Washington Mail

Za razliku od Zapada, rusija se ne boji razmetanja nuklearnom opcijom. Pod Putinovim nadzorom kremaljski se dužnosnici redovito upuštaju u nuklearne ucjene.

Rusija je upravo završila petodnevnu vojnu vježbu bez presedana, simulirajući razmještaj nuklearnog oružja. Multiregionalni manevri sredinom ožujka djelovali su zloslutno poput priprema za pravi rat sa Zapadom. Pa iako III. svjetski rat nije neizbježan, opsežne vojne vježbe bile su dio šire ofenzive radi širenja straha i nesigurnosti, kao i radi ponovnog oživljavanja imidža alfa-mužjaka predsjednika Vladimira Putina nakon njegova ponovnog pojavljivanja poslije misteriozne desetodnevne odsutnosti.

Prijašnje ruske vježbe usredotočavale su se na posebne vojne okruge i imale ograničenije ciljeve. Vođenje pojedinačne vježbe koja presijeca Europu sve od Norveške pa do Crnog mora imalo je jasnu svrhu u zastrašivanju NATO-a i njegovih srednjoeuropskih i istočnoeuropskih članica. U vježbe je navodno bilo uključeno više od 80.000 vojnika, 3000 vozila, 40 plovila, 15 podmornica i 220 letjelica, a pokrivale su arktičku, baltičku i crnomorsku regiju. Ekstenzivnu konfrontaciju s NATO-om simulirale su razmještajem podmornica s nuklearnim oružjem na prednjim položajima, manevarskim balističkim projektilima i strateškim bombarderima. Strateški sustavi naoružanja bili su smješteni na lokacijama blizu NATO-ovih granica. Prijeteći i da će mlazne bombardere Tupoljev, koji mogu ponijeti i nuklearno oružje, trajno stacionirati na Krimu, Rusija je zaoštrila opasnost od nuklearnog rata.

Sadašnji ratni manevri Moskve imaju četiri najvažnija cilja. Prvo, služe kao upozorenje ciljanim državama da su ranjive ne samo na subverziju, nego i na izravni napad ako stanu na put nacionalnim ambicijama Rusije. U skladu sa svojom vojnom doktrinom, Rusija sebi pridržava pravo na preventivni udar ako zamijeti jasnu i neizbježnu vojnu prijetnju ili se osjeti ugroženom otežanim pristupom regijama u kojima ima ključne ekonomske ili financijske interese. Moskva također može upotrijebiti svoju vojsku ako ruski državljani ili etnički Rusi izjave da su ugroženi.

Drugi je cilj Kremlja u njegovim ratnim vježbama da demonstrira kako NATO neće pružiti dostatnu zaštitu bilo od konvencionalnih, bilo od nuklearnih udara. Za razliku od Zapada, Rusija se ne boji razmetanja nuklearnom opcijom. Pod Putinovim nadzorom kremaljski se dužnosnici redovito upuštaju u nuklearne ucjene upozoravajući da će suspendirati razne sporazume o kontroli nuklearnog naoružanja, dok zadržavaju taktičke nuklearne projektile duž ruskih zapadnih granica. Izravne prijetnje sadržavale su i pripreme za nuklearno uništenje glavnih gradova susjednih država.

U svojim godišnjim vojnim manevrima “Zapad” Moskva je uvježbavala bacanje nuklearne bombe na Varšavu i invaziju na neku baltičku zemlju. Ruska vojna doktrina predviđa i da Moskva prva upotrijebi nuklearno oružje u okolnostima ugroženosti. Takav stav pridonosi podjeli NATO-a, jer bi Europa, za razliku od SAD-a, bila direktno pogođena upotrebom taktičkog ili bojnog nuklearnog oružja i vjerojatno je spremna na političke ustupke kako bi izbjegla takav scenarij. Štoviše, nitko ne može biti siguran u sadašnji nuklearni prag Rusije i ta je dvosmislenost sama po sebi moćno oružje. Predviđajući pojačane pritiske iz Moskve, general Stanisław Koziej, šef poljskog Ureda nacionalne sigurnosti, upozorio je da Varšava mora biti spremna za “hibridni rat”. Tomasz Siemoniak, poljski ministar obrane, najavio je planove za uspostavu Teritorijalne obrane, u koju bi se regrutirali ljudi iz paravojnih udruga. I Litva je aktivirala nove snage za brzo reagiranje, koje bi se trebale suprotstaviti novim nekonvencionalnim sigurnosnim prijetnjama. Nekoliko tisuća vojnika bit će u stanju visoke pripravnosti kako bi se suprotstavili napadima neobilježenih boraca, nalik onima u istočnoj Ukrajini.

Litavska predsjednica Dalia Grybauskaitė izjavila je da se baltičke države moraju pripremiti za barem trodnevni samostalan otpor u vojnom sukobu s Rusijom, dok ne stignu saveznici iz NATO-a. Regrutacija šalje jasnu poruku da se Litva, bude li napadnuta, neće predati, nego će se braniti. Treći je cilj Kremlja da isplanira bliske susrete s brojnim zapadnim državama, povećavajući tako prijetnju i napetost kako bi provjerio vojne i političke odgovore protivnika. European Leadership Network, institut sa sjedištem u Londonu, nedavno je objavio iscrpnu studiju o nasrtljivim ruskim aktivnostima 2014. godine. Ona kronološki prati 40 specifičnih incidenata, uključujući narušavanje nacionalnog zračnog prostora, strku zbog iznenadne opasnosti, jedva izbjegnute sudare u zraku, bliske susrete na moru, uznemiravanje izviđačkim avionima, nisko nadlijetanje ratnih brodova, borbene letove s fingiranim iznenadnim bombarderskim napadima i “druge opasne akcije koje su se redovito događale na vrlo širokom geografskom području”. Mete su obuhvaćale nekoliko članica NATO-a, kao i neutralne države poput Švedske i Finske. A četvrti je cilj insceniranja masovnih vježbi i uvođenja nuklearne opcije pokazati odlučnost Moskve da ponovo zadobije nekadašnje teritorije. Ta poruka izravno se odnosi na moguću vojnu pomoć Zapada Ukrajini, kao i na NATO-ov plan da učvrsti svoju prisutnost u baltičkim državama i srednjoj Europi. Moskva teži za nadmoći nad NATO-om u arktičkoj, baltičkoj i crnomorskoj regiji. Ona uvodi neplanirane borbene uzbune kako bi testirala brzinu reagiranja obližnjih država i izgrađuje svoju vojnu moć tako da može pokrenuti brzi juriš regularnih snaga.

Kremlj, vojno se poigravajući sa Zapadom na rubu rata, provodi “propagandu djelom” kojoj je svrha zastrašivati javnost, stvarati raskol u NATO-u, demoralizirati protivnike i razoružati djelotvoran otpor kremaljskoj ekspanzionističkoj politici. Još je opasnije ako Putinova klika, suočena s teškim ekonomskim problemima i potencijalnom nestabilnošću u Rusiji, procijeni da može pribjeći ratnoj opciji kako bi produljila svoje održanje na vlasti u Moskvi.