Nikoga nisam ubio. Nisam ukrao sto kuna. Ni tisuću kuna. Ni milijun. Nikome nisam davao ni nudio novac. To su činjenice. I da, vrlo sam blizu odluke da se kandidiram za gradonačelnika Vukovara, jer mi se čini logičnim da tako učinim nakon što sam dobio povjerenje stranačkih kolega u gradskoj i županijskoj organizaciji, a izabran sam i u predsjedništvo SDP-a. To je sažetak razgovora koji smo danas vodili sa Željkom Sabom, bivšim gradonačelnikom Vukovara, braniteljem grada te logorašem srpskih logora, ali i osuđenikom koji je odslužio zatvorsku kaznu jer je osuđen da je nudio mito izabranoj gradskoj vijećnici HDZ-a Mariji Budimir.

Večernji list danas je prenio Sabinu izjavu s jučerašnje konferencije za novinare, na kojoj je, prema izvještaju, “potvrdio” da će “biti kandidat za gradonačelnika Vukovara na predstojećim lokalnim izborima”, ali “uz ogradu kako će ipak konačnu odluku donijeti za desetak dana”.

Sabo je danas za Nacional kazao kako njegova izjava nije posve precizno prenesena. “Nisam još donio konačnu odluku. Ali, da, vrlo sam blizu odluke”, kazao nam je bivši SDP-ov gradonačelnik.

Ima za to svoje argumente. “Prije pravosudne kalvarije”, kaže, “prije kazne i zatvora, bio sam predsjednik gradske i županijske organizacije SDP-a, i bio sam gradonačelnik. Poslije toga, nakon razdoblja mirovanja i inicijative članstva, ponovno sam se politički aktivirao i opet sam izabran na stranačke funkcije, pa i u predsjedništvo SDP-a. Pa nije li već i sama kandidatura dobar signal da bih trebao biti kandidat za dužnosti na lokalnim izborima? Ne moram biti gradonačelnik ili župan, ali neka funkcija… U ovom slučaju, sve ide k tome. Mislim da bi predsjednici gradskih i županijskih organizacija trebali biti kandidati. A ja sam izabran i u predsjedništvo stranke”, kaže Sabo.

Sabo zamrznuo mandate, ali želi biti gradonačelnik Vukovara

“Zaključujem”, nastavlja, “da članovi SDP-a očekuju od mene da se kandidiram. Znam i da me podupire dobar dio građana. Nakon jučerašnjeg istupa, dobio sam brojne čestitke. Ljudi me danas u gradu, na tržnici, zaustavljaju i česitaju. Imam li pravo uživati u vojnoj mirovini, jer sam preživio bitku za Vukovar, ili ipak trebam učiniti što mogu? Ne bi li stranka trebala biti zadovoljna time što ima ljude koje birači podupiru?”, retorički pita Sabo.

“I znate što?”, dodaje: “Ne busam se u prsa svojim braniteljskim statusom. Ne živim u prošlosti, čovjek sam budućnosti, što sam, kao gradonačelnik, i dokazao. I zato se ponekad pitam, što znači kad sudovi braniteljski status uzimaju kao olakotne okolnosti u mnogo težim kaznenim djelima od onoga za koje sam ja bio optužen? I ne bi li bilo logično da stranka nekoga poput mene – branitelja, logoraša, čovjeka budućnosti kojega građani podupiru – ipak podrži, i dade mu vjetar u leđa?”, pita Sabo.

Sve to možda i može biti točno, ali presuda i odslužena kazna činjenice su koje se ne mogu zanemariti, podsjećamo bivšeg gradonačelnika. “U ovom trenutku želim reći samo to da bih se rado upustio u borbu da naše pravosuđe, i naši zakoni, funkcioniraju”, odgovara Sabo. “Pa baš je Nacional ušao u suštinu mog zatvora. Tekst koji je 29. listopada prošle godine objavljen u vašem listu u pravnoj bi državi bio dovoljan da se cijeli proces otvori iznova, i da tužiteljstvo istraži kako je, zapravo, nastala snimka koja je poslužila kao dokaz na mom suđenju”, govori bivši gradonačelnik.

“Znam da je netko petljao sa snimkom, i znam da na njoj nedostaju informacije. Na suđenju je, istina, pronađen vještak koji je posvjedočio da je snimka autentična, ali meni su neki upućeni rekli da s takvim uređajem nije bilo moguće napraviti toliko dobru snimku kakva je predočena sudu”, tvrdi Sabo, koji kaže kako ima “cijelu knjigu” argumenata koji dovode u pitanje ishod njegova sudskog procesa, kao i vjerodostojnost vještaka i svjedoka koji su svjedočili njemu na štetu. “I napisat ću tu knjigu jednog dana”, najavio nam je.

Kako god bilo, Sabor ne dvoji u vlastitu nevinost. “Ne da sam uvjeren u nevinost, nego sam se sto puta preispitivao. Glavna svjedokinja, Marija Budimir, na pitanje mog odvjetnika Ante Nobila u sudnici jesam li joj nudio pet, deset ili pedeset tisuća kuna, odgovorila je: ‘Ne’. Ali, ona je to tako shvatila. Ni na snimci se ne čuje da sam joj nešto nudio. E, sad, nadzorni odbori, nešto takvo, ono što svaka koalicija ima… Uostalom, Budimir, kao ni Radivoje Đurić, u trenutku snimanja nisu imali status vijećnika, što je zakonski uvjet. Dva pravna stručnjaka, Mato Palić i Vedran Đulabić, dali su pravno tumačenje prema kojemu nisam počinio kazneno djelo, koje je moj odvjetnik priložio, ali ga sud nije uvažio”, brani se Sabo.

“Krivicu nikada ne mogu priznati, jer znam da nisam kriv. Ali, prihvatio sam odluku institucija, i odslužio kaznu. Poslije toga, ravnopravan sam član društva. Uskoro, za koji mjesec, bit će i kazneno djelo bude li netko podsjećao na moj kazneni progon. A i zašto bi podsjećao? Zar su političari posebni? Zašto bi za nas političare vrijedila posebna pravila? Neka za sve budu ista”, kaže.

Na naše pitanje je li o mogućoj kandidaturi razgovarao s predsjednikom stranke Peđom Grbinom, Sabo odgovara: “Ne znam što da vam na to kažem. Ne vidim da bi moja kandidatura bilo kome trebala predstavljati problem, bio on predsjednik SDP-a ili ne. Ja nikad nisam predstavljao problem – ali jesam rješenje”. Postojao dakle ili ne, ‘slučaj Sabo’ nastavlja se dalje. Posljednju će, čini se, imati vukovarski birači.