U Zagrebu se u zadnjih 10 godina višestruko povećala konzumacija marihuane, kokaina i amfetamina. Da je stanje alarmantno smatra Slavko Sakoman, neuropsihijatar koji je jedan od vodećih stručnjaka u Hrvatskoj u području liječenja ovisnosti i autor Prijedloga nacionalne strategije suzbijanja zlouporabe droga u RH.

Za Zagreb News govori o porastu konzumacije droga, uzrocima porasta i apelima Vladi da ozbiljno počne rješavati taj problem.

Polazište za praćenje trenda i kvantitativni izračun potrošnje droga u pojedinoj godini temelji se na mjerenju koncentracija metabolita droga u otpadnim vodama Zagreba, koju znanstvenom metodom provodi od 2009. Institut „Ruđer Bošković. Podaci za Zagreb pomnoženi s četiri daju sliku potrošnje u Hrvatskoj i iznosa novca koji se odlio u ruke kriminalne mreže na uličnoj razini. Za sada su dostupni podaci do 2019. godine tijekom koje je u Hrvatskoj prodano preko 50 tona marihuane i preko četiri tone kokaina, što je uz promet na crnom tržištu od oko sedam milijardi kuna. Napominjem da je potrošnja svih droga održavana na približno istoj, podnošljivoj razini do 2014., da bi u kratko vrijeme nakon toga potrošnja kanabisa porasla 300 posto, kokaina 500 posto, ecstasyja 350 posto i amfetamina za 950 posto. U odnosu na 2009., potrošnja kokaina u Zagrebu je u tih 10 godina porasla za 500 posto, kanabisa za 700 posto, MDMA-ja 1400 posto i amfetamina gotovo 50 puta. Potrošnja heroina ostala je na istoj razini.

Polazeći od podatka o koncentraciji metabolita kanabisa u otpadnim vodama Zagreba, navedenu količinu, od 22.000 grama 100 posto čistog THC-a dnevno, na sugestiju znanstvenika Instituta Ruđer Bošković, umanjio sam za 3 puta. Dakle, u Zagrebu se svaki dan prosječno popušilo 7 kilograma čistog THC-a, što pomnoženo s pet daje količinu od 35 kilograma marihuane 20-postotne čistoće, a pomnoženo s 365 daje količinu od 12.775 kilograma ili nešto više od 12 i pol tona u toj godini. Uz pola grama trave po cigareti, u Zagrebu se svaki dan prosječno popuši oko 70.000 jointa, za koje je uz prosječnu cijenu od 80 kuna po gramu plaćeno milijardu i 40 milijuna kuna. U Zagrebu se u 2019. prosječno svaki dan konzumirao jedan kilogram 100 posto čistog kokaina, a u godini 365 kilograma, što je količina 500 posto veća nego 2014. godine. S obzirom na to da se konzumentima prodaje smjesa čistoće od 30 do 35 posto, dnevno se trošilo oko tri kilograma smjese ili oko 1100 kilograma u godini, što uz cijenu od 600 kuna po gramu znači da su građani Zagreba te godine potrošili na kokain oko 660 milijuna kuna. Taj iznos pomnožen s 4 daje potrošnju u državi od 4,4 tone i odljev od preko dvije i pol milijarde kuna. Dnevno se trošilo oko 300 grama 100 posto čistog amfetamina, odnosno godišnje 110 kilograma, uz čistoću oko 30 posto, što je količina od oko 355 kilograma, a sa 100 kuna po gramu daje iznos od potrošenih 30 milijuna kuna. Dnevno se u Zagrebu trošilo oko 150 grama 100 posto čistog MDMA-ja i oko 150 grama 100 posto čistog heroina, što pomnoženo s 10 daje količinu od 1,5 kilograma smjese na dnevnoj bazi, odnosno preko pola tone godišnje. Cijena po gramu smjese je oko 400 kuna. Dakako da su u 2019. potrošene velike količine zamjenske terapije opioidima metadonom i buprenorfinom, lijekova koji su znatno smanjili isplativost trgovine heroinom. No heroin je od prošle godine u porastu jer je kvaliteta liječenja ovisnika opala.

Taj enormni, skokoviti porast potrošnje droga ispred svega je uzrokovan naglim i nekontroliranim porastom ponude, a time i dostupnosti te droge koju nudi organizirani kriminal. Represivni aparat snosi najveću odgovornost da se na tisuće građana zarazilo tom drogom. Pogoršanje kvalitete rada represivnog aparata u svezi je sa štetnim kadrovskim promjenama, osobito u policiji, ali i u organizaciji rada i određivanju prioriteta rada. Problem droga praktički je skinut s liste prioriteta vlasti.

Na žalost, nisam uočio nikakvu posebnu reakciju. Po nalogu, reagirao je pismenim putem glavni ravnatelj policije gospodin Milina. Gotovo da je napisao kako policija problem droga drži pod kontrolom. No, čini mi se da se ove godine nešto počelo zakuhavati i moguće je da će doći do kadrovskih promjena u represivnom aparatu. Svi bitni problemi građana i države uglavnom izviru iz katastrofalne kadrovske politike vlasti, poput nefunkcioniranja pravosuđa, slabog rada represivnog aparata po pitanju korupcije i organiziranog kriminala te glomaznog upravnog i administrativno-birokratskog aparata koji je navaljen na leđa oko milijun osoba koje radom stvaraju vrijednosti. To uzrokuje lošu kvalitetu života koja onda povećava potražnju za psihoaktivnim sredstvima. To se odražava i na kvalitetu brige za ljudske resurse države, a od pojave bolesti covid-19, sve je to gurnuto u sjenu epidemije.

Kao polazište upravo za taj problem, trebalo bi organizirati sustav za provođenje Nacionalne strategije suzbijanja ovisnosti koja podrazumijeva mjere smanjenja i ponude i potražnje sredstava ovisnosti. Briga za ljudske resurse i osobito za djecu i mlade trebala bi biti politički prioritet vlasti. Potrebno je ojačati javno-zdravstveni sustav koji brine za mentalno zdravlje mladih, reformirati školski sustav da bismo poboljšali odgoj djece i učili ih budućoj važnoj roditeljskoj ulozi .