Projekt izgradnje južnog interkonekcijskog plinovoda između Hrvatske i BiH prvenstveno je politički projekt preko kojeg SAD želi smanjiti ovisnost BiH o ruskom plinu, pa zato u drugi plan pada i njegova upitna financijska isplativost
Projekt izgradnje južnog interkonekcijskog plinovoda između Hrvatske i BiH koji je upravo aktualan, posebno u trenutku otvaranja pretpristupnih pregovora BiH i Europske unije, i za čiju se izgradnju intenzivno zalažu i Sjedinjene Američke Države, čisti je politički projekt vrlo upitne energetske opravdanosti. Brojni su argumenti zbog kojih je opravdanost izgradnje vrlo upitna. Prvi je dugotrajnost postupka pripreme. Naime, od 2009. godine kada je ideja o projektu izgradnje južne interkonekcije izašla u javnost, BiH je vrlo malo toga učinila i realizacija projekta je tek u počecima. Dapače, Uprava BH-Gasa je u studenome 2022. godine iznenada odlučila prekinuti sve pripremne poslove za izgradnju novoga plinovoda s Hrvatskom, dajući jasno do znanja da joj je aktualni ugovor o nabavi plina s Gazpromom prioritet i da na njemu namjerava ostati. Drugi argument tiče se isplativosti ulaganja u energent koji se polako napušta. Naime, upitno je koliko je realno inzistirati na gradnji interkonekcije, s obzirom na činjenicu da i EU i svijet odustaju od fosilnih goriva i okreću se obnovljivim izvorima energije. Taj proces je sve brži i intenzivniji, a ovaj projekt, prema sadašnjem stanju, neće biti gotov ni u narednih šest ili sedam godina. Do tada će se energetska slika Europe bitno promijeniti. Uz sve to, BiH ima vrlo slabu plinsku distribucijsku mrežu, pa je potrošnja plina vrlo mala. I kapacitet postojeće interkonekcije sa Srbijom, preko koje BiH kupuje plin od ruskog Gazproma, iskorišten je tek oko 30 posto. Povećanje isplativosti projekta podrazumijevalo bi širenje distribucijske mreže plinovoda i povećanje broja priključenih potrošača, za što treba vremena i novca. Stoga je, uzevši sve u obzir, opravdano postaviti pitanje je li politički interes dovoljno opravdanje za toliku investiciju i je li financijski opravdano planirati bližu energetsku budućnost zemlje na energentu koji će tek kratko biti aktualan i koji će već sutra zamijeniti obnovljivi izvori i, vrlo vjerojatno, vodik kao glavni energent.
Nacionalov izvor iz stručnih krugova potvrdio je da je Plinacro dovršio sve pripremne radove i ishodio građevinsku dozvolu te je spreman, ako se osiguraju sredstva za realizaciju projekta, odmah krenuti u izgradnju plinovoda od Dugopolja do bosansko-hercegovačke granice. „No BH-Gas u ovih 15 godina učinio je vrlo malo, gotovo ništa“, tvrdi naš izvor iz stručnih krugova, dodajući da, ako BiH osigura sredstva, Plinacro istog časa može krenuti s iskopima i polaganjem cijevi. Isti izvor upozorava na to da prvotni plan izgradnje plinovoda u BiH, odnosno trasa plinovoda koji je planirala tvrtka BH-Gas, nije predviđala izgradnju odvojka prema Mostaru. Ta opcija hrvatskim predstavnicima nije odgovarala jer je time, kako su smatrali, oduzeta mogućnost mostarskom Aluminiju da sa sadašnjeg korištenja električne energije u proizvodnom procesu prijeđe na plin. „U međuvremenu je odvojak za Mostar ipak ubačen u projekt plinovoda, no upravo zbog toga predstavnik hrvatskog naroda u Federaciji Dragan Čović inzistira na tome da sjedište buduće tvrtke koja će graditi plinovod, a potom biti i operator, bude u Mostaru. Na taj način žele dobiti sigurnost da će plin doista biti na raspolaganju mostarskom Aluminiju koji može biti veliki potrošač plina. A to cijelom projektu podiže isplativost“, objasnio je naš izvor.
I u BH-Gasu Nacionalu je potvrđeno da je odvojak prema Mostaru uvršten u buduću trasu plinovoda. „Krak plinovoda prema Mostaru je svakako dio plinovoda, a napominjemo da su navedenim analizama obuhvaćeni svi potencijalni korisnici prirodnog plina koji su locirani u blizini glavne trase i planiranih odvojaka u svim sektorima potrošnje, kao što su industrijski potrošači, domaćinstva kao i ‘gas to power’ postrojenja. Kojom dinamikom će se novi korisnici priključivati ovisi više od lokalnih zajednica nego od BH-Gasa, a mi se nadamo da će ti procesi pratiti dinamiku realizacije transportnog plinovoda s odvojcima za čiju realizaciju smo zaduženi“, stoji u odgovoru BH-Gasa. Isti Nacionalov izvor iz stručnih krugova upozorava na to da je interes SAD-a, koji preko američkog veleposlanika u BiH Michaela Murphyja intenzivno lobira za projekt, odmaknuti BiH od ruskog Gazproma koji je u ovom trenutku jedini koji BiH opskrbljuje plinom preko plinovoda iz Srbije i osigurati diverzifikaciju snabdijevanja BiH plinom, čime će se smanjiti mogućnost ucjene Rusije uskraćivanjem isporuke plina BiH. „Amerikanci pokušavaju stvoriti sigurnosni ‘džep’ u BiH jer su svjesni da je energija oružje koje nerijetko služi za podjarmljivanje država. To je, uostalom, posljednjih nekoliko desetljeća dokazala i Rusija“, konstatirao je izvor Nacionala.
Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, koje se također uključilo u ovaj projekt, u veljači ove godine objavilo je studiju “Energetska (ne)ovisnost BiH i strateško partnerstvo s Republikom Hrvatskom“. Studija je analitički prikaz u čijoj je izradi sudjelovalo petorica autora na čelu s Gordanom Akrapom, stručnjakom za informacijske znanosti i komunikologiju i pomoćnikom rektora Sveučilišta obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman”. Ostali autori su stručnjaci iz Hrvatske i BiH Dražen Barbarić (dekan Filozofskog fakulteta u Mostaru), Pero Munivrana (Institut za istraživanje hibridnih sukoba, Zagreb), Milan Sitarski (Institut za društveno-politička istraživanja, Mostar) i Stipan Zovko (savjetnik predsjednika Vlade Županije Zapadnohercegovačke, BiH). Studija među ostalim obrađuje i problem strateške važnosti energetskog povezivanja Hrvatske i BiH, pa tako i izgradnje plinske interkonekcije. No niti jedan od autora nije energetski stručnjak koji bi dao konkretan prilog raspravi o energetskoj opravdanosti izgradnje plinovoda, posebno u okolnostima kada čitav svijet ubrzano napušta fosilna goriva i okreće se zelenoj i obnovljivoj energiji.
Gordan Akrap u studiji navodi da BiH tek treba prijeći put od korištenja ugljena, koji je u ovom trenutku glavno pogonsko gorivo za sve termoelektrane u zemlji, ka plinu, prijelaznom energentu prema obnovljivim izvorima. Taj su put u velikoj većini prešle ili ga upravo prelaze gotovo sve zemlje članice EU-a. No BiH u tom prijelazu s ugljena na plin već debelo kasni. Značajnijih potrošača plina – osim skromne brojke kućanstava i industrije u Sarajevskom kantonu, Travniku, Zvorniku i Zenici – još nema na vidiku zbog nerazvijene distributivne plinske mreže u zemlji. Akrap i suradnici u spomenutoj knjizi iznose podatak da BiH u ovom trenutku na godinu troši oko 250 milijuna kubnih metara plina – za usporedbu, Hrvatska s tek malo većim brojem stanovnika na godinu troši u prosjeku oko 2,9 milijardi kubnih metara – a kapacitet postojećeg interkonekcijskog plinovoda Šepak – Loznica prema Srbiji, jedinog plinovoda kojim BiH dobiva plin iz Turske, Bugarske i Srbije, iskorišten je tek 30 posto.
Na konstataciju da je, uzimajući u obzir sve postojeće argumente, projekt izgradnje južne plinske interkonekcije između Hrvatske i BiH više politički nego opravdani gospodarski ili energetski projekt, Akrap odgovara: „Projekt koji bi trebao pomoći gospodarstvu i državi uvijek ima nekoliko segmenata. Izdvojit ću financijsku i društvenu korist, ali i trenutnu korist i onu projiciranu u budućnosti. Ovaj projekt u ovom trenutku nije financijski isplativ i neće ni biti u narednih šest ili sedam godina. Interkonekcija bi trebala zaživjeti u pet, šest godina i u počecima svojega rada, gledajući isplativost, trebala bi biti barem na nuli. No u trenutku kada se krene u proces transformacije termoelektrana s ugljena na plin, taj bi projekt trebao biti isplativ.“
Komentirajući stav hrvatskog predstavnika Dragana Čovića, kojemu je tvrtka BH-Gas neprihvatljiva kao izvođač radova na gradnji interkonekcije zbog svojih bliskih veza s Gazpromom, Akrap je Nacionalu kazao da je dio predstavnika američke administracije, a prije svega veleposlanstva SAD-a u Sarajevu, prihvaćao prvotnu ideju da BH-Gas bude tvrtka koja će preuzeti izgradnju buduće interkonekcije, što je, kako se čini, bio i razlog oštrih pritisaka američkog veleposlanika Michaela Murphyja prema Draganu Čoviću. No tvrdi da su to mišljenje promijenili nakon izlaska njegove knjige u veljači ove godine. „I njima je jasno da BH-Gas ne može biti pouzdani realizator projekta zbog njihove aktualne povezanosti s Gazpromom“, rekao je. I doista, uprava BH-Gasa 2022. godine, u jeku rusko-ukrajinskog rata, iznenada je raskinula ugovor o kupnji plina s Mađarima, koji su mogli osigurati više dobavnih pravaca, te je potpisala ugovor jedino sa srpskim isporučiteljima koji plin nabavljaju iz ruskih izvora (Gazprom) putem Turskog toka.
Akrap tvrdi da je nakon objave knjige došlo do promjene stava američkog veleposlanstva u BiH, ali i načina razmišljanja u službenom Sarajevu te je Federacija povukla prijedlog Zakona o gasu u Federaciji BiH koji je napisan 2014., ali još uvijek nije izglasan i u novom će prijedlogu, kako kaže, uvažiti saznanja iznesena u njegovoj knjizi. „Novi bi zakon trebao omogućiti stvarnu energetsku neovisnost BiH jer su shvatili da će BiH na putu prema EU-u trebati riješiti problem ugljena kao energenta i zamijeniti ga plinom kao čišćim energentom. Ostane li aktualna situacija i BH-Gas bude isključivi operator plinskog sustava u BiH, oni će i dalje ovisiti o ruskom plinu. Što drugim riječima znači da bi bez nove južne interkonekcije praktički više od 60 posto proizvodnje električne energije u BiH ovisilo o ruskom plinu“, upozorava Akrap. Zanimljiva je podudarnost da se prošloga četvrtka ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić u Moskvi sastao s ruskim šefom diplomacije Sergejem Lavrovim i da su tom prilikom razgovarali o povećanju transporta plina prema Srbiji i povećanju izvoza u BiH. Akrap u spomenutoj knjizi sugerira da je EU voljan dijelom financirati projekt izgradnje interkonekcije, posebno u svjetlu činjenice da su BiH službenim otvaranjem procesa pristupa Uniji otvorena vrata za korištenje brojnih pretpristupnih fondova. No valja upozoriti na činjenicu da brojne europske, pa i svjetske banke posljednjih godina ubrzano odustaju od financiranja projekata koji podrazumijevaju korištenje fosilnih goriva kao energenta. Jedina koja takve kreditne linije još odobrava jest Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), no i ona je najavila da će već krajem ove godine također prestati s financiranjem takvih projekata, što opravdano dovodi u pitanje moguće izvore financiranja projekta interkonekcije.
Plinacro je dovršio sve pripremne radove i ishodio građevinsku dozvolu te je spreman, ako se osiguraju sredstva, odmah krenuti u izgradnju plinovoda od Dugopolja do bosansko-hercegovačke granice
Energetski konzultant Dalibor Mikulić slaže se s time da je financijska isplativost gradnje južne plinske interkonekcije prema BiH vrlo upitna, uzme li se u obzir vrijeme koje će biti potrebno da se projekt dovrši i koje, s obzirom na sadašnje stanje pripreme, neće biti kraće od sedam ili osam godina, vrlo vjerojatno i duže, ali i činjenica da će početkom idućega desetljeća, ako se plinovod izgradi, energetska situacija u Europi i u svijetu biti bitno drugačija nego što je sada. I on napominje da i Europa i svijet velikim koracima grabe ka obnovljivim izvorima energije, ti se koraci iz godine u godinu ubrzavaju, sve intenzivnije se razgovara i o gradnji mobilnih nuklearnih elektrana koje bi trebale odigrati ulogu prijelaznog energenta umjesto dosadašnjeg plina, a u isto je vrijeme sve manje banaka spremno investirati u projekte koji koriste fosilna goriva. Mikulić također, slično kao i Akrap, podsjeća da je očito glavni motiv za planiranje gradnje interkonekcije smanjenje ovisnosti BiH o uvozu plina iz Rusije i osiguranje diverzifikacije dobavnih pravaca plina. „Plinovod treba biti spreman za budućnost kako bi se omogućila njegova dugoročna održivost budućom prenamjenom, a što znači da će moći transportirati i vodik“, kaže Mikulić. No je li, uzevši u obzir sve navedene argumente „za“ i „protiv“ gradnje interkonekcije, taj projekt i dalje postavljen na čvrste temelje? Njih bi mogao poljuljati podatak koji je u prosincu prošle godine objavio Radio Slobodna Europa (RFE) koji kaže da je ukupna potrošnja prirodnog plina u EU-u tijekom 2022. i 2023. smanjena za gotovo 18 posto u odnosu na razdoblje 2017.-2020., kao dio napora cijelog bloka da se diversificira opskrba energijom, poveća učinkovitost i ulaže u obnovljive izvore energije. Uz to, predstavnici zemalja članica EU-a su na nedavno održanoj klimatskoj konferenciji UN-a COP28 u Dubaiju otvoreno pozvali sve zemlje da napuste korištenje fosilnih goriva „znatno prije ranije dogovorene 2050. godine“.
Plinacro je Nacionalu potvrdio da su razgovori o razvoju interkonekcija s Bosnom i Hercegovinom započeli i prije 2006., a prvi put su formalizirani u lipnju 2006., kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s tvrtkom BH-Gas iz Sarajeva. Tim memorandumom inicirani su procesi povezivanja plinskih transportnih sustava Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U proteklih 18 godina potpisano je više memoranduma i pisama namjere kojima je dogovorena suradnja na zajedničkom razvoju spojnih plinovoda Slobodnica-Brod (sjeverna interkonekcija), Rakovica-Bihać (zapadna interkonekcija) i Zagvozd-Imotski-Posušje (južna interkonekcija). Zadnji memorandum o razumijevanju potpisan je 2020. na razdoblje od tri godine, navode iz Plinacra i dodaju da će plinovod, kada se dovrši, omogućiti protok plina iz LNG-ja na otoku Krku, iz Slovenije i u konačnici iz Mađarske za potrošače u BiH. Iz Plinacra tvrde da je projekt u Hrvatskoj doveden do završne predinvesticijske faze te da bi ukupna vrijednost interkonekcije i plinovoda na hrvatskoj strani iznosila 169 milijuna eura.
Na pitanje iz kojih bi se izvora trebala osigurati sredstva za hrvatski dio plinovoda, iz Plinacra odgovaraju da se projekt načelno može financirati na temelju tržišnih mehanizama ili putem granta, odnosno bespovratnih sredstava. „Tržišni mehanizmi uključuju postupke koji bi omogućili dugoročni zakup kapaciteta plinovoda u iznosu koji bi omogućio prolazak ekonomskog testa, odnosno zakup treba biti takav da ekonomski opravda izgradnju plinovoda u Hrvatskoj. Pojednostavljeno, zakup treba biti toliki da izgradnja ne uzrokuje povećanje tarifa za transport plina u RH. Da bi se omogućila ekonomska opravdanost izgradnje također je moguće sudjelovanje i operatera iz BiH u investicijskim troškovima plinovoda u našoj zemlji. Ako ne postoji dovoljan interes, odnosno dovoljno velika potrošnja plina u BiH za zakupe kapaciteta, interes ili mogućnost BiH operatera za sudjelovanje u investiciji u Hrvatskoj je moguća uz osiguranje bespovratnog financiranja od treće strane. Investicija koja se financira bespovratnim sredstvima ne ulazi u izračun tarife, čime se omogućuje pozitivan ishod ekonomskog testa“, stoji u odgovoru Plinacra. Iz njega je moguće iščitati i to da Plinacro računa s mogućnošću da u BiH ne postoji ni dovoljna potrošnja plina niti interes tamošnjih operatora za sudjelovanje u investiciji na hrvatskoj strani. Što nas opet vraća na pitanje o stvarnoj isplativosti projekta koji će vrlo vjerojatno biti dovršen, u optimističnoj varijanti tijekom šest, sedam godina, a u mnogo vjerojatnijoj varijanti tek za desetljeće, odnosno u trenutku kada će energetske strategije većine zemalja EU-a izgledati bitno drugačije.
Odgovori na pitanja o isplativosti interkonekcije i trenutnoj situaciji u kojoj se projekt nalazi koji pristižu iz BH-Gasa prilično su općenita. Uz napomenu kako BH-Gas ima „dugogodišnju uspješnu suradnju s Plinacrom“ te uz potvrdu da su od 2006. u više navrata potpisivani memorandumi o razumijevanju i suradnji i pisma namjere o gradnji Južne interkonekcije, iz BH-Gasa podsjećaju na to da brojni europski planovi i strategije podržavaju projekt. „Projekt Južna interkonekcija BiH – RH je uključen na Liste projekata od zajedničkog interesa za Energetsku zajednicu PECI/PMI, kao i Desetogodišnje planove razvoja plinskih mreža Europske mreže operatora plinskog sustava (ENTSOG TYNDP), a projekt se promovira i kroz inicijative Europske unije, kao što su CESEC, PCI i druge. Značajno je istaknuti da je Projekt Južna interkonekcija BiH-RH sadržan i u dokumentu Europske Komisije Ekonomski i investicijski plan za Zapadni Balkan iz listopada 2020. godine. Nakon izrade Idejnog projekta i Studije izvodljivosti (listopad 2020.), te Studije utjecaja na okoliš i društvo (siječanj 2021.), u lipnju 2021. godine je osigurana okolišna dozvola za projekt, nakon čega je podnesen zahtjev za izdavanje urbanističke suglasnosti“, stoji u odgovoru BH-Gasa. No od tada do danas nije se učinilo mnogo.
Interes SAD–a, koji preko američkog veleposlanika u BiH Michaela Murphyja intenzivno lobira za projekt, odmaknuti je BiH od ruskog Gazproma koji je u ovom trenutku jedini opskrbljuje plinom
Ni odgovor na pitanje iz kojih bi se izvora za dio plinovoda na teritoriju BiH trebala osigurati sredstva te što je do sada učinjeno po tom pitanju nije mnogo određeniji. Iz BH-Gasa tek navode da su izvori financiranja „definirani i određeni Prijedlogom Zakona o Južnoj plinskoj interkonekciji, čije se usvajanje očekuje u narednom periodu, a po usvajanju navedenog Zakona stvorile bi se pretpostavke za konkretnije određivanje strukture financiranja“. Zakon je u proceduri od 2014. i još nije donesen. Dapače, nedavno je povučen i u izradi je novi. Iz BH-Gasa također potvrđuju da je „projekt Južne interkonekcije izrazito zahtjevan i kompleksan linijski infrastrukturni projekt, na čijoj je realizaciji BH-Gas radi od 2009. godine“. Prema njihovim tvrdnjama, do sada je kroz bespovratne fondove, odnosno grant sredstva potrošeno tek pet milijuna KM (oko 2,5 milijuna eura) za izradu investicijsko-tehničke dokumentacije. No posebno naglašavaju „podršku Vlade Federacije BiH u provođenju svih aktivnosti, uključujući i razmatranje najpovoljnijeg modela financiranja, a sve u cilju donošenja konačne odluke o financiranju“. Odgovor BH-Gasa na pitanje Nacionala u kojem bi se vremenskom roku mogao dovršiti projekt zasniva se na pretpostavkama: „Uz pretpostavku realizacije aktivnosti koje su u funkciji realizacije projekta, kao što je usvajanje prethodno navedenog lex specialis – Zakona o plinovodu Južna interkonekcija BiH – RH kojim bi se znatno pojednostavile procedure te definirala druga pitanja, cijenimo da bi projekt mogao biti okončan do kraja 2027. godine.“
Nacionalov izvor iz stručnih krugova pak procjenjuje da će taj rok biti vrlo teško ostvariti. A Gordan Akrap smatra da je opravdanost gradnje južne interkonekcije neupitna. On u izjavi za Nacional procjenjuje da će se završetkom rusko-ukrajinskog sukoba plin vratiti u sve energetske strategije EU-a kao prijelazni energent i da će budući plinovod iz Hrvatske prema BiH imati smisla. „Uostalom, ako se plinovod napravi kvalitetno, on će sutra moći služiti za transport vodika“, kaže on i dodaje da Federacija BiH u dijelu u kojem živi većinsko bošnjačko stanovništvo oko 80 posto električne energije dobiva iz ugljena, a u Republici Srpskoj ta se brojka kreće oko 60 posto. „U južnom dijelu BIH s većinskim hrvatskim stanovništvom velika većina električne energije proizvodi se iz hidroelektrana i solarnih elektrana. Činjenica je da BiH treba i vremena i novca da sadašnje elektrane na ugljen prebaci na čistije energente, a da pritom osigura stabilne izvore energije, posebno u trenucima najveće potrošnje“, tvrdi Akrap. Nije sporno, kaže naš sugovornik, da ćemo za 30 ili 40 godina potpuno napustiti plin kao energent, no prijelazni period BiH mora premostiti uz pomoć stabilnog, sigurnog, pouzdanog i financijski prihvatljivog izvora energije za industriju i kućanstva, a to je plin.
No pozornost privlači i njegova tvrdnja da južni, „hrvatski“ dio BiH dovoljno energije dobiva iz vode i sunca i da nema problema s opskrbom energijom čak i u vrijeme vršnih opterećenja mreže. Je li to pravac kojim bi BiH trebala ići u svojoj energetskoj budućnosti umjesto da se okreće plinu koji već izlazi iz energetskih planova i strategija većine zemalja EU-a i to vrlo vjerojatno bespovratno, tim više što je to zemlja s vrlo bogatim vodnim resursima koji mogu preuzeti ulogu stabilnih izvora energije, a projekt izgradnje interkonekcije prema Hrvatskoj nije ni blizu početku?
Na to bi pitanje odgovor trebali dati energetski stručnjaci. A rasprave o mogućim pravcima energetske budućnosti BiH još će se intenzivirati u budućnosti, posebno u svjetlu činjenice da BiH sada kreće putem članstva u EU-u. Na tom će putu štošta iz svojih razvojnih strategija trebati izmijeniti i prilagoditi strogim europskim standardima. A energetska politika zasigurno je jedna od njih koja će morati doživjeti drastične promjene. O političkim će odlukama i političkoj mudrosti vodstva Federacije ovisiti hoće li pritom BiH preskočiti stepenicu korištenja plina kao fosilnog goriva u vremenu kada ga napuštaju mnoge zemlje i okrenuti se ekološki prihvatljivijim i čišćim oblicima energije. BiH ima priliku okrenuti dosadašnja kašnjenja u razvoju plinske mreže u svoju korist i krenuti suvremenijim energetskim putem.
Komentari