Dana 28. lipnja 1846. godine je registriran patent novog glazbenog instrumenta – saksofona. Konstruirao ga je belgijski dizajner muzičkih instrumenata Joseph “Adolphe” Sax (1814-1894) i nazvao ga svojim imenom. Prije ovog patenta, Sax je realizirao još nekoliko inovacija u dizajniranju drugih instrumenata, a prvi značajan rezultat je postigao u izradi bass klarineta. No, saksofon, koji je primjenu našao u gotovo svim glazbenim žanrovima, njegovo je životno djelo.

U početku se saksofon koristi samo u vojnim orkestrima i to najviše u Francuskoj, Belgiji, Engleskoj i SAD-u. U simfonijskim orkestrima upotrebljava se vrlo rijetko, uglavnom za izvođenje solo dionica. Veliki glazbenici poput Hector Berlioza, Gioachino Rossinia i Straussa ubrzo zapažaju zvučne sposobnosti ovog novog instrumenta i počinju ga koristiti u svojim kompozicijama.

Saksofon svoju slavu stječe tek krajem 20-tih kada se njegova primjena i afirmacija pronalazi u jazz glazbi. U tom periodu u Americi se proizvodi više od 100.000 saksofona, a do kraja desetljeća svira ga milijun i pol Amerikanaca, neki bolje, a neki lošije. Postaje jedan od najviše upotrebljavanih i najomiljenijih instrumenata širom svijeta, sinonim u jazz glazbi  20. stoljeća. Danas se saksofon često pojavljuje u rock i pop glazbi  kao i u jazzu i to u solističkim dionicama.

Zanimljivo je da su patentna prava Josepha Saxa na eksploataciju izuma trajala samo 20 godina. S obzirom da se upotreba njegovog instrumenta rapidno proširila diljem cijelog svijeta, ostali proizvođači su se odmah po isteku prava intenzivno uključili u izradu saksofona, a njegov izumitelj je dvaput proglasio bankrot.