Nemar, nesposobnost i snažan utjecaj industrije igara na sreću izazivaju sumnje o spremnosti institucija rumunjske države da se ozbiljno suprotstave skrivenoj rastućoj pošasti ovisnosti o kocki
NACIONAL I BIRN ZAJEDNO PROMIČU ISTRAŽIVAČKO NOVINARSTVO
DIANA MESESAN JE NOVINARKA IZ BUKUREŠTA. Ovaj članak nastao je u okviru projekta Balkanske stipendije za izvrsnost u novinarstvu, uz podršku Fondacije ERSTE i Fondacija za otvoreno društvo, u suradnji s Balkanskom istraživačkom mrežom
Jednog hladnog i kišnog popodneva u travnju, Dan je hodao ulicama Bukurešta povijen ispod kišobrana. Kao što pokazuje poneka sijeda u njegovoj kosi, uskoro će napuniti 40 godina.
Osim nekoliko sijedih vlasi, na Danovu vitkom tijelu nema tragova ovisnosti koja traje već 20 godina. Oči iza naočala s tankim okvirom nisu crvene, na rukama nema modrica i tragova uboda. Zaputio se u kockarnicu u zabačenom i zapuštenom dijelu prijestolnice, nedaleko od mjesta gdje radi, uvjeren da je već izgubio gotovo sve što se može izgubiti. “Ljudi vjeruju da se svi rađamo spremni da se izborimo za opstanak”, kaže Dan (što je izmišljeno ime kojim je zaštićen njegov pravi identitet). “Ali priroda nije takva.”
Kockarnice su preplavile Rumunjsku nakon otvaranja prve kladionice na glavnoj željezničkoj stanici u Bukureštu u proljeće 1990., samo nekoliko mjeseci nakon što je u narodnom ustanku srušen komunistički režim, a diktator Nicolae Ceauşescu na Božić izveden pred streljački vod. U pokušaju da zauzda njihovo dalje umnožavanje, rumunjski parlament je u svibnju 2015. usvojio zakon o igrama na sreću koji je, između ostalog, uključivao mjere koje trebaju riješiti problem ovisnosti o kocki…
Komentari