Nacional je u nedjelju poslijepodne u Beogradu razgovarao s troje ruskih emigranata koji su u Srbiju stigli zrakoplovima prije šest mjeseci, nedugo nakon što je Putinova vojska 24. veljače otpočela otvorenu i masovnu agresiju na Ukrajinu. Dva dana prije razgovora s novinarom Nacionala, 23. rujna, Moskovljanka Katja Kazina i supružnici Anja Gladiševa i Gleb Pušev iz Sankt Peterburga sudjelovali su u proturatnom prosvjedu ruskih emigranata u Beogradu, a za Nacional su pristali objasniti detalje o proturatnim prosvjedima u Rusiji te iznijeti svoje stavove o ratu u Ukrajini i prognoze razvitka političke situacije u zemlji koju su napustili. Kako su kazali, jedno smatraju najvažnijim: Ukrajina mora pobijediti. “A kad kažemo pobijediti, to znači da ruska vojska mora napustiti cijeli teritorij Ukrajine, i Krim i Donbas”, složili su se Kazina, Gladiševa i Pušev.

Umjetnički par Gladiševa i Pušev stigli su sa šesnaestogodišnjim sinom Jaroslavom iz Sankt Peterburga u Beograd zrakoplovom 2. ožujka. Mladoj obitelji je neplaniran i nagao odlazak iz svoga grada bio golemi problem. Beograd nisu poznavali. Proteklo je neko vrijeme dok nisu shvatili da mnogi Srbi govore engleski i da se mogu sporazumijevati. Multimedijalna umjetnica Anja počela je raditi kao čistačica u stanovima bogatih Rusa, ali je prestala nakon što je, radeći, pala s ljestava. Gleb, crtač stripova, može raditi od kuće pa nešto zaradi. Za njihova šesnaestogodišnjeg sina Jaroslava, pak, odlazak iz doma mogao je biti još potresniji. Njegov otac Gleb, međutim, kaže kako je ponosan na sina: “Razumio je i nije se protivio odlasku. Kad smo stigli u Beograd, u početku smo se brinuli za njega jer smo nas dvoje odlazili raditi i na političke skupove protiv ruske agresije, a on bi ostajao kod kuće sam. Brinuli smo se jer se počeo osamljivati. Ali sad je već bolje, rekao je da želi raditi, upoznavati prijatelje, družiti se… Ponosan sam na sina i zahvalan sam mu.”

Supružnici Anja Gladiševa i Gleb Pušev iz Sankt Peterburga sa sinom Jaroslavom stigli su u Beograd zrakoplovom 2. ožujka te tamo upoznali Moskovljanku Katju Kazinu, koja je pobjegla ubrzo nakon ruske agresije na Ukrajinu. FOTO: Nacional

Katju Kazinu, 34-godišnju Moskovljanku, upoznali su u Beogradu. Nakon godina života u inozemstvu, ona je posljednje tri godine živjela u Moskvi. Engleski joj je perfektan, kao prvi jezik, a Gleb i Anja ne govore engleski toliko dobro, ali dovoljno za sporazumijevanje. Osim što su jednodušni u uvjerenju da Putin mora van iz Ukrajine, slažu se u još jednome: da se Putinu treba suprotstaviti. “Ne osjećamo se izbjeglicama. Mi nismo, kao Ukrajinci, izgubili domove i kuće. Mi smo imali izbor ostati ili otići; Ukrajinci nisu. Za nas bi precizniji izraz možda bio – političke izbjeglice”, kaže Katja, koja je s partnerom Moskvu napustila “u panici”, kaže, samo tri dana nakon što je Putin napao, 27. veljače. “Bojali smo se da će odmah početi mobilizaciju”, objašnjava Katja.

Naročito su zanimljiva objašnjenja tih troje mladih ljudi, koji protiv Putina prosvjeduju “otkad znaju za sebe”, kako se izrazila Katja, o proturatnom pokretu u Rusiji. “Zapad i zapadni mediji ne razumiju koliki su u Rusiji razmjeri represije”, tvrdi Katja. Prosvjedi, međutim, traju i dan danas, kako kaže. “A oni koji danas prosvjeduju, ti su ljudi stvarni, veliki heroji: prosvjeduju premda ih hapse, muče i predaju vojsci da ih mobilizira. Posljednjih sam dana čitala izvještaje da je policija počela mučiti i djevojke”, tvrdi Katja.

‘Neki europski pacifisti kažu da su i Putin i Zelenski loši. To je pogrešno; da rat ovog časa stane, a Putin ostane na vlasti, za kratko vrijeme izbio bi novi, još veći rat’, smatraju Nacionalovi sugovornici. FOTO: Valery Sharifulin/TASS Host Photo Agency/REUTERS/PIXSELL

Na Zapadu se ne zna mnogo o tehnologiji prosvjeda u Rusiji. “Postoji dobro organizirana mreža prosvjednika koji jedni druge štite i podržavaju. Postoje jasne instrukcije što nositi na prosvjede, kome se javiti i kako se ponašati u slučaju da te policija uhapsi. Na prosvjede nosite vodu, kopiju putovnice i prijenosni punjač za mobitel, jer vam policija neće dati da ga napunite ili ćete satima sjediti u ‘afta zaku’, policijskoj marici. U posljednje vrijeme počeli su oduzimati i mobitele pa prije odlaska na prosvjed trebate s nekim od povjerenja otići odvjetniku i izdati punomoć da vas ta osoba može zastupati pred policijom. Prije odlaska na prosvjed moraš se javiti drugovima, da znaju gdje si i da mogu intervenirati ako te uhapse. Ali ako ti pri hapšenju oduzmu mobitel, moraš biti dovoljno brz i snalažljiv da javiš nekome da si uhapšen kako bi drugovi mogli reagirati i angažirati odvjetnika, koji odmah odlazi u policiju. Ako ga ne puste k tebi, aktivira se mreža aktivista koji masovno nazivaju policiju kako bi izvršili pritisak da ga puste k tebi. Također, postoje jasna pravila što policiji smiješ, a što ne smiješ reći, kao i što smiješ, a što ne smiješ potpisati. Takva pravila zna većina prosvjednika u velikim gradovima; problem je s malim sredinama, gdje je prosvjednička mreža slabija, a ljudi često ne znaju svoja zakonska prava”, objašnjava Katja.

A baš u tim malim sredinama, kako kaže, ovih se dana najviše prosvjeduje. Riječ je o rubnim dijelovima Rusije, gdje žive etničke manjine koje su najčešća meta mobilizacije. “Upravo sada, dok mi razgovaramo, žene u Dagestanu tuku se s policijom i štite svoje muškarce od mobilizacije. Vidjeli smo i videosnimke masovnih prosvjeda žena u Jakutiji. Ljudi prosvjeduju i u Burjatiji, Čečeniji… To su vrlo, vrlo hrabri ljudi, a potpuno zanemareni, jer nisu samo žrtve Putinova režima, nego i tradicionalnog ruskog imperijalizma, čak i rasizma. Čak i liberali u Rusiji te narode često smatraju manje vrijednima i neciviliziranima pa se širila lažna tvrdnja da su zločine u Ukrajini počinili Burjaćani, što nije točno”, objašnjava Katja, a Gleb dodaje kako “Čečenke prosvjeduju protiv rata, a vlasti mobiliziraju njihove sinove i prijete im da će im pobiti majke ako se ne odazovu mobilizaciji”. “Golem je problem to što Zapad ne razumije koliko je Putinov režim represivan, a represija samo jača. Naravno da bismo svi mi voljeli da cijela Rusija prosvjeduje, ali valja imati na umu koliku cijenu danas možete platiti izađete li na ulice. Valja, također, imati na umu povijest represije u Rusiji. To je građeno mnogo godina. U Rusiji je tradicionalno bilo vrlo malo prostora slobode. Društvo je istrenirano za poslušnost. Ljudi u Europi ne razumiju da nikada nismo živjeli u demokraciji. Pogledajte moj primjer: bila sam djevojčica kada je Boris Jeljcin došao na vlast. Kada je Putin postao predsjednik, imala sam petnaest”, kaže Katja.

I sve te godine prosvjeduju protiv Putina. “Svi smo mi, davno prije ovog rata, znali tko je Vladimir Putin. I ja i moji roditelji oduvijek smo njegovi politički neprijatelji. Pa sjetite se samo Navaljnog, pa heroja Sergeja Saveljeva, bivšeg robijaša koji je objavio strašne snimke mučenja u Putinovim zatvorima…” nabraja Gleb. Slično je s Katjom: ona je na prosvjede protiv režima počela odlaziti još 2010., kada ih je vodio Putinov najutjecajniji protivnik Boris Nemcov, ubijen 2015. godine. “Represija je strašna. Rusija ima pet milijuna policajaca i s policijom povezanih naoružanih ljudi”, podsjeća. Glebova partnerica Anja strašno je potresena ratom u Ukrajini. “Dugo sam se bojala da će Putin napasti. Živjeli smo u Ukrajini, u Odesi, zavoljeli smo Ukrajinu. Prvi put sam onamo otišla 2013. U Rusiji se tvrdi da su Rusi i Ukrajinci isti, bratski narod, ali osobno sam se uvjerila da je Ukrajina druga zemlja. Ondje sam se osjećala slobodnije, Ukrajince sam upoznala kao poštene, hrabre, ponosne ljude. Uostalom, oni su svog predsjednika nekoliko puta promijenili. Rusi nisu. Kad sam sve to vidjela, shvatila sam tko je Putin”, kaže Anja.

Svi troje slažu se da je “vrlo važno da Ukrajina pobijedi”. “To možda i nije baš popularna ideja, naročito među ljevicom i u pacifističkom pokretu, zbog shvaćanja da antiratno raspoloženi Rusi na Ukrajince svaljuju odgovornost za rušenje Putina. Ali mi ne činimo to: naprosto želimo da Ukrajinci pobijede, i to tako da ruski vojnici napuste cijeli teritorij Ukrajine, i Krim i Donbas. Važno je, naprosto, imati na umu da je Rusija napala, a da se Ukrajina brani”, objašnjava Katja. Gleb se nadovezuje tvrdnjom kako “neki pacifisti u Europi kažu da su i Putin i Zelenski loši” te dodaje: “To je pogrešno; da rat ovog časa stane, a Putin ostane na vlasti, za kratko vrijeme izbio bi novi, još veći rat.”

‘Ljudi prosvjeduju i u rubnim dijelovima rusije. To su vrlo, vrlo hrabri ljudi, a potpuno zanemareni, jer nisu samo žrtve Putinova režima nego i tradicionalnog ruskog imperijalizma, čak i rasizma’, poručili su ruski emigranti. FOTO: Nacional

Svi troje svjesni su složenosti problema ruskih emigranata koji odlaze iz zemlje. Gleb kaže kako, s jedne strane, razumije strahove Finaca i baltičkih zemalja od velikog broja Rusa koji žele napustiti Rusiju, ali s druge strane tvrdi kako zatvaranje granica i neomogućavanje ulaska Rusima u Europu koristi samo Putinu. “Razumijem da se boje”, kaže. “Da sam Finac, i ja bih se bojao. Ali time što zatvaraju granice i ne dopuštaju bjeguncima od rata da napuste Rusiju, samo pomažu Putinu i čine dodatni problem Ukrajincima. U tome je problem”, smatra Gleb. Katja navodi primjer Gruzije, čije je dvije pokrajine Rusija okupirala još 2008. godine: “Živjela sam u Gruziji, imam kontakte i znam kako je. Gruzijci su danas užasnuti brojem Rusa koji ulaze u zemlju. Morate znati da su mnogi Rusi imperijalisti, a tako se i ponašaju. Često ne znaju ništa o okupaciji gruzijskih pokrajina, a Gruziju smatraju ruskom pokrajinom. Jako se ljute ako Gruzijci ne govore ruski. I sada se boje da će Putin naprosto ući i u ostatak Rusije da ‘oslobodi’ te Ruse koji sada dolaze. Jer to on radi: ‘štiti i oslobađa’ Ruse. To je službena propaganda”, objašnjava Katja.

S druge strane, Katja, Gleb i Anja drže da bi Europa ipak trebala pustiti one koji se pismeno izjasne kao dezerteri. “Ne znam”, kaže Katja, “ima li Europa legalne mehanizme za to. A opet, s humanističkog stajališta, treba vjerovati da ljudi mogu shvatiti što se događa, promijeniti mišljenje i odbaciti Putinovu agresiju.

Mi u Rusiji razlikujemo tri kategorije onih koji su otišli: emigranti iz 2014. koji su otišli čim je počeo rusko-ukrajinski rat u Donbasu, pravi su disidenti; oni koji su otišli kada je, u veljači ove godine, počeo rat, nisu pravi disidenti jer su čekali; ali ovi koji odlaze sada, samo zato da izbjegnu mobilizaciju, naročito nisu. Među njima zasigurno ima i onih koji podržavaju Putinov rat u Ukrajini: to su oni ‘patrioti’ čiji je patriotizam deklarativan, koji bi da drugi ginu za njihove navodno patriotske ciljeve”, objašnjavaju naši sugovornici.

Kako bilo, njihovi su životi, blago rečeno, sada trajno promijenjeni – ali to je bila njihova svjesna i namjerna odluka. “Vratiti se? Nipošto!” odlučno kaže Anja i dodaje: “Bojim se Rusa čak i u Srbiji.” Katja navodi da su ljude poput njih, Ruse, protivnike režima, u Srbiji zlostavljali proputinovski i prosrpski nasilnici. “Nastojimo dokumentirati te napade”, kaže Katja. Ti bi im dokazi mogli ustrebati smogne li Europa moralne snage da protivnicima Putinove agresije u dobroj vjeri otvori granice. “Vratiti se? Ne znam. Naprosto ne znam…” kaže Katja. Gleb, slažući se sa svojom partnericom, dodaje: “Bit će tužno ne vratimo li se kući. Ali ako tako bude, razumjet ću. Prihvatit ću.”

‘Bojimo se Rusa čak i u Srbiji’, kažu nacionalovi sugovornici i navode da su ljude poput njih, Ruse, protivnike režima, u Srbiji zlostavljali proputinovski i prosrpski nasilnici. ‘Nastojimo dokumentirati te napade’, kažu oni, uvjereni da bi ti dokazi mogli pomoći tome da europa otvori granice putinovim protivnicima. FOTO: Milos Tesic/ATAImages/PIXSELL