Feldmaršal Svetozar Borojević u Prvom svjetskom ratu obranio je hrvatske i slovenske zemlje od  Italije. Njegov roditeljski dom u Mečenčanima preživio je tri rata, čak i razorni petrinjski potres, ali nije bio pod državnom zaštitom pa je nedavno – srušen.

Roditeljska kuća u selu Mečenčanima kod Hrvatske Kostajnice, na kojoj je Družba Braća Hrvatskoga zmaja davne 1917. položila spomen-ploču u sjećanje na hrvatskog feldmaršala Svetozara Borojevića koji je u Prvom svjetskom ratu obranio hrvatske i slovenske zemlje od posezanja Italije, još donedavno je bila trošno zdanje urušenih zidova, oronula pročelja i krovišta, piše Večernji list, a prenosi Braniteljski portal.

Najveći vojskovođa u povijesti

No čak ni spomenik nebrige hrvatske države o jednom od svojih najvećih vojskovođa u povijesti danas nažalost više ne postoji. Kuća je uklonjena bez ikakva interesa lokalnih i državnih vlasti za njezino očuvanje u spomen na hrvatskog vojnog genija kojeg su se, naposljetku, odrekli svi.

Ova je vijest zaprepastila povjesničara Danijela Tatića, autora životopisa prešućenog velikana, koji se cijelim nizom znanstvenih i publicističkih radova zalagao da se Borojevića otrgne zaboravu. Usprkos činjenici da je kao znanstvenik nepobitno utvrdio i godinama unazad publicirao da je bez ikakve dvojbe riječ o roditeljskoj kući Borojevića, sisački konzervatori “nisu mogli” utvrditi tu činjenicu iako su je lako mogli pronaći u Tatićevim tekstovima objavljenim na internetu ili u opsežnoj Borojevićevoj biografiji koju je objavio, uključujući i cijelo poglavlje koje je posvetio upravo srušenoj kući u Mečenčanima i pritom nanizao niz povijesnih činjenica o njoj.

Istodobno, prvi susjedi u Mečenčanima već godinama traže očitovanje nadležnih institucija o njezinu statusu budući da je tako teško oštećena prijetila njihovoj kući. Iz dopisa u travnju 2021. koji su zaprimili iz Konzervatorskog odjela u Sisku koji potpada pod Upravu za kulturnu baštinu Ministarstva kulture i medija, proizlazi kako kuća nije bila pod državnom zaštitom pa su sisački konzervatori lopticu prebacili na Općinu Donji Kukuruzari. Općina je kuću mogla staviti pod lokalnu zaštitu, kako je preporučeno, što nije učinjeno, pa je srušena u siječnju ove godine.

Tko je bio feldmaršal Borojević?

Svetozar Borojević od Bojne se za vrijeme Prvoga svjetskog rata istaknuo nizom uspjeha u obrambenom ratovanju. Zbog toga je dobio čin feldmaršala, čime je postao prvi i jedini nositelj tog čina u Austro-Ugarskoj koji nije bio njemačkog podrijetla.

Po izbijanju 1. svjetskog rata sa 6. vojnim zborom kreće na Istočno bojište u Galiciju gdje je 4. rujna 1914. godine preuzeo zapovjedništvo 3. armije koja je u prethodnim bitkama bila teško načeta i u povlačenju. Uspio je ustaliti bojište, odbio je Ruse kod Limanove i oslobodio tvrđavu Przemyśl prve ruske opsade 10. listopada 1914. godine.

Odlikovan je 4. studenoga 1914. godine Velekrižem Leopoldova reda s ratnom dekoracijom. U proljeće 1915. godine kod klanca Dukla držao je položaje sprječavajući prodor ruske vojske na Dunav.

Ulaskom Italije u rat Borojević je 27. svibnja 1915. godine imenovan zapovjednikom 5. armije, a od kolovoza 1917. godine zapovjednikom 1. i 2. armije. Iako je general Hötzendorf predlagao povlačenje i napuštanje dijela Slovenije, koji je smatrao nepovoljnim za obranu, Borojević je inzistirao na ostanku, pouzdavajući se u borbenu motivaciju slovenskih vojnika suočenih s agresijom na vlastitu zemlju. Ta odluka donijela mu je veliku popularnost među Slovencima, a svidjela se i caru i kralju Franji Josipu, te mu je dao zapovjedništvo nad bojišnicom na Soči.

Naš Sveto

Uspješno je odbio jedanaest napada brojčano jačih Talijana, zbog čega su ga u Austro-Ugarskoj pozdravljali kao Viteza od Soče, dok su ga vlastiti vojnici obožavali i prozvali Naš Sveto (neki vojnici koji ga nisu voljeli zvali su ga hrvatski glavonja). Imenovan je general pukovnikom 1. svibnja 1916. godine. Svojom obrambenom strategijom svrstao se u red najznačajnijih vojskovođa Prvog svjetskoga rata stekavši naziv “Lav sa Soče”. Radi svojih vojničkih zasluga 1. veljače 1918. godine promaknut je u čin vojskovođe/feldmaršala.

Nositelj najviših austrougarskih i njemačkih odličja

Treba istaknuti da je Borojević bio jedini austrougarski feldmaršal koji nije završio Terezijansku vojnu akademiju, najvišu i najprestižniju vojnu obrazovnu ustanovu koja je bila preduvjet za napredovanje do najviših vojnih činova i službi. Nositelj je najviših austrougarskih i njemačkih odličja, između ostalog i Zapovjednog križa vojničkog reda Marije Terezije (Kommandeur des Militär Maria Theresien Ordens) 2. lipnja od lipnja 1917. godine. U razdoblju između 1917. i 1918. godine zapovjednik je grupe armija (K.u.k. Heeresgruppenkommando FM. von Boroević). Na bojišnici je ostao do studenoga a na kraju je bio prisiljen na povlačenje zbog kaotičnog stanja u državi koje se odrazilo na opskrbu i moral vojske.

Umro je 1920. godine.