Ivana Rašić Trmšić beogradska je reperica i aktivistica koja desetak godina nastupa pod umjetničkim imenom Sajsi MC. Jedna je od najistaknutijih reperica u Srbiji, njezini tekstovi istražuju seksualnost, feminizam i druge društveno-političke teme. Prilikom održavanja EuroPridea u Beogradu zbog zalaganja za queer zajednicu proglašena je kumom Pridea 2022. godine. U listopadu te godine sudjelovala je u kampanju UN Women protiv rodno uvjetovanog nasilja u Srbiji. Ove godine je ponovo došla u centar pozornosti i skladala pjesme za predstavu „Tiho tiše“ koja se bavi vršnjačkim i seksualnim uznemiravanjem i zlostavljanjem. Tijekom karijere objavila je pet studijskih albuma i tri EP-a te niz singlova kroz koje je na sarkastičan i ironičan način kritizirala društvo i političke pojave. Surađivala je s hrvatskom hip hop grupom Krankšvester i Severinom u pjesmi „Silikoni“. Prošle godine uznemirila je javnost pjesmom „Ringe jaja“ za koju je 2023. osvojila MAC Award za najbolju hip hop pjesmu. Na istom je natjecanju osvojila nagradu za najbolji hip hop video 2021. i najbolju alternativnu pop pjesmu 2020. Godine 2017. diplomirala je međunarodne odnose na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Beogradu. Njezin otac Jovan Rašić bio je osnivač i pjevač popularnog jugoslavenskog jazz rock/hard rock sastava Generacija 5. Intervju je rađen prošlog tjedna prije održavanja parlamentarnih izbora u Srbiji.

NACIONAL: Kako izgleda život u Beogradu i Srbiji tijekom političkih kampanja za parlamentarne izbore?

Izgleda jednako kao i zadnjih puno godina od kada je ova partija na vlasti jer su oni konstantno u kampanji. To je u Srbiji kontinuirano. Sve kampanje su nekreativne osim one koja radi ekipa iz Ne davimo Beograd i koja podsjeća na partiju koja zna komunicirati s biračima i zna kako raditi svoj posao. Manje-više je sve standardno. Mnogi su oguglali na poruke koje političke partije šalju jer se sve utapaju u moru istog koje se ponavlja već godinama, a ništa se ne mijenja.

NACIONAL: Poznati ste po svojim stihovima u kojima najčešće kritizirate negativne strane života u Srbiji. Jeste li osjetili ili doživjeli strah zbog te otvorenosti i kritike u svojim stihovima koje izvodite često pred velikim brojem ljudi?

Strah odavno ne postoji. Možda je na početku bio neki mali strah kada sam se našla u toj novoj situaciji. Tada su i počele prve prijetnje, ali sam se naviknula na to jer sam shvatila da je to dio mog posla. Kada izjavim nešto ili izađe neka pjesma koja nije svima po volji, dobijem bujicu negativnih komentara koji idu do toga da među tim komentarima bude i prijetnji.

NACIONAL: Kada je bilo najviše prijetnji?

Kada sam bila kuma Pridea bilo je jako puno prijetnji. Više nego kada je izašla pjesma „Papa“. Ta pjesma je jako uzrujala publiku. Ja sam mislila da smo završili s tim jer su se već navikli pa kada objavim neku novu pjesmu neće se više šokirati. Ali kada sam bila kuma Pridea, prijetnje su bile na najvišem nivou. Pomirila sam se s tim da je to tako. Čovjek se suživi s tim. To mi je dio posla. Taj strah se izgubio jer je to bilo jako učestalo pa se s vremenom i izgubio. Da nije to toliko često, možda bi me bilo strah, ali sam ipak prihvatila te prijetnje kao dio mog posla.

NACIONAL: Otvoreno se zalažete za prava pripadnika LGBTQ+ zajednice, feminizam i potlačene i marginalizirane skupine te ste prepoznati kao osoba snažnog društvenog utjecaja u Srbiji. Osjeća li se pomak nabolje u pravima pripadnika LGBTQ+ zajednice posljednjih godina?

Ne znam kako je u ostatku regije, ali kod nas, kada govorimo o LGBTQ+ zajednici, to je specifično pitanje koje se dosta koristi da se na političkom nivou manipulira time. Kada se stvori klima i potreba da se poduzme nešto po tom pitanju zbog nekih političkih bodova, onda se lijepo napravi neki pomak. Kada se osjeti da nije u biračkom tijelu raspoloženje za to pitanje baš najbolje, onda se to koristi protiv. To je tema oko koje se svake godine lome koplja i kako bi se svake godine pokazalo gdje smo stigli kao društvo. Kada se naprave dva koraka naprijed, sljedeći put se naprave tri koraka unazad. Uvijek je to pitanje neki lakmus papir da se vidi kako stvarno društvo stoji po pitanju marginaliziranih grupa, žena i svih grupacija koje nisu na poziciji moći.

NACIONAL: Nakon zločina u osnovnoj školi Vladislav Ribnikar, građani Beograda su masovno izašli na ulice pa je nastao pokret „Srbija protiv nasilja“. Je li se nešto promijenilo nakon tih prosvjeda?

Ništa se nije promijenilo. Mi kao da živimo u nekom paralelnom svemiru. Kao da ne živimo na istoj planeti. Na žalost, to je uzdrmalo Srbiju, ali se ništa nije promijenilo.

NACIONAL: Ove godine ste radili glazbu za predstavu „Tiho tiše“ koja se bavi vršnjačkim nasiljem, seksualnim uznemiravanjem i zlostavljanjem. Koliko je to prisutno u Srbiji?

Imala sam čast da me pozovu i da budem dio tih ljudi koji su radili predstavu i moram priznati da mi je bilo jako zanimljivo pisati nešto što je izašlo iz okvira ovoga što radim. Također moram priznati da mi je bilo za nijansu veće zadovoljstvo nego kada radim tekstove za sebe. Tada sam se počela i prisjećati nekih svojih srednjoškolskih dana i shvatila sam da je tog nasilja bilo uvijek.

NACIONAL: Kako je to izgledalo u vrijeme vašeg školovanja?

U mojoj generaciji je imalo određenu formu koja ne postoji u ovoj generaciji. To se dobije sa svakom novom generacijom, a svaka je drugačija. Drugačije nasilje u toj formi, ali je to isto nasilje. Od kada postoji obrazovni sustav to nasilje je prisutno, samo što moja generacija to danas dosta romantizira. Meni je bilo vrlo teško gledati tu predstavu jer je napravljena jako dobro, s temom koja je jako bolna za većinu ljudi. Mislim da je jako bitno da se educiraju mladi kako bi se moglo prepoznati i prevenirati.

Sajsi MC radila je glazbu za predstavu ‘Tiho tiše’ koja se bavi vršnjačkim nasiljem. FOTO: PROMO

NACIONAL: Što je najveći uzrok takvom stanju i kako stati tome na kraj?

To je jako kompleksno i ovisi o puno faktora. Uzroci mogu biti razni, a s druge strane generacijski mogu biti isti i kako onda tome stati na kraj? Važno je razgovarati s djecom.

NACIONAL: Kako vi gledate na politiku Aleksandra Vučića i postoji li pokret, zdravo tkivo ili političar koji bi mogao i trebao voditi Srbiju?

Jedino što sam primijetila je ekipa iz pokreta Ne davimo Beograd koji se bave tekućim pitanjima, koji ne filozofiraju na teme neku budućnosti koja neće nikada doći. Ne koriste floskule. To su ljudi koji su na terenu i koji svakodnevno ukazuju na probleme koji se tiču svih nas i koji se moraju rješavati. Problemi koji se tiču administracije, logistike i onog što građane svakodnevno tišti u Beogradu. To je zdravo tkivo koje postoji, ali to je kap u moru. Osim njih se nije pojavio nitko, niti jedan političar koji ima viziju o tome u kojem smjeru ovo društvo treba ići. To je glavni problem ove političke scene. Nama u politici i državi ne treba veliki i karizmatični državnik. Nama treba vlast da postoji za nas i da radi za nas.

NACIONAL: Diplomirali ste međunarodne odnose na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Beogradu. Znači li to da postoji želja da se jednog dana počnete baviti politikom?

Ne. Volim svoj fakultet zbog svoje analitičnosti i meni je taj dio posla jako zanimljiv, ali želja za aktivnim bavljenjem politikom ne postoji. Otišla sam u drugom smjeru i odabrala drugačiju karijeru.

NACIONAL: Je li vas koja stranka zvala da joj se pridružite ili podržite njihov angažman?

Bilo je nekih poziva, ali im je bilo odmah jasno na koji bih način ja to komunicirala i da to ne bi bilo tako jednostavno. Za veće partije sam sitna riba pa im ne bih nešto značila. To bi bio odnos koji ne bi mogao funkcionirati. Funkcioniranje partija, tih struktura i taj centralistički pristup u kojem sve odluke dolaze iz jednog centra nije po mojoj mjeri. Bilo bi to nefunkcionalno za obje strane.

NACIONAL: Koliko je teško biti žena na glazbenoj sceni i koliko primjećujete rodnu neravnopravnost?

Teško je na ovoj sceni, ali teško je i generalno. Postoji velika neravnopravnost na globalnom nivou. Govorila sam često o tome. Meni je bilo teško jer sam krenula prije 20 godina, a sada je malo drugačija situacija. Mi smo zbog tog tretmana koje žene imaju na sceni izgubili mnogo dobrih autorica koje nisu željele prolaziti kroz tu vrstu medijske presije. Nisu bile spremne, niti su morale biti spremne. Zašto bi netko bio spreman prolaziti kroz to?

NACIONAL: Kakvo je vaše iskustvo?

Ja sam bila sprema platiti tu cijenu. Meni to nije bila velika cijena. Baš mi je bilo bitno da se bavim ovim, ali mnoge žene koje poznajem i od kojih su neke starije od mene i talentiranije od mene su izgubile volju da se bave ovim poslom jer nisu mogle podnijeti gomilu nepotrebnih komentara zbog izgleda, načina na koji se izražavaju itd. Jako je važno da se napravi društveni okvir kako bismo mogli funkcionirati. I oni manje senzibilni i oni više senzibilni. Ako sam ja prošla kroz to, ne znači da kroz taj proces moraju prolaziti neke druge mlade žene jer nismo svi isti.

NACIONAL: Godine 2016. surađivali ste sa Severinom s kojom ste objavili zajednički singl „Silikoni“. Čime vas je kupila Severina? Što vas se dojmilo kada ste je upoznali?

Rijetko se viđa tako nešto u ovom poslu. Od prve sekunde je ona mene prihvatila. Nije to bio samo poziv da joj napišem strofu i da je snimim, nego se uvažavalo moje mišljenje. To je nešto čime me je kupila. Velika je profesionalka i odlična je na sceni. Jako volim način kako vlada scenom. Kupila me je svojom ljudskošću.

NACIONAL: Što na sve to kaže vas otac i nekadašnji pjevač utjecajne jugoslavenske hard rock grupe Generacija 5?

Moj otac sve ovo što radim podržava i imala sam tu sreću da me razumije i da ne moram objašnjavati svoje poteze ili ponašanje na pozornici, ali on ima jednu veliku zamjerku na moj rad. On smatra da moram imati bend i da kada nastupam, da bend stoji iza mene. I drži se toga i znam da je u pravu, ali kad mi to spomene ja samo odmahnem rukom i kažem da je bend skup hobi. Uvijek nam je nakon moga nastupa tema da sam bila super, ali da moram imati bend i da moram prearanžirati sve pjesme. S obzirom na to da je u pravu, možda to ipak bude moj sljedeći korak.