onda ste mogli čuti zaista zanimljive stavove, ne samo o splitskoj utakmici, koji su bili dobro argumentirani i, ono što je vrlo bitno, konstruktivni, bez ikakvog omalovažavanja. Doduše možda su neki bili malo pogođeni onim što bivši igrač Varteksa i Bochuma, kasnije trener Varteksa, Cibalije, Gorice, zaprešićkog Intera, Lokomotive…govori, međutim ako će ljudi u hrvatskom nogometu samo podilaziti jedni drugima, onda će nam se Ružomberok, Elfsborg i Zira još češće događati. U razgovoru za Nacional Toplak se dotaknuo nekoliko vrlo važnih, pa i bolnih, tema hrvatskog nogometa.

Možete li ispadanje tri hrvatska kluba svesti pod određeni zajednički nazivnik?

Mogu odmah u glavu? Pa sva tri kluba imaju strane trenere! Nemojte me krivo shvatiti, nemam ja generalno ništa protiv stranaca ni protiv kolega ali znate kako je nama kad dođemo vani raditi? Gledaju nas kroz duple naočale i moramo biti duplo bolji od domaćih da opstanemo. Uzmite Nenada Bjelicu što mu se sada događalo u Njemačkoj, s koliko skepse su ga prihvaćali. Kod nas je obrnuto, stranci imaju duplo više kredita nego domaći. To je nešto što ne mogu razumjeti i što nikad neću prihvatiti. Drugo što im je zajedničko, sva tri kluba su imali prolazne suparnike a doživjeli su teške kikseve. Uz to, evo baš slušam izjavu trenera Osijeka, kaže kako on nema što zamjeriti svojim igračima. Ako je stvarno tako, onda je to neambiciozno, onda se on zadovoljava malim stvarima.

Dobro, to isto su nakon sinoćnjih utakmica rekli i Đalović i Gattuso, on je dodao i da nogometni bog nije bio na strani njegove momčadi.

To je onda još više zabrinjavajuće jer znači da su sve tri ekipe odigrale na svom maksimumu. To je farbanje javnosti. Ma vi ste svi trebali dati po pet komada jučer, svi! Kakve su to priče oko nogometnog boga, što to onda znači da su se ovi drugi bolje molili? Naravno, uvijek ima doza sportske sreće ili nesreće, ali to se na kraju sezone uvijek nekako iznivelira ali te vudu priče su stvarno besmislene.

Absolute disaster for Croatia 🇭🇷.

❌ Hajduk 🇭🇷 v Ružomberok 🇸🇰
❌ Rijeka 🇭🇷 v Elfsborg 🇸🇪
❌ Osijek 🇭🇷 v Zirä 🇦🇿

All 3 clubs lost their ties as seeded teams, with 2 teams already eliminated from Europe before the champions Dinamo Zagreb even started their European season.

One…

— Football Meets Data (@fmeetsdata) August 15, 2024

Cijela ova godina je zapravo loša za hrvatski nogomet, od lošeg rezultata naše A reprezentacije na Euru preko kikseva mlađih selekcija do sada ovih ispadanja naših klubova iz europskih kvalifikacija. Postoji li tu kakva poveznica?

Ja već sustavno zadnjih par godina kao papagaj ponavljam istu stvar ali naravno, tko bi tu mene slušao. Znači, bit ćemo u sve većim problemima, ovo je tek naznaka problema koji nas čekaju. Čovjek sam iz nogometa, živim od toga ali bojim se da bismo mogli jednog dana doći na nivo košarke ili možda rukometa. Ne zato jer mi nećemo imati talentirane igrače, imat ćemo mi uvijek jako dobrih igrača ali naša baza je sve manja i ne ulaže se apsolutno ništa. Vidimo da u Europi sve češće prolaze države koje mi podcjenjujemo, tipa Cipar, Irska i slični, ali ljudi ulažu, imaju sustave i rade. Kod nas je sve improvizacija, bojim se da ćemo se jednog dana početi prisjećati ne kako smo bili drugi ili treći na svijetu, nego kako smo se plasirali na veliko natjecanje. Sjećam se prije nekih dvije godine kad je naša vlada najavila gradnju osam stadiona, rekao sam da ne vjerujem ni jedno slovo. Do danas se sve zaboravilo, ništa se nije napravilo. Pogledajte koju mi nogometnu infrastrukturu imamo, pa mene prijatelji iz drugih država pitaju kad vide Dinamov stadion pitaju je li to zamjenski stadion. Mene sram bude. Sve što smo do sad u nogometu napravili je naš talent i rad pojedinaca unutar sustava.

Kako gledate na činjenicu velikog broja stranaca u HNL-u koji ne donose prevagu? Juniorska HNL broji 16 klubova, to je ogromna baza igrača koji svake godine postaju seniori ali očito premalen broj njih nastavlja igrati na ozbiljnoj razini?

Ako se u svim tim klubovima radi ozbiljno, bi li bilo normalno da svake godine dva juniora ostanu u prvom momčadi i polako igraju? Dva, nekad će biti tri, nekad jedan, ali uvijek barem netko. Ne trebaju ti igrači biti top-talenti, ne trebaju se prodati za milijune, ali da mogu postati dobri klupski igrači, to sigurno. Umjesto da tako polako razvijamo svoje, kupujemo strance koji tu zalutaju.

Prema aktualnim podacima Transfermarkta u SuperSport HNL-u je trenutno 104 strana igrača odnosno 32.9 posto od ukupnog broja.

Previše. Sad bih volio prije svega vidjeti u kojem su postotku standardni igrači, vjerujem možda 50 posto. Ostali? Evo na primjer gledam jučer u Hajduku je Diallo na klupi a takvih primjera imate jako puno. Dok je meni stranac na klupi, ne kao pojačanje nego na klupi, pa onda ja kao klub ili trener nešto ne radim dobro.