Strašne brojke ruskog proračuna signaliziraju ‘loš početak’ fiskalne godine, kaže energetski analitičar. Energetski rat EU-a s Rusijom ušao je u novu fazu – i postoje znakovi da Kremlj počinje osjećati bolne posljedice.

Od nedjelje je ilegalno uvoziti naftne proizvode — one rafinirane iz sirove nafte, poput dizela, benzina i nafte — iz Rusije u EU. To se događa nakon prosinačke zabrane EU-a za rusku morsku sirovu naftu. Obje mjere također su povezane s ograničenjima cijena koje je nametnuo G7 klub bogatih demokracija s ciljem snižavanja cijene koju Rusija dobiva za svoju naftu i rafinirane proizvode bez poremećaja globalnih energetskih tržišta. Čini se da su te radnje zagrizle u proračun Kremlja na način na koji druge ekonomske kazne nametnute kao odmazda za rusku invaziju na Ukrajinu nisu.

Porezni prihod Kremlja od nafte i plina u siječnju bio je među najnižim mjesečnim iznosima od izbijanja COVID-a 2020., prema Janis Klugeu, višem suradniku Njemačkog instituta za međunarodne i sigurnosne poslove. Kluge je primijetio da dok ruski proračun za 2023. predviđa 9 trilijuna rubalja (120 milijardi eura) prihoda od fosilnih goriva, u siječnju je zaradio samo 425 milijardi rubalja od poreza na naftu i plin, otprilike polovicu u usporedbi s istim mjesecom prošle godine. To su brojke samo za jedan mjesec i prihodi variraju, ali Kluge je to nazvao “lošim početkom”.

Ruska prodaja plina Europi također je pala — dijelom kao rezultat vlastite energetske ucjene Moskve — s padom njezinog udjela u uvozu s oko 40 posto tijekom 2021. na 13 posto u studenom 2022., prema najnovijem potvrđenom mjesečnom podatku Europske komisije.

Ali nafta je najvažnija za blagajnu Kremlja. U petak su zemlje EU-a postigle dogovor o dvije gornje granice cijena koje će u potpunosti stupiti na snagu kasnije ove godine nakon prijelaznog razdoblja od 55 dana. Ograničenje od 100 dolara primjenjivat će se na “premium” naftne proizvode, uključujući dizel, benzin i kerozin. Ograničenje od 45 USD primjenjivat će se na “diskontne” proizvode, kao što su loživo ulje, nafta i lož ulje.

Zabrana EU-a i ograničenja cijena G7 trebali bi funkcionirati u tandemu. Dok EU zabranjuje rusku naftu, odsijecajući vitalno tržište, ograničenja cijena osiguravaju da osiguravajuće i špediterske tvrtke sa sjedištem u EU i drugim zemljama G7 nisu potpuno blokirane u olakšavanju globalne trgovine ruskom naftom. Još uvijek mogu trgovati, ali to mora biti ispod ograničenja cijena. Na ovaj način – kako kaže teorija – ruski će prihodi od fosilnih goriva pretrpjeti udarac bez poremećaja globalnog tržišta nafte na način koji bi mogao ugroziti opskrbu i podići cijenu za sve.

Stiskanje Kremlja

Zasad, misle čelnici EU-a, funkcionira Kupci u Kini, Indiji i drugim zemljama nabavljaju više ruske sirove nafte, nadoknađujući izgubljenu trgovinu s Europom. Ali znajući da Rusija ima malo alternativnih tržišta, kupci su uspjeli sniziti cijenu. “Popusti koje Rusija mora dati, koje njezini partneri mogu zahtijevati, jaki su i tu će i ostati”, rekao je jedan visoki dužnosnik Europske komisije. Ruska nafta Urals trguje se po cijeni od oko 50 dolara po barelu, oko 30 dolara ispod referentne cijene sirove nafte Brent.

“Mislim da općenito EU i G7 mogu biti prilično zadovoljni kako su se stvari odvijale u vezi s naftnim embargom i ograničenjem cijena do sada”, rekao je Kluge. “Nije bilo turbulencija na globalnim tržištima nafte, a u isto vrijeme prihodi Rusije su se znatno smanjili. Ključni razlog je to što je cijena koju Rusija dobiva za svoju sirovu naftu pala”, rekao je.

Pitanje je može li EU nastaviti s ekonomskim pritiskom na Rusiju, a da pritom ne naškodi sebi. Do sada je, barem što se nafte tiče, išlo jednostavno. Tržišta nafte pokazala su se nevjerojatno fleksibilnima od zabrane sirove nafte u EU-u u prosincu, s izvoznim tokovima koji se jednostavno mijenjaju: Azija sada uzima više ruske sirove nafte – često uz popust – dok drugi proizvođači na Bliskom istoku i u SAD-u ulaze u opskrbu Europe.

Zasad se čini vjerojatnim da će se sličan “preustroj” globalne trgovine dogoditi s naftnim derivatima poput dizela, rekao je Claudio Galimberti, viši potpredsjednik analize u Rystad Energyju. Priroda sankcija za naftne proizvode znači da ne postoji ništa što bi spriječilo rusku sirovu naftu da se izvozi u treću zemlju, rafinira i potom ponovno izvozi u EU, što znači da Indija i druge zemlje postaju sve važniji dobavljači naftnih proizvoda Zapadu .

Čini se da će Kina i Indija, kao i drugi na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi, također zgrabiti ruske naftne proizvode koji više ne idu ravno u Europu, oslobađajući vlastite rafinerijske kapacitete za proizvodnju još više proizvoda koje mogu prodati u Europi i drugdje.

“Došlo je do preustroja proizvoda na isti način kao što je bilo kod preustroja sirove nafte”, rekao je Galimberti.

Međutim, i dalje bi moglo biti problema. “Europa neće uvoziti ruski dizel, pa mora dolaziti s nekog drugog mjesta”, rekao je Galimberti, ukazujući na dvije velike rafinerije na Bliskom istoku – kuvajtski Al-Zour i saudijski Jazan – na koje će europska opskrba sada biti sve veća. ovisan.

“Ako ste bili u jednoj od ovih rafinerija, mogli biste vidjeti reakciju cijena u Europi”, rekao je Galimberti. Ali za sada, nakon zasićenja uvoza prije nedjeljne zabrane, “zalihe destilata su pune”, dodao je.