Treba li završiti neku posebnu školu za zastupnika, zašto je sabornica uglavnom prazna, kako zastupnici pravdaju nedolazak i tko im piše ispričnice, samo su neka od pitanja koja za obilaska Hrvatskog sabora postavljaju učenici osnovnih i srednjih škola, a bilježi saborska Služba za građane.

“Ne možete ni pretpostaviti što učenike sve zanima i što pitaju”, kaže Jasenka Šarlija iz Službe za građane koja dnevno vodi učenike kroz saborsku povijest i sadašnjost.

Zgradu na Markovom trgu broj 6 protekle tri godine posjetilo je 50-ak tisuća građana, a većina su bili upravo učenici osnovnih i srednjih škola. Otkako im je otvorio svoja vrata, ne jenjava zanimanje građana za Hrvatski sabor. Potvrđuju to i brojke o 15.300 posjetitelja u 2013. godini, 19.000 u 2014., te gotovo 18.000 u prošloj godini.

Blagi pad posjetitelja pripisujemo izborima, kaže Šarlija i dodaje kako to ne vrijedi i za učenike koji su Sabor obilazili gotovo svakodnevno. Posjednja skupina od 80-ak učenika i 15-ak pratitelja bila je dan prije Stare godine. Prošlu godinu Saborom je prošlo gotovo deset tisuća osnovnoškolaca.

Samo na Dan otvorenih vrata, manifestaciju koja se održava dva puta godišnje, za Dan neovisnosti, 8. listopada i Dan državnosti, 25. lipnja, saborskim hodnicima prosječno prođe po tisuću ljudi.

I učenici se zanimaju za zastupničke plaće

Građani u Sabor dolaze i kad nema plenarne sjednice, a svi koji dolaze imaju pitanja. Ipak, meni su najdraža i najzanimljivija učenička pitanja, iskrena je Šarlija koja iz svoje bogate arhive izdvaja najčešća.

Osnovnoškolci pitaju kako se postaje zastupnikom, treba li završiti neku određenu školu ili fakultet, zašto netko uopće ulazi u politiku? Propituju i zastupničke radne obveze, odnosno rade li još nešto “osim onog” što se dade vidjeti na televiziji, imaju li radno vrijeme i koliko traje, kako uopće izgleda jedan zastupnički radni dan?

Vrlo često učenici pitaju o zastupničkim plaćama, kolike su, o čemu ovise, smatraju li zastupnici da im je plaća previsoka u odnosu na plaće njihovih roditelja i ostalih zaposlenika u Hrvatskoj? “Često me pitaju osjećaju li se zastupnici privilegirano zbog posla koji rade, a nedavno me zateklo i pitanje kako znaju da je to što čine dobro i moralno”, prepričava Šarlija.

• Potvrđuje da i djeca vide što i odrasli, a zastupnici ne vole da se spominje – (polu)praznu sabornicu. Učenici nerjetko pitaju zašto zastupnika nema u dvorani, kako i kome pravdaju izostanak, tko im piše ispričnice, navodi Šarlija.

Zanima ih i uspiju li zastupnici pročitati baš sve zakone o kojima raspravljaju i koje donose, tko im u tome pomaže? Prate i zastupničke svađe i verbalna nadmudrivanja, zanima ih zašto se zapravo svađaju i jesu li neprijateljski raspoloženi i izvan sabornice?

Učenike zanima i zašto su zastupnicima uključeni mobiteli dok traje sjednica, zašto neki i ‘mobiteliraju’ iz klupa, zar se ne mogu prošetati do hodnika? U oči im upada i činjenica da dio zastupnika ima laptope, drugi ne, da je i u eri digitalizacije (još uvijek) puno papira na klupama.

Naravno, nezaobilazna su i pitanja o zastupnicima, tajnicama, uredima i vozačima, tko ih sve ima i tko sve plaća?

Jadranka Kosor najpoznatija

Šarlija potvrđuje da učenici s velikim zanimanjem prolaze Saborom, vole kad s galerije mogu pratiti plenarnu sjednicu, vole saborsku astmosferu, prepoznaju zastupnike i rado se s njima fotografiraju. Poznavanje zastupnika ovisi o dobi učenika, no svi su, bez izuzetka, znali Jadranku Kosor, bivšu HDZ-ovu premijerku, otkriva Šarlija koja ‘popisu najpoznatijih’ dodaje i imena bivših SDP-ovaca Slavka Linića i Mirele Holy.

Očekivanja učenika od Sabora poprilično su velika, kaže Šarlija i potkrepljuje slučajem učenika kojeg je jedva uvjerila da slavine u saborskim WC-ima nisu pozlaćene.