Dana 12. kolovoza 2000. godine, slučajna eksplozija torpeda izazvala je potonuće ruske nuklearne podmornice Kursk, dragulja ruske Sjeverne flote, a sudbina 118 članova posade zarobljenih na 108 metara dubine držat će naciju bez daha punih devet dana, sve do tragičnog kraja i najveće katastrofe ruske postsovjetske mornarice.

Ruska podmornica K-141 Kursk, klase Oskar II bila je ponos ruske flote, koja je simbolizirala moć i snagu ruske mornarice. Stavljena u pogon 1994. godine, 154 metra dugačka nuklearna podmornica bila je aktivna manje od šest godina u trenutku kad je potonula.

Tog subotnjeg jutra podmornica opremljena s 24 rakete i 24 torpeda je sudjelovala u pomorskoj vježbi u vodama Barentsovog mora, na granici Rusije i Norveške. U 11:28 po lokalnom vremenu norveški seizmografi su zabilježili snažnu eksploziju, a dvije minute kasnije uslijedila je još jedna snažnija detonacija.

Podmornica na nuklearni pogon mogla je imati do 130 članova posade. U vrijeme tragedije u podmornici je bilo 118 mornara pod zapovjedništvom kapetana Genadija Lijačina. Većina članova posade bila je mlađa od 30 godina.

Nesreću Kurska ruske su vlasti potvrdile tek dva dana kasnije, navodeći kao uzrok potonuća “tehničke probleme”.