Rapskoj torti, jednoj od najpoznatijih hrvatskih slastica, koja je postala suvenir, već je devet godina posvećen omanji gastronomski muzej na otoku Rabu čije je zaštitno lice i domaćica Ruža Ribarić i u kojem se može saznati sve o receptu koji je stoljećima bio strogo čuvana tajna

Vjerojatno najpoznatija hrvatska slastica koja je postala suvenir je rapska torta kojoj je već devet godina posvećen omanji gastronomski muzej u ulici Stjepana Radića 5 na otoku Rabu. Naime, 2015. je u starogradskoj jezgri otvorena Kuća rapske torte, u cijeloj Hrvatskoj poznate rapske slatke delicije koju radi i prodaje tvrtka Vilma slastice poduzetničke obitelji Brna. Prostor muzeja je obložen kamenom, sve odiše starinom, a u Kući rapske torte su pomagala koja su se nekada koristila u izradi rapske torte, stari mlinovi za bademe i ribeži za agrume, ali i rapska narodna nošnja. Tamo se održavaju prezentacije o povijesti tog specijaliteta te se pred gostima radi rapska torta. Organizirane grupe mogu birati program od 45, 60 ili 90 minuta, a ovisno o programu koji izaberu, dobiju konzumaciju slatkih delicija i raznih pića, pri čemu je naglasak na rapskoj torti.

‘Recept je pisan krasopisom i čuva se u benediktinskom samostanu sv. Andrije, bez omjera sastojaka. Prije se koristio ružin liker’, kaže Ruža Ribarić. FOTO: Kristina Olujić Ježić

Nakon jedne od tih prezentacija koje se održavaju svaki dan, u Kući rapske torte dočekala nas je ljubazna domaćica Ruža Ribarić, zaštitno lice Kuće rapske torte koja je u firmi 15 godina. Iako Rabljanka, u njezinoj kući u doba njezina djetinjstva i djevojaštva nisu radili rapsku tortu jer je to skupa slastica čija priprema zbog sušenja badema traje tri dana. Ona je pred nama mijesila tanko tijesto za rapsku tortu, pokazala nam kako u velikoj posudi sjedinjuje badem, šećer, jaja, koricu limuna i naranče i maraskino, liker od višnje, a to su glavni sastojci rapske torte.

Odala nam je sve finese ovog recepta, rekla male tajne koje čine razliku između solidno i savršeno spremljene rapske torte.

“Na kilogram badema ide šest jaja i kilogram šećera, uvijek ide omjer 1:1. Rapska torta traje duže od dva mjeseca, kada se osuši ima drugačiji okus nego svježa, postaje kao suhi kolač ali jednako je ukusna. Tijesto rapske torte je slično onome za paštu, ali se doda malo maraskina i šećera i dobro ga je napraviti dan ranije da odstoji u frižideru. Onda se lakše oblikuje i može se razvaljati u jako tanke listove. Tijesto služi samo za podlogu, da smjesa ostane lijepo složena, ali ima i važnu estetsku funkciju. Podloga od tijesta mora biti tanka kao papir ili pak kao hostija, praktički se ne smije osjetiti. I danas se koriste limuni i naranče s otoka Raba. Do idealnog recepta svatko mora doći sam, iskustvom, strpljivošću i ljubavlju prema tradiciji. Osjetit ćemo pod prstima teksturu badema koji se ne ponaša jednako ljeti i zimi zbog temperature i vlage u zraku. Badem mora biti dovoljno suh prije mljevenja, a o tome i ovisi treba li dodati jaje ili možda oduzeti. Peče se kratko, dvadesetak minuta i više se suši nego peče“, rekla je Ružica Ribarić.

Ruža Ribarić prezentirala je kako se mijesi tanko tijesto za rapsku tortu od badema, šećera, jaja, korice limuna, naranče i maraskina. FOTO: Kristina Olujić Ježić

Naša nam je sugovornica pričala i o povijesti rapske torte: “Puž, spirala ili školjkica je tradicionalni oblik rapske torte, ali taj oblik zapravo simbolizira vrh biskupskog štapa jer je rađena u čast pape Aleksandra III. koji je posjetio Rab 1177. godine i tada blagoslovio našu katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Recept je pisan krasopisom i čuva se u benediktinskom samostanu sv. Andrije, ali bez omjera sastojaka. Maraskino se počeo koristiti u 16. stoljeću kada su ga franjevci donijeli na Rab, a prije toga se koristio ružin liker. U ono doba nije bilo šećera, počeo se koristiti puno kasnije i došao je sa Sicilije. U starom receptu piše da je potrebno staviti onoliko slatkoga koliko ide badema pa se pretpostavlja da se koristio med. Bademi su rasli na Rabu, ali i na Lunu, mjestu na sjeveru otoka Paga od kuda su dolazili bademi. Nekada se torta posluživala na čipkastoj tkanini i ukrašavala cvijećem. Mi je pakiramo u celofan koji je prikladan za prodaju, a ukrašavamo satenskim mašnama. Do unazad 100 godina bilo je nezamislivo doći do recepta koji se tražio u samostanu sv. Antuna Padovanskog, a potom i u samostanu sv. Andrije. Sastojke su znale žene koje su živjele u starom gradu i zbližile se s časnim sestrama dok su išle u crkvu. Danas se rapska torta radi u domaćinstvima, doduše i dalje samo za posebne prigode kao što su vjenčanja, rođenja, krstitke i blagdani”, ispričala nam je naša ljubazna sugovornica.

Rapsku tortu može se kupiti u nekim prodavaonicama delikatesa u starome gradu, slastičarnici Conte Nero i caffe baru Kristofor i naravno u Kući rapske torte. Tvrtka Vilma slastice nudi je preko svojih partnera u gastro suvenirnicama svih većih gradova u Hrvatskoj. Korijeni priče o modernom ruhu rapske torte sežu u sredinu devedesetih godina prošloga stoljeća, kad je gospođa Vilma osnovala obrt i počela proizvoditi rapsku tortu, a u posao se uskoro uključio i sin Josip i uz pomoć časnih sestara počela se ponovo raditi ova delicija bogate povijesti. Danas rapska torta ima brojna priznanja, certifikata i nagrada. Josip je u suradnji s destilerijom Aura iz Buzeta osmislio i Gin 1177 inspiriran rapskom tortom i godinom njezina prva spominjanja, a na tržište je plasiran 2019. Gin 1177 je pripremljen tako da se u macerat ploda smreke stave bazični sastojci rapske torte, badem, korica limuna i naranče. U ponudi se nešto kasnije pojavio i Aperitivo Arba 1889 koji je svoje ime dobio po Rabu i godini u kojoj je počeo organizirani turizam na otoku. Daljnja nastojanja su da se rapska torta zaštiti oznakom zemljopisnog podrijetla, što bi osiguralo da se može proizvoditi samo tamo gdje je i nastala.