Prošloga petka, nakon burne rasprave koja je trajala do četiri ujutro, sa 78 ruku odbijen je SDP-ov prijedlog zakona o medicinskom postupku prekida trudnoće. Riječ je o prijedlogu koji je dostavljen Saboru još 2019. godine, no uvršten je u dnevni red tek nakon što je inicijativu potpisalo 30 zastupnica i zastupnika stranaka ljevice i lijevog centra. SDP je inicirao raspravu o tom zakonu potaknut slučajem trudnice Mirele Čavajde, koji je u javnosti aktualizirao temu prava žena na pobačaj. Glavne teze SDP-a su da pobačaj u Hrvatskoj treba biti legalan, siguran, dostupan i besplatan, kao i da žene imaju pravo slobodno odlučivati o rađanju djece. Prije saborske rasprave, zbog slučaja Mirele Čavajde i uskraćivanja zakonskog prava na prekid trudnoće, u devet hrvatskih gradova održani su masovni prosvjedi u organizaciji ženskih udruga, pod sloganom Dosta je!

U ime predlagatelja novog zakona uvodno izlaganje imala je Sabina Glasovac, potpredsjednica Hrvatskog sabora iz redova SDP-a. Članica je Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, Odbora za međunarodnu suradnju i Izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.

Po struci diplomirana profesorica njemačkog i engleskog jezika i književnosti, Glasovac je do 2017. godine bila predsjednica Gradske organizacije SDP-a, kada se zbog gubitka lokalnih izbora povukla s te dužnosti. Godine 2012. postala je pomoćnica ministra znanosti, obrazovanja i sporta u vladi Zorana Milanovića, a 2015., 2016. i 2019. godine birana je za zastupnicu u Hrvatskom saboru. U prethodnom sazivu Sabora bila je predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova, članica Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, kao i Odbora za obitelj, mlade i sport. U razgovoru za Nacional Sabina Glasovac obrazložila je SDP-ov prijedlog zakona te analizirala problematiku i događaje potaknute slučajem Mirele Čavajde.

‘Naš zakon nije prošao, ali je pokazao da su Most i Zekanović uvijek spremni priskočiti, čuvati leđa i većinu HDZ-u kada zatreba’, smatra Sabina Glasovac. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Mediji prenose kako će ljevica tražiti da pravo na pobačaj postane ustavna kategorija. Jeste li u tom smislu počeli razgovarati s mogućim partnerskim strankama i hoćete li prikupljati potpise za referendum?

Razmišljamo o svim političkim alatima zaštite ženina reproduktivnog prava, odnosno njenog prava na izbor. Pa i unošenjem tog prava u Ustav – dvotrećinskom većinom u Saboru ili referendumom. Sve opcije su na stolu.

NACIONAL: Prošloga tjedna u Saboru se raspravljalo o SDP-ovom prijedlogu zakona o medicinskom postupku prekida trudnoće, koji ste poslali u proceduru 2019. Je li se odgađanje rasprave obilo vladajućima o glavu, s obzirom na to da su je, zbog inicijative koju je potpisalo 30 zastupnika, bili prisiljeni staviti na dnevni red u jeku tragičnog slučaja Mirele Čavajde, koji je itekako uzbunio hrvatsku javnost?

O prijedlogu SDP-a nikada se nije raspravljalo na plenarnoj sjednici. Ta rasprava se od 2019. sustavno onemogućava. Poslovnički preduvjet da neka točka bude raspravljena u Saboru je očitovanje Vlade RH i matičnog odbora. A ovo je jedini prijedlog zakona o kojem se Vlada tri godine nije očitovala, ni ovako ni onako. Čak ni na matičnom odboru, a to je Odbor za zdravstvo, nije bilo predstavnika Ministarstva. Dakle, HDZ bježi od rasprave o pobačaju kao vrag od tamjana. Razlog tome je strah da bi rasprava o tom pitanju u Saboru mogla ogoliti puno toga. HDZ-ov Branko Bačić to je i priznao tijekom rasprave o prijedlogu SDP-a – naime, donošenje takvog zakona moglo bi ogoliti ne samo neslaganje unutar vladajuće koalicije, već i unutar HDZ-a, što bi u krajnjoj konzekvenci moglo dovesti i do totalnog raskola same stranke. Plenković ignorira Ustavni sud i mirno gleda kako se krše prava žena zbog mira u HDZ-u. Za svoju inicijativu skupili smo 30 potpisa zastupnika iz klubova koji su podržali i sam zakon, a to su Socijaldemokrati, Zeleno-lijevi blok, Klub Centra i GLAS-a, IDS-a te HSS-a i Radničke fronte.

NACIONAL: Rasprava o tom prijedlogu stavljena je vrlo perfidno na raspored u noćnim satima, kada TV prijenosa više nema, a završila je u četiri sata ujutro. Kako to komentirate?

To je klasično HDZ-ovo skrivanje teme od javnosti. Takve malverzacije nam rade kod svih zahtjeva za opozivom ministara, interpelacija, svih tema za koje procijene da bi im mogle nanijeti političku štetu. No to nas predlagatelje nije spriječilo da ostanemo budni i radimo dokle god treba, pa i do četiri ujutro. No ono što je bilo indikativno – HDZ-ovi zastupnici izbjegavali su sudjelovati u raspravi osim onoliko koliko su morali, u ime Kluba, koprcajući se u bijednom pokušaju izmišljanja suludih razloga zašto naš prijedlog zakona nije dobar – i priznajući da svoj ne donose jer nemaju jedinstven stav o pobačaju. Ključno pitanje je zašto Vlada nije imala hrabrosti to što je Bačić rekao u Saboru napisati u svom službenom očitovanju o prijedlogu zakona. No zato su stvarne stavove HDZ-a, koji su puno ekstremniji od onih koje deklarativno zastupaju, zapravo iznosili njihov zastupnik Karlić i Hrvoje Zekanović. On je, kao što znamo, već neko vrijeme trbuhozborac HDZ-a.

NACIONAL: Zakon očekivano nije prošao – jeste li se nadali potpori koalicijskih partnera HDZ-a iz redova HSLS-a, Reformista i manjina?

Na glasanju u petak pale su sve maske. Naš zakon nije prošao, ali je pokazao da su Most i Zekanović uvijek spremni priskočiti, čuvati leđa i većinu HDZ-u kada zatreba. A trebalo je, jer nijedan koalicijski partner nije slijedio HDZ i glasao protiv našeg zakona. SDSS, HSLS i Reformisti su ga podržali, a ostali su bili suzdržani ili se nisu uključivali. To glasanje je jasno pokazalo tko je tko u hrvatskoj politici i za što se zalaže. Osnovni cilj ovog zakona jest očuvanje reproduktivnog zdravlja žena. Zato je u zakonu naglasak stavljen na edukaciju, odnosno uvođenje obveznog zdravstvenog – seksualnog odgoja u škole. Isto tako predlažemo i uvođenje edukacijskih preventivnih programa u zdravstvenom sustavu za pacijente. Uz edukaciju, važna nam je i prevencija neplaniranih trudnoća kroz kontracepciju ili sterilizaciju. Budući da prema podacima iz 2020. godine 88,7 posto žena koje su imale prekid trudnoće nisu koristile kontracepciju i da smo kod upotrebe kontracepcije pri dnu EU-a, naš zakon predviđa veću dostupnost kontracepcije tako da ona bude financirana preko Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Naš je stav da pobačaj mora biti legalan, dostupan, siguran i besplatan. On u ovom trenutku, kao što znamo, to nije. Prvi razlog je da ga nema tko raditi, jer 60 posto ginekologa ima priziv savjesti, a drugi da je skup i da ga žene ne mogu platiti. U tom smislu prijedlogom zakona želi se osigurati da svaka javnozdravstvena ustanova ovlaštena za takve postupke mora imati dovoljan broj liječnika bez priziva savjesti, kao i da troškove pobačaja osigurava država, a ne žena. Što se tiče maloljetnica, taj dio nismo mijenjali – dakle, ni do sada maloljetnice s navršenih 16 godina nisu morale za prekid trudnoće na zahtjev imati suglasnost roditelja. Optuživali su nas i da želimo produljiti rok za legalni pobačaj do 12 tjedana, što nije točno. Radi se o gestacijskoj dobi, koja odgovara 10. tjednu začeća, kao i dosad. Iznimno, nakon toga, zadržali smo, kao i u postojećem zakonu, mogući prekid trudnoće na temelju medicinske indikacije – ugroze života i zdravlja žene, zdravlja djeteta ili ako je trudnoća posljedica silovanja ili sličnih kaznenih djela. Novost je što smo u tom dijelu suzili prostor za manipulacije i odugovlačenja kod donošenja odluka prvostupanjskih i drugostupanjskih povjerenstava. Maksimalno smo skratili rokove i propisali da u povjerenstvima moraju sjediti liječnici koji nemaju priziv savjesti. Ono što je novo u prijedlogu zakona jest da se njime obvezuju sve institucije da ženama u ranoj trudnoći ponude medikamentozni prekid trudnoće, koji je za ženu jednostavan i neinvazivan. I ne ovisi o prizivačima savjesti. Taj prijedlog zakona ispunjava sve ono što je Ustavni sud u svojoj odluci iz 2017. tražio.

NACIONAL: Da Mirela Čavajda nije bila hrabra i izašla sa svojom pričom u medije, vjerojatno bi se sramotna praksa u hrvatskim bolnicama ponovo zataškala. No njen je slučaj digao javnost na noge. U sedam hrvatskih gradova održane su demonstracije pod sloganom „Dosta je!“ na kojima je bilo i puno mladih žena i muškaraca. Jeste li očekivali takav odaziv i što to govori o hrvatskom društvu?

Snažna je to društvena poruka da ovo društvo nije diglo ruke ni od sebe ni od države. Prije svega, pokazalo se da postoje pojedinci koji su dovoljno hrabri da se glasno i jasno suprotstave sustavu u obrani svojih zakonska prava, ali i da su se spremni boriti do kraja. Mirela Čavajda, uz svu torturu koju joj je zdravstveni sustav priuštio, imala je snage podijeliti bolan dio svoje intime sa sveukupnom hrvatskom javnošću i time se ponovo izložiti linču i zastrašivanju onih koji misle drugačije. Da ne govorim o sramotnim izjavama i postupcima nekih liječnika, pa i samog ministra zdravstva. No tim je svojim postupkom postala glas svih onih koji su isto ili slično prolazili prije nje. Time se nije borila samo za sebe, već i za sve one žene prije nje koje su šutke svoja prava koja im jamče hrvatski zakoni morale otići platiti u Sloveniju. Uvjerena sam da se nakon ovoga nitko više neće usuditi raditi to što su napravili Mireli Čavajdi. I to je njena najveća pobjeda. Masovne demonstracije jasna su poruka Vladi da sve ima svoje granice, da građani Hrvatske neće šutke gledati kako se sustav iživljava nad onima koje bi trebao zaštititi i da je sada stvarno toga dosta. Progresivni dio Hrvatske se budi. Želi živjeti u sekularnoj, naprednoj i slobodnoj zemlji koja poštuje vlastite zakone i prava svih svojih građana.

‘S prosvjeda je poslana poruka da ovo društvo nije diglo ruke ni od sebe ni od države. Prije svega, pokazalo se da postoje pojedinci koji su dovoljno hrabri da se glasno i jasno suprotstave sustavu u obrani prava’

NACIONAL: Ako, prema anketama, 81 posto građana podržava pravo žene na izbor i protivi se zabrani pobačaja, zašto se morao dogoditi slučaj Mirele Čavajde i zašto su žene u Hrvatskoj u takvoj situaciji?

Smatram da je najveći problem u tome što je sekularna država dopustila da „marširajući“ konzervativizam vođen religijskim, a ne znanstvenim uvjerenjima upravlja javnim sustavom. Ne kroz pojedinačni, već institucionalni priziv savjesti, zbog kojeg postoje bolnice poput Sv. Duha u Zagrebu i bolnica u Vinkovcima, Požegi, Virovitici gdje se pobačaji uopće ne izvode jer su svi pod prizivom. U Splitu samo jedan liječnik nije pod prizivom savjesti. To je nedopustivo. Tu država mora reagirati jer se ženi u javnozdravstvenom sustavu, koji financira, naočigled blokira pristup njenom zakonskom pravu na zdravstvenu skrb u velikim dijelovima Hrvatske.

NACIONAL: Ustavni sud, odnosno njegov predsjednik Miroslav Šeparović, 2017. je decidirano rekao da pobačaj u Hrvatskoj neće biti zabranjen. To je više puta ponovio i premijer Plenković. Međutim, iako je pobačaj legalan, on je gotovo potpuno nedostupan i smišlja se kako ga još otežati novim zakonom. Jeste li vidjeli taj prijedlog, koji je ostao u ladici bivšeg ministra Kujundžića?

Ne, nisam vidjela prijedlog, no sjećam se da je ministar Kujundžić osnovao Povjerenstvo koje je mjesecima istraživalo sve europske prakse. Na čelu tog povjerenstva, sastavljenog većinom od protivnika pobačaja, bio je Ante Ćorušić. Što su na kraju stavili u prijedlog novog zakona, ja ne znam, ali je činjenica da su u javnost izašle informacije da će zakon „dati ženi dovoljan period za razmišljanje i omogućiti savjetovanje“. To je jednom prilikom izjavio i ministar Beroš. Ja se toga grozim, jer to pokazuje namjeru i pravac u kojem se ide, a to je maksimalno otežavanje legalnog prekida trudnoće. Dakle, planiraju se nove administrativne prepreke – odgovaranja, odvraćanja, formiranja savjetovališta, period čekanja, odugovlačenje postupka – koje se perfidno koriste kako bi pobačaj bio legalan, a zapravo nedostupan. Naime, kad već zbog rješenja Ustavnog suda i 81 posto javnosti koja podržava pravo žene ne izbor ne mogu zabraniti pobačaj, odlučili su ga znatno otežati tako da žene kroz „savjetovanja“ odgovaraju, nagovaraju da same odustanu ili odu u inozemstvo. Dosad su im otežavali dostupnost kroz spomenuti priziv savjesti i konstantni pritisak molitelja pred bolnicama, a sada bi mogli dobiti i nove metode. Uvijek može biti i gore.

NACIONAL: Smatrate li da, kao i kod pitanja zabrane ustaškog pozdrava i simbola, Vlada i na ovom planu očito pokazuje licemjerje?

Kada govorimo o licemjerju, Andrej Plenković imao je sličan problem sa svojom unutarstranačkom opozicijom i ljudima koji zastupaju retrogradne stavove prilikom ratifikacije Istanbulske konvencije. No tada se odlučio uhvatiti ukoštac s time, lupiti šakom o stol i dovesti stvar do kraja. Zašto? Pa zbog svoje potencijalne europske međunarodne karijere. A ovdje, gdje mu Europa nije svinula ruku i rekla – ti to moraš! – on se ne želi izlagati. Kao što znamo, postoji europsko lice Andreja Plenkovića i ono za domaću upotrebu. Njemu je Hrvatska samo prolazna stanica i radi samo ono što ide u prilog njegovoj europskoj karijeri. Što košta da košta. A ovaj zakon mu u tom smislu ne ide u prilog pa se time neće ni baviti.

‘Uvjerena sam da se nakon ovoga nitko više neće usuditi raditi to što su napravili Mireli Čavajdi. I to je njena najveća pobjeda’, smatra potpredsjednica Sabora Sabina Glasovac. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Licemjere se očituje i u odluci drugostupanjske komisije, koja je prvo odugovlačila, a onda donijela rješenje prema kojem je zahvat odobren, ali ga nitko u Hrvatskoj ne želi izvesti pa će ga izvesti u Sloveniji, odakle su liječnici poslali oštru poruku hrvatskim kolegama da zloupotrebljavaju termin feticid. Kako komentirate tu odluku komisije?

Da, dakle – zahvat je legalan, ali ne u našoj zemlji. Zanimljivo, Slovenija ima isti zakon i primjenjuje ga sasvim drugačije. Odnosno, točno onako kako je napisan. Čemu onda služi hrvatska vlada ako po uputama onih koji rade za tu vladu, po svoja prava moramo ići u inozemstvo? Meni je žao što smo mi tako priznali da nismo u stanju pratiti trendove u medicinskoj znanosti, kao i trendove u suvremenim europskim državama. Slovenija je daleko ispred Hrvatske, a moram reći i Srbija. U Srbiji je, kao i u Sloveniji, ženino pravo na izbor ustavna kategorija. Bilo je i u Hrvatskoj do ‘91. Legenda kaže da je trio koji je radio na Ustavu – Sokol, Šeks i Olujić – u prvom nacrtu to pravo ostavio. A onda se negdje izgubilo po putu, pod utjecajem Katoličke Crkve. U Sloveniji gotovo ne postoji blokada javnozdravstvenog sustava na temelju religije ili osobnih uvjerenja. No to ne čudi kada znamo kako se kadrovira po hrvatskim bolnicama. Ako Beroš kaže da nemamo stručnjaka koji bi mogao izvesti takav zahvat – pitanje je zašto ga nemamo. Barem u bolnici nulte kategorije, KBC-u Zagreb, koja bi ga morala imati. Jedino ako je razlog tome što ga nemamo to što ga ne želimo imati. Kome se dijele specijalizacije i kako? Kako Katoličko sveučilište preko noći dobije dopusnicu za studij medicine, a pulsko je ne može dobiti iako je godinama traži?! Desetljećima svjedočimo politizaciji i klerikalizaciji zdravstvenog sustava i sada vidimo rezultate. Zašto u Rijeci i Puli, gdje HDZ nije na vlasti, nema nijedan liječnik pod prizivom savjest, a u Slavoniji su skoro svi prizivači?

NACIONAL: Ovih dana nameće se pitanje zašto vlada Zorana Milanovića nije donijela suvremeniji zakon o prekidu trudnoće, u doba kada je imala uvjerljivu većinu u Saboru? Imali ste priliku, pa niste? Zar ste se i vi bojali desnice i nastojali izbjeći sukobe s Crkvom?

Ne znam zašto ga nismo donijeli, nisam bila u Ministarstvu zdravstva, ali se sigurno nismo bojali. Možda nije mijenjan zato što tada nisu postojali ovako organizirana opstrukcija zakona i razrađeni mehanizmi onemogućavanja njegove provedbe. Moram podsjetiti da je Milanovićeva vlada donijeli novi zakon o medicinski pomognutoj oplodnji, koju je prethodna HDZ-ova vlast nastojala onemogućiti. Ta tema budila je iste strasti kao i zakon o pobačaju. Suočavali smo se s istim argumentima i napadima neokonzervativaca koji i danas zagovaraju nazadne ideje. Pa sjetite se što su nam radili kada smo željeli uvesti građanski i zdravstveni odgoj u škole. Ta konzervativna „revolucija“ sa svojom agresivnom agendom počela je baš za vrijeme naše vlade jer smo povlačili poteze koji im se nisu nimalo sviđali.

NACIONAL: Uvođenje zdravstvenog odgoja vrlo je loše odrađeno, nije bio dobro pripremljen, nije bilo udžbenika, nije bilo dobro iskomunicirano prema školama i razrednicima. Vjerojatno zato nije ni uspjelo?

Ne bih rekla da nam nije uspjelo. Uspjelo je djelomično, jer je zdravstveni odgoj prvi put ušao u škole i postao međupredmetna tema, ali je opet osakaćen u provedbi. Krenuli smo odlučno s onime što smo smatrali da je ispravno, gušili su nas na svakom koraku, dezinformacijama, agresivnom antikampanjom, zastrašivanjem, Ustavnim sudom. Ali drugi put ćemo pametnije. I nećemo odustati, ovo je tek početak!

‘Donošenje zakona moglo bi ogoliti ne samo neslaganje unutar vladajuće koalicije, već i unutar HDZ-a, što bi u krajnjoj konzekvenci moglo dovesti i do totalnog raskola stranke’

NACIONAL: Kako komentirate ponašanje ministra Beroša, koji se vrlo prozirno izmotavao iz ove neugodne situacije zbog tragičnog slučaja Mirele Čavajde, davao kontradiktorne izjave i iznio niz nebuloza? Očekujete li da će ga premijer „rekonstruirati“?

Ministar Beroš pravdao je kršenje zakona, iznosio netočne podatke, formirao svoje paratijelo koje je trebalo odlučivati o sudbini Mirele Čavajde, sudjelovao u zastrašivanju, iznosio osobne podatke iz njene medicinske dokumentacije, što je skandalozno. I kao da to nije dosta, pitao se javno zašto ga nije nazvala da riješe taj problem. Po sistemu o kojem pjeva Vojko V: zovi čovika! Možda je i Plenković, kad je vidio koliko su se pogubili u „saniranju štete“, kako se svakim danom sve dublje ukopavaju i koje razmjere slučaj poprima, rekao da je dosta – povucite se i riješite problem! Međutim, netko za to mora odgovarati. Pitanje je samo tko. Najodgovorniji u tom sustav je ministar Beroš. No ne vjerujem da će ga premijer smijeniti, ne može sad reterirati, time bi priznao i svoju (su)odgovornost. Inače, Beroša je već odavno trebalo rekonstruirati – zbog korupcije u Ministarstvu i zato što ništa nije napravio s reformom zdravstva.

NACIONAL: Nakon prosvjeda diljem Hrvatske zbog slučaja Mirele Čavajde i onemogućavanja prekida trudnoće, održao se Hod za život u Zagrebu i više gradova. Gradonačelnik Tomašević odbio je pokroviteljstvo Grada i zabranio vješanje njihovih zastava po ulicama. Kako komentirate te „hodove“, tko ih financira i je li Tomašević u pravu?

Tomašević je u pravu. Nitko nikome ne uskraćuje zakonsko pravo da javnim okupljanjem izražava svoja uvjerenja na gradskim ulicama. Ali Grad tome ne treba biti pokrovitelj niti cijeli Zagreb treba biti okićen njihovim zastavama. Jako je dobro pitanje tko financira te fundamentalističke i ekstremističke organizacije kao što su U ime obitelji, Vigilare i Ordo Iuris. To je vrlo kompleksna tema, ultrakonzervativni pokreti koji haraju Europom ne postoje od jučer. Vidim što se događa i u Americi, gdje se preko utjecaja na američki Vrhovni sud nastoji zabraniti pobačaj iako je tamo legalan već pola stoljeća. U Poljskoj su već uspjeli, dosta su jaki u Mađarskoj, a jako se bore i u Hrvatskoj. Prema izvorima Europskog parlamentarnog foruma za seksualna i reproduktivna prava, navedene organizacije su zadnjih deset godina izdašno financirane privatnim kapitalom američkih, europskih i ruskih moćnika. Izvrsno su organizirani, izdašno financirani i udžbenički educirani za širenje svoje propagande i provođenje agende. Krajnji cilj im je zabrana pobačaja. Na udaru nisu samo žene već i LGBTQ zajednica. Pod krinkom zaštite života od začeća do prirodne smrti marširaju po gradovima, pričaju lijepe priče o pravu na život, obitelji, idili, dostojanstvu, a jedino što ih zanima jest oduzeti ženi prao na izbor. Sličnu komunikacijsku strategiju primijenili su i prilikom referenduma o braku. Nije bio negativistički intoniran, već afirmativno, za obitelj, za brak, što je mnoge zavaralo. U pozadini lijepe priče bio je obračun s pravima LGBT zajednice. Kada spomenemo Hod za život, prvo nam na pamet padaju dvije osobe – Željka Markić i Vice Batarelo. Onaj Vice Batarelo koji uz predaju potpisa za zabranu pobačaja pred Sabor dovlači kolica s bebama, zakonom bi zabranio pobačaj i propisao da i silovane žene moraju rađati. Nije to nikakvo hodanje za život, već marširanje za povratak u srednji vijek i NDH. No neće im uspjeti. Hrvatska nikada neće postati Poljska. To uvijek ovisi o tome tko je na vlasti. Mi, progresivne snage, moramo se potruditi da se radikalno desne struje nikada više ne približe vlasti.