Dan prije nego što je Sabor izglasao tzv. Lex AP kojim curenje informacija iz istraga u medije postaje kazneno djelo, Europski parlament dao je zeleno svjetlo zakonu o slobodi medija, tzv. Aktu o slobodi medija čiji je cilj zaštititi novinare EU-a od sve većih prijetnji medijskim slobodama i osigurati građanima pristup urednički neovisnom medijskom sadržaju. U skladu s novim propisom koji je usvojen s 464 glasa za, 92 protiv i 65 suzdržanih, države članice bit će obvezne štititi neovisnost medija, a zabranjuju se i svi oblici uplitanja u uredničke odluke.

Ovim zakonom tijelima vlasti zabranjeno je vršiti pritisak na novinare i urednike da otkriju svoje izvore, među ostalim pritvorom, sankcijama, pretresom ureda ili instaliranjem špijunskog softvera na njihove uređaje. Parlament također traži da Europski odbor za medijske usluge, novo tijelo koje će biti osnovano na temelju Akta o slobodi medija, bude pravno i funkcionalno neovisan o Europskoj komisiji te da ima ovlasti djelovati odvojeno od nje. Zastupnici zagovaraju da taj odbor savjetuje neovisna „stručna skupina” koja bi predstavljala medijski sektor i civilno društvo.

O tim temama tjednik Nacional razgovarao je sa Sabine Verheyen, predsjednicom Odbora za kulturu Europskog parlamenta koja je bila izvjestiteljica za taj zakon. Rođena u Njemačkoj i arhitektica po struci, postala je članica CDU-a 1990. Tijekom karijere bila je povezana s medijima pa je od 2003. do 2009. bila članica Vijeća za radiodifuziju WDR-a, a od 2009. do 2016. zamjenska članica.

Bila je članica regionalne izvršne vlasti CDU-a u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, od 2013. bila je članica Vijeća za medije Konferencije CDU/CSU predsjedatelja političkih skupina, a od 2014. do 2017. potpredsjednica Mreža za medije i regulaciju CDU-a. Prvi put je postala zastupnica u EU parlamentu 2009., u sazivu od 2014. do 2019. bila je potpredsjednica parlamentarnih grupa CDU/CSU. Na ovim europskim izborima koji se održavaju u lipnju ponovo je kandidatkinja CDU-a za zastupnički mandat u Europskom parlamentu.

NACIONAL: Bili ste izvjestiteljica za Akt o slobodi medija koji je Europski parlament usvojio prošlog tjedna. Zašto je bilo važno donijeti taj zakon uoči europskih izbora koji se održavaju u lipnju?

Prvo bih htjela reći da ovaj zakon nije savršen, ali je veliki korak, stvarno povijesni korak u pravom smjeru kako bi se zaštitilo medijske slobode, medijski pluralizam i novinare u poslu. Isto tako, treba imati na umu da zakon o slobodi medija nije zakon protiv dezinformacija. Njegov cilj nije da se cenzurira sadržaj. To je zakon koji omogućuje slobodu i neovisnost novinara i medija diljem Europe, kako bi se suočili sa svim izazovima dezinformacija kvalitetnim i ozbiljnim novinarstvom. Osim toga, moram napomenut da neće sve što je sada stavljeno u taj zakon biti u funkciji prije ovih izbora, a i kada pomislite tko će predsjedati Vijećem EU-a od 1. srpnja, sljedećih šest mjeseci, ima dovoljno razloga zbog kojih nam je bilo važno da se ovaj zakon usvoji u ovom sazivu Europskog parlamenta.

‘Treba imati na umu da Akt o slobodi medija nije zakon protiv dezinformacija. Njegov cilj nije cenzurirati sadržaj. To je zakon koji omogućuje slobodu i neovisnost novinara i medija u Europi’

NACIONAL: Naravno, mislite na Mađarsku i Viktora Orbana koji preuzima predsjedanje.

Pa da, i zato nismo željeli još jedno odlaganje donošenja ovog zakona. Naravno, nije Mađarska jedina zemlja članica u kojoj su ugrožene medijske slobode i pluralizam medija, svjesni smo da ti problemi postoje i u drugim zemljama.

NACIONAL: Uključujući Hrvatsku.

Podsjetila bih na neke najbrutalnije primjere: svjedočili smo ubojstvu novinara na Malti, a prije toga u Slovačkoj. Dakle, neovisno o političkoj stranci koja je na vlasti, problemi postoje. To znači da to nije pitanje vezano uz političke boje, već se tu radi o političkoj moći i vladama koje je zloupotrebljavaju protiv novinara i kritičnih medija. Moram naglasiti kako za funkcioniranje demokratskih struktura, mi u EU-u trebamo neovisne i slobodne medije i medijski pluralizam kako bi se građani mogli informirati iz više različitih izvora i na temelju toga formirati svoje mišljenje.

NACIONAL: Ali sloboda medija je u temeljima EU-a i jedan je od temelja vladavine prava koju mora poštovati svaka zemlja koja postaje članica. No vidimo da u praksi nije tako. Zašto onda mislite da će taj zakon promijeniti stvari na terenu?

Zato što nemamo primarni zakon na razini europskog temeljnog ugovora, a do sada je Europska komisija u slučaju kršenja medijskih sloboda imala samo mogućnost pokretanja procedure članka 7. europskog temeljnog ugovora kojim se mogu suspendirati neka prava državi koja krši vladavinu prava, na primjer pravo glasanja u Vijeću EU-a. Ali vi znate kako je to teško i kako se radi o dugotrajnom procesu. No ako imate sekundarni zakon, onda Komisija može započeti prekršajni postupak protiv određene zemlje članice ako nije implementirala taj zakon na adekvatan način. Mislim da će to olakšati Komisiji da reagira brže i direktnije prema državama članicama koje krše temeljne principe EU-a.

NACIONAL: U Hrvatskoj se, uoči parlamentarnih i europskih izbora, donose izmjene Kaznenog zakona, prema kojima će curenje informacija u medije postati kazneno djelo za koje je zapriječena zatvorska kazna. Vijeće Europe upozorilo je hrvatsku vladu da će to ugroziti slobodu novinara. Hrvatski premijer je član Europske pučke stranke: kako komentirate donošenje ovakvog zakona u ovom trenutku?

Ono što treba usporediti jest europsko zakonodavstvo i izmjene Kaznenog zakona koje su donesene u Hrvatskoj. Kao što znate, u EU-u postoji Direktiva o zaštiti zviždača koju su sve zemlje članice morale ugraditi u svoje zakonodavstvo. To znači da za takve ljude koji otkrivaju nepravilnosti i korupciju ne smije postojati kazna, uz neke rijetke iznimke, poput ugrožavanja nacionalne sigurnosti i slično. Morala bih provjeriti taj zakon koji je donesen u Hrvatskoj kako bih mogla ocijeniti je li u suprotnosti s europskim zakonodavstvom. No budući da još nisam vidjela te izmjene Kaznenog zakona, moram vas pitati je li on protiv zviždača ili protiv novinara? Ako je i protiv zviždača i protiv novinara, onda će o tome morati svoje mišljenje donijeti Europska komisija. A sada, sa zakonom o slobodi medija, imamo i bolju zakonsku osnovu da reagiramo onda kada stvari nisu u skladu s europskim vrijednostima i principima.

‘Treba usporediti Europsko zakonodavstvo i izmjene Kaznenog zakona koje su donesene u Hrvatskoj’, rekla je Sabine Verheyen novinarki Nacionala Zrinki Vrabec Mojzeš. FOTO: Europski parlament

NACIONAL: Europska komisija je u svakom svom dosadašnjem izvješću o vladavini prava u Hrvatskoj isticala problem netransparentnosti vlasništva nad medijima, politički utjecaj Vlade na tzv. javni TV servis i Agenciju za elektroničke medije, odnosno na neovisnog regulatora. No sankcija za Vladu nema. Kakvog onda smisla imaju takva izvješća i europske direktive?

Kao što sam rekla, kada se radi o kršenju vladavine prava, jedine sankcije kojima EU trenutno raspolaže proizlaze iz članka 7 temeljnog ugovora, a njega nije lako izglasati. Ako izvješće Europske komisije dokazuje da pojedina zemlja članica ne poštuje europsko zakonodavstvo, u budućnosti ćemo imati upravo ovaj zakon i to je razlog zbog kojeg je on toliko važan, jer će omogućiti Europskoj komisiji da reagira na drugačiji način. Moram reći da je Europska komisija reagirala i prije, kada je bila riječ o medijskom zakonodavstvu u Mađarskoj i započela proceduru. Mađarska je na kraju bila prisiljena promijeniti taj zakon, iako u to vrijeme još nismo imali adekvatno zakonodavstvo na europskoj razini, pa je povjerenik Europske komisije pokrenuo postupak na temelju Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama. No budući da je sada donesen zakon o slobodi medija na razini EU-a, bit će lakše reagirati na nacionalno zakonodavstvo koje je u nadležnosti vlada zemalja članica. Njime smo postavili okvir koji je nužan kako bi se poštovali principi vladavine prava i medijske slobode kroz sekundarni zakon. Moram naglasiti kako ovaj zakon o medijskim slobodama pojedine zemlje članice neće trebati ratificirati, već samo implementirati u svoje nacionalno zakonodavstvo. Zakon o medijskim slobodama daje i veću fleksibilnost državama članicama. Dat ću vam jedan primjer. Postoji razlika u odgovornostima između novinara i izdavača. Na primjer, u Njemačkoj je, kada se radi o sudskim procesima, odgovornost na izdavaču, a ne na novinaru ili uredniku, dok je, na primjer, u Švedskoj obrnuto. Nama je u interesu da zaštitimo neovisnost novinara, čak i od izdavača. Zakon o medijskim slobodama zahtijeva od država članica da poštuju učinkovitu uredničku slobodu pružatelja medijskih usluga i poboljšaju zaštitu novinarskih izvora. Klub EPP-a zalaže se za potpunu zabranu korištenja intruzivnog nadzora nad novinarima kada obavljaju legitimne novinarske aktivnosti. Korištenje špijunskog softvera u takvim slučajevima mora biti strogo rezervirano za prevenciju, istragu ili kazneni progon teških kaznenih djela koja nisu povezana s novinarskim radom i opravdana su na sudu od slučaja do slučaja. Međutim, potpuna zabrana stvorila bi opasnu sigurnosnu rupu.

NACIONAL: Hrvatska je neslavni rekorder u EU-u u slučajevima SLAPP tužbi, odnosno neosnovanih tužbi protiv novinara i medija s pozicija političke ili ekonomske moći. Kako to komentirate?

Upravo smo to nastojali regulirati Direktivom protiv SLAPP tužbi koju je nedavno usvojio Europski parlament. Smatram da je to isto tako važan zakon kojim se želi zaštiti novinare od neosnovanih tužbi, čiji je stvarni cilj cenzura, autocenzura ili financijsko uništavanje medija. Čak i kada oni koji tuže izgube proces, to je veliki pritisak na novinare koji im oduzima puno vremena, pa i novca, umjesto da se bave svojim poslom. Takva praksa mora prestati. Naravno, s druge strane, novinari imaju i odgovornost i ne mogu objavljivati neprovjerene činjenice. No isto tako, mi kao političari ili javne osobe moramo prihvatiti da smo u javnom prostoru i da su novinari i javnost kritični prema onome što radimo.

NACIONAL: U ime Odbora za kulturu i obrazovanje predstavili ste stajalište o političkom oglašavanju. Na koji način svaka država članica treba urediti pitanje političkog oglašavanja kako bi se jasno razlikovalo od novinskog teksta ili političkog mišljenja?

Kada novinar napiše svoj komentar o nekom političaru ili nekoj političkoj stranci, to je novinarski posao. Ali ako politička stranka za to plaća, to je onda političko oglašavanje i to mora biti jasno naznačeno. Dakle, inzistiramo na transparentnosti, odnosno jasnom razlikovanju oglašavanja od novinarskog uratka. To mora biti posve transparentno za čitatelje i korisnike klasičnih medija, na velikim internetskim platformama i društvenim mrežama. Zato smo i inzistirali na Direktivi o političkom oglašavanju koja će vrijediti u svim zemljama članicama.

NACIONAL: Bliže se europski izbori. U mnogim zemljama članicama predstavnici europskih institucija koje rade kampanju i pozivaju građane da izađu na izbore biraju velike medije, s najvećim dosegom, koje obično kontroliraju vlade ili surađuju s njima, dok se neovisne i male medije najčešće izostavlja. Kako to spriječiti?

To je jedan od razloga zbog kojih smo željeli učiniti transparentnijim i ono što radi Europska komisija i europski dužnosnici u zemljama članicama tijekom kampanje za izbore. Ne želimo o tome dobivati podatke samo od vlada u zemljama članicama, već i od Europske komisije. Zanima nas tko za što plaća i na koji način se distribuira europski novac, a i reklame za europske izbore, kako bismo dobili pregled o tome što se događa i kako bismo mogli reagirati. Zato smo i inzistirali da se osnuje Europski odbor za medijske usluge, novo tijelo koje će biti osnovano na temelju Akta o slobodi medija, da bude pravno i funkcionalno neovisno o Komisiji i ima ovlasti djelovati odvojeno od nje.

‘Ne samo vlade već i tvrtke u javnom vlasništvu moraju biti transparentne u trošenju javnog novca na medije. Države članice dužne su osigurati da javni mediji raspolažu odgovarajućim financijskim sredstvima’

NACIONAL: U mnogim zemljama članicama, pa i u Hrvatskoj postoji problem oglašavanja javnih tvrtki koje uglavnom daju novac medijima koji podržavaju vladu, ili takozvanoj javnoj televiziji koju vlada kontrolira.

I to je dio regulative koja propisuje da ne samo vlade, već i tvrtke u javnom vlasništvu moraju biti transparentne u trošenju javnog novca na medije. Države članice dužne su osigurati da javni mediji raspolažu odgovarajućim, održivim i predvidljivim financijskim sredstvima dodijeljenima kroz višegodišnje proračune kako ne bi postale ovisne o državnom oglašavanju. Svjesna sam i da postoji problem s privatnim sektorom kada vlade, na primjer, kažu ako želite dobiti poticaje iz europskih fondova, ili raditi posao s državom, onda se ne smijete oglašavati u određenim neovisnim medijima. Na to mi ne možemo utjecati ovim zakonodavstvom, već se to treba riješiti kroz procedure koje se odnose na europske fondove. Čuli smo za takve slučajeve od tvrtki u Mađarskoj, ali na žalost nismo o tome dobili dokumentaciju. Naime, najčešće se ta pitanja rješavaju neformalno, kroz telefonske razgovore, bez pisanog traga. To otežava institucijama EU-a da reagiraju.

NACIONAL: Zbog loše sigurnosne situacije, pobune poljoprivrednika protiv europskih i nacionalnih politika postoji strah od jačanja radikalno desnih stranaka koje su često proruske, pa i financirane iz ruskih izvora. Rusija vodi hibridni rat protiv europskih zemalja već dulje vrijeme i plasira dezinformacije. Što EU može učiniti tijekom predizborne kampanje za europske izbore da to spriječi?

Većina europskih zemalja u svom zakonodavstvu ima odredbu prema kojoj kampanje za europske izbore ne mogu biti plaćene iz trećih zemalja. To je važna zakonska odredba. No to neće puno pomoći ako informacije dolaze od pružatelja medijskih usluga koji, doduše, nisu dostupni unutar EU-a, ali jesu u ostalim susjednim zemljama gdje su uspostavili svoje medijske mreže i vrlo dobro su organizirani. Kao što je poznato, EU je zabranio emitiranje televizija poput Russia Today, Sputnik, Russia 24 i slično. No iako smo tim medijskim kućama nametnuli sankcije, one su još uvijek dostupne u različitim zajednicama koje koriste VPN (virtual private network) i prate takve sadržaje preko zemalja koje nisu unutar EU-a. Svjesni smo da ruski izvori financiraju stranke poput one Marine Le Pen ili AFD-a u Njemačkoj. Putinov je cilj uništiti naše strukture i europsko jedinstvo. On naprosto kaže – demokracija je slaba i pokazat ću vam koliko je slaba. Želi pokazati kako iznutra može uništiti našu demokraciju uz pomoć stranaka koje su unutar sustava. Postoji strah da bi te stranke na europskim izborima mogle bolje proći nego prije pet godina. Ako pogledate ankete, osobito u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, tamo snažno raste podrška AFD-u i desničarskim ekstremistima. Uvijek upozoravam na to da smo imali sličnu situaciju prije gotovo stotinu godina. I tada su govorili pustite nacionalsocijaliste da uđu u vlast i pokazat će koliko su slabi i kako ne mogu napraviti čuda. Nisu napravili čuda, već su započeli Drugi svjetski rat. I zato nikako ne bih htjela da te stranke previše ojačaju i da unište demokratski sustav iznutra. Zato trebamo pažljivo motriti što se događa, što je njihov cilj i pronaći način kako se protiv njih boriti. Na žalost, ne možete zabraniti stranku sve dok ona djeluje unutar demokratskog okvira, ma koliko se s njima ne slagali. To su osnove demokracije. Ali kada stranka počne djelovati protiv ustava vlastite države i počne propitivati taj ustav, onda je to znak za uzbunu, jer se radi o ozbiljnom ugrožavanju demokracije i demokratskih principa.

NACIONAL: Izlaznost na europske izbore, osobito u novim zemljama članicama, vrlo je niska. Što mediji mogu učiniti da potaknu građane u zemljama članicama da iskoriste svoje demokratsko pravo i glasaju za novi saziv europskih institucija?

Mislim da je ključno demokratsko obrazovanje. A tu smo zakazali. Uvijek se borim za veće budžete i na europskoj razini kako bismo razvili snažnije programe za demokratsko obrazovanje. Moja generacija u Njemačkoj odrasla je u takvom okruženju, u kojem su nas „hranili“ informacijama o demokraciji od najranije dobi. Naučili smo argumentirano raspravljati, poštovati tuđe mišljenje i pritom zadržati neke temeljne principe, ma koliko se ne slagali s drugom stranom. Ono što sve više primjećujem, osobito kod novih članica EU-a, to je da postoji određena kriza demokratskih vrijednosti, odnosno da ih moć, politička moć, vuče prema sustavima koji su im poznati. A to su stari totalitarni režimi i mehanizmi. Razgovarala sam s puno mojih kolega iz istočnih zemalja, ali i iz bivše Istočne Njemačke i složili smo se da smo napravili velike propuste u tom političkom obrazovanju. To ne znači da trebate djecu učiti koja je stranka najbolja, nego demokratskim principima u demokratskim društvima. U zemljama članicama stvari se moraju rješavati dijalogom, mora se raditi zajedno na rješavanju problema, a ne raditi jedni protiv drugih. To obično rezultira time da se demokratske odluke ne mogu donijeti.