“U medijima sam ukazivao na nove modalitete skrivenog kriminala i opisivao strukturu kriminalne piramide. Bio sam svjestan toga da to što radim smeta ‘strukturi moći'”, tim je riječima profesor Slavko Sakoman, ugledni hrvatski neuropsihijatar i najugledniji borac protiv zloporabe droga u Hrvatskoj u intervjuu Nacionalu ispričao s kakvim se sve pritiscima suočavao otkako je 1995. preuzeo mjesto predsjednika Komisije Vlade RH za suzbijanje zlouporabe droga.

Mnogima se tada zamjerio jer je još onda upozoravao na spregu organiziranog kriminala s institucijama.

Samo se jednom, rekao je, ukazala prilika da na zatvorenoj sjednici užeg kabineta vlade ukaže svojim jezikom na problem rasta organiziranog narko-kriminala i sugerira što bi trebalo učiniti.

“Jasno sam ukazao na to da se uz privatizacijsku pljačku, preko trgovine heroinom dolazi do kapitala za kupovanje svega vrijednog, nekretnina, lokala na najboljim adresama… U špici epidemije na heroinu je tada godišnje „umiralo“ oko 2000 mladih. Na donatorskoj konferenciji u Beču, uz zahvalnost mojoj poznanici veleposlanici Ani-Mariji Bešker, skupili smo preko pola milijuna maraka, tražio sam da se kupi oprema za kontrolu unosa droga vozilima na Bajakovu. Kada je oprema za carinu stigla, nazvao me je pomoćnik ministra financija i pitao: „Tko će platiti carinu za uvoz opreme?“ Odgovorio sam da ne znam, ali da znam da je netko tu lud”, ispričao je Sakoman.

Pritisci na njega su se nastavili pa mu je čak i tadašnji potpredsjednik vlade, akademik Ivica Kostović, više puta ponavljao da ga mora maknuti s mjesta šefa Komisije za droge.

“Rekoh mu “pa smijeni me”, a on meni: ‘Kaj buš pričal u medijima?’ Čak mi je u jednom momentu savjetovao da razgovaram s Ivićem Pašalićem, da on intervenira kod Tuđmana. Valjda Kostović nije znao da sam tog kolegu iz Ivanca i Klenovnika ja doveo u Zagreb, tu je dobio posao i brzo napredovao i da je bio zadnja osoba koju bih išta pitao. Kada je zagustilo, ni Pašalić nije znao da me od ozbiljne prijetnje zaštitio sam predsjednik Tuđman, i to preko zamolbe Ruže Pospiš Baldani, čuvene operne dive i moje prijateljice”, prepričao je Sakoman dio burnih događaja iz svoje karijere.

Radio je na brojnim strategijama protiv zlouporabe droga, od Strategije do Zakona, radeći od jutra do sutra, besplatno, a od vlasti, kaže, nijem dobio ni hvala.

“Pristojno je ipak reći da me je nakon posljednje saborske rasprave o pitanju droga, 1999. nazvao telefonom kući gospodin Antun Vrdoljak i uz ispriku za sve, zahvalio mi za sve što sam učinio. Dakle, radi javnog interesa, ali i svog inata, izdržao sam sve pritiske s visokih političkih pozicija da se „moram povući“ jer napadam vlast. A „napadao“ sam organizirani kriminal i korupciju. Promjenom vlasti 2000. jedna vrlo loša frakcija tzv. liberala i dijela SDP-a zauzima zdravstvo pa me 2001. smjenjuju s mjesta šefa Komisije, baš u vrijeme kada se u Lisabonu održavala Ministarska konferencija Vijeća Europe za pitanje droga, gdje se u prolazu ukazao Rajko Ostojić. Ni riječ nije rekao o mojoj smjeni, za koju sam čuo od medija telefonom. Kolega Rajko bio je sretan da me se 2013. konačno mogao riješiti umirovljenjem. Čak su mi i sveučilišnu nastavu oduzeli, ostala mi je samo ona postdiplomska na Medicinskom fakultetu, koja još traje”, prisjetio se Sakoman.

Cijeli intervju možete pročitati u tiskanom izdanju Nacionala ili putem digitalne pretplate…