Rui Pinto vrluda među kravama i svinjama, na izoliranom mjestu nedaleko od Lisabona. Dvojica policajaca prate ga u šetnji s dvojicom novinara Der Spiegela. Mladoliki 31-godišnjak koji stoji iza zviždačke platforme Football Leaks trenutno je u programu zaštite svjedoka pa postoje stroga pravila oko otkrivanja njegove trenutne adrese. “Još uvijek sam u životnoj opasnosti”, ustvrdio je Pinto.

Ipak, čini se da je dobro raspoložen. Prvi put nakon godinu i pol dana slobodan je čovjek. A šanse da bude oslobođen na predstojećem suđenju u Lisabonu znatno su mu porasle.

Naša šetnja s Pintoom okolicom Lisabona dogodila se dan prije nedavnog finala Lige prvaka između minhenskog Bayerna i Paris Saint-Germaina, koje se igralo u glavnom gradu Portugala. Trebao je to biti prvi od dvaju intervjua. Kao nitko dosad, Pinto je uperio svjetla reflektora prema tamnoj strani profesionalnog nogometa. A dok nogometna industrija slavi vrhunac klupske sezone na stadionu Benfice u Lisabonu, Pinto boravi samo nekoliko kilometara dalje, pod policijskom zaštitom, u sigurnoj kući.

Posljednjih godina Pinto je stekao brojne utjecajne neprijatelje. Podijelio je više od 70 milijuna povjerljivih dokumenata – ukupno 3,4 terabajta podataka – s Der Spiegelom i njegovim partnerima u novinarskom konzorciju Europske istraživačke suradnje (EIC). Od 2016. na temelju tih podataka napisano je više od tisuću članaka, od kojih su neki imali ozbiljne pravne implikacije. Cristianu Ronaldu izrečena je uvjetna kazna zbog utaje poreza i morao je platiti oko 20 milijuna eura. Neki od vodećih svjetskih sportskih agenata još uvijek su pod istragama zbog poreznih prekršaja i pranja novca. Dokumenti Football Leaksa stvorili su probleme čak i predsjedniku FIFA-e Gianniju Infantinu, kojeg istražuje švicarsko tužiteljstvo.

Međutim, do sada je samo jedna osoba zbog Football Leaksa završila u zatvoru, a to je sam Rui Pinto.

Optužen je za hakiranje i pokušaj iznude, a suđenje bi trebalo započeti sljedećeg petka. Još u prosincu Pinto je u intervjuu za Der Spiegel govorio o svojim prilično sumornim izgledima, uključujući moguću zatvorsku kaznu do 25 godina. Ali sada je puno optimističniji zahvaljujući dogovoru koji je postigao s portugalskim pravosuđem. Pinto je odobrio pristup svom najvećem blagu: otvorio je osam šifriranih tvrdih diskova koji sadrže 17,5 terabajta informacija.

Stroge sigurnosne mjere

Nije lako ugovoriti sastanak s Pintoom ovih dana. Der Spiegel mu je slao ponovljene zahtjeve za intervju tijekom posljednjih mjeseci, ali Pinto ih je sve odbijao bez objašnjenja. Bio je u kućnom pritvoru i nikome nije smio reći o pregovorima s pravosudnim vlastima. Sad možda jest službeno slobodan, ali mora se konzultirati s policijom svaki put kada želi van kako bi se procijenili potencijalni rizici. Za intervju s Der Spiegelom, Pintoovi čuvari nametnuli su stroge sigurnosne mjere. Osigurali su apartman u kojem se, na dan finala Lige prvaka, sastanak mogao održati.

Kasno navečer dan prije našeg prvog sastanka, Pinto nam je poslao lokaciju putem šifrirane poruke. Trebali smo se naći na parkiralištu supermarketa poprilično daleko od Lisabona. “Pošaljite mi broj registarskih pločica svog unajmljenog automobila”, zamolio nas je i naveo kada bismo trebali stići na sastanak.

Sutradan, nekoliko minuta nakon ugovorena vremena, na parkiralištu se pojavio automobil. Dvojica muškaraca s kirurškim maskama spustila su prozore, kratko kimnula glavom i pokazala da ih slijedimo. Tijekom vožnje nekoliko puta su iznenada skrenuli, za slučaj da ih netko prati. Kad se automobil napokon zaustavio na udaljenom odmorištu, Pinto je otvorio vrata i iskočio sa stražnjeg sjedala. Nosio je bejzbolsku kapu, sunčane naočale i, naravno, masku.

Bivši student povijesti koji je emigrirao u Budimpeštu 2015. godine, Pinto je na meti portugalskog tužiteljstva pod optužbom za hakiranje servera i krađu osjetljivih podataka iz nogometnih klubova, odvjetničkih ureda, istražiteljskih i sportskih agencija.

Od samog početka projekta Football Leaks, Pinto je inzistirao na tome da on nije haker. Međutim, prošloga prosinca rekao je Der Spiegelu sljedeće: “Prihvaćam da se, sa stajališta portugalskog zakona, neki moji postupci mogu smatrati nezakonitima.” U pisanoj obrani koju je dostavio sudu početkom prošloga tjedna, objasnio je što je pritom mislio; žali što je prekršio zakon kako bi pristupio podacima, ali bio je uvjeren da će mu podaci pomoći u otkrivanju teških zločina pa nije dovoljno promislio o posljedicama svojih aktivnosti. “Možete mi postaviti sva pitanja koja želite”, rekao je Pinto. “Ali vjerojatno na neka neću moći odgovoriti prije suđenja. U ovome trenutku najbolje je da svoja stajališta objasnim na sudu.”

Psihološko mučenje

Sutradan se Pinto pojavio na tajnoj lokaciji nekoliko sati prije početka finala Lige prvaka. Apartman je bio oskudno namješten – bračni krevet, dva naslonjača i mali televizor – smješten u podrumu kuće za odmor. Pinto se zavalio u naslonjač i osvrnuo se na posljednjih godinu i pol dana. Govorio je o uznemiravanju i “psihološkom mučenju” u budimpeštanskom zatvoru, kamo su ga odveli nakon uhićenja u siječnju 2019. Mađarska ga je dva mjeseca kasnije izručila Portugalu, gdje je više od pola godine proveo u samici.

Ponosan je na činjenicu da ga to nije slomilo. “Nakon izlaska iz izolacije ponekad bih imao problema s koncentracijom”, dodao je. Osjećao se kao da su se pred njim otvorila velika vrata i bilo mu je teško nositi se s problemima u interakciji sa skupinama ljudi.

U travnju je Pinto pušten u kućni pritvor, a od 7. kolovoza službeno je slobodan čovjek. Međutim, komisija sastavljena od sudaca, državnih odvjetnika i službenika Ministarstva pravosuđa, vjeruje da je on i dalje u opasnosti. Pinto nije uzburkao duhove samo među nogometnim zvijezdama i klubovima, već i u državnom vodstvu Katara, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Angole. Svejedno, tvrdi da “noću može prilično dobro spavati” i da je prihvatio sve rizike jer mu je glavni cilj bio otkrivanje svih kršenja pravila igre.

Pinto izbjegava direktno odgovoriti kako je pristupio podacima. Ponovio je da je njegova uloga bila pronalaženje, prikupljanje i analiza informacija koje se odnose na nepravilnosti prije negoli ih proslijedi novinarima ili kriminalistima. Prema tome, ne smatra se hakerom već zviždačem.

Ali može se na to gledati i iz drugoga kuta. Pintoova najveća slabost na sudu je optužba za pokušaj iznude, koja dovodi u pitanje njegove navodno uzvišene namjere. “Žalim samo zbog jedne stvari: zbog tog kontakta s Néliom Lucasom”, rekao je Pinto. Upravo je tužba koju su podnijeli sportska marketinška agencija Doyen i njezin menadžer Lucas i dovela do trenutnog suđenja. Pinto je navodno 2015. hakirao informatičke sustave tvrtke. Putem e-maila tražio je “između 500.000 i milijun eura” u zamjenu za neobjavljivanje dokumenata. Također je kontaktirao odvjetnika koji se potom sastao s Lucasom i njegovim pravnim savjetnikom na benzinskoj pumpi u Lisabonu, kako bi pregovarali. Policija je tajno snimala razgovore. Der Spiegel i EIC izvijestili su o tim navodima još 2016. godine.

“Tada sam bio naivan”, ustvrdio je Pinto i dodao da je želio testirati dokle će Lucas i Doyen ići kako bi spriječili objavljivanje kompromitirajućih dokumenata.

“Sve sam učinio za publiku”

Prije nekoliko dana portugalski dnevnik Público objavio je članak u kojem je citirao e-mail koji bi mogao dovesti u pitanje Pintoovu verziju priče. U članku se tvrdi da je Pinto sugerirao svom bivšem odvjetniku, koji je i sam sada pod sudskom istragom, da se novac koji se traži od Doyena preusmjeri u porezne oaze poput Malte ili Cipra. Je li se Pinto doista želio okoristiti tim netransparentnim kanalima? A potpuno istu optužbu cijelo vrijeme iznosi protiv nogometne industrije.

“Objasnit ću sve na sudu kad bude potrebno”, rekao je Pinto. Dodao je da je prekinuo pregovore prije nego što je bilo kakav novac prešao iz ruke u ruku. Prema tome, smatra da nije počinio zločin.

Unutar nogometne industrije Doyen je imao reputaciju posebno sumnjive tvrtke. Tvrtka za sportski marketing kupovala je udjele u transferima profesionalnih nogometaša, a zatim bi značajno profitirala od kasnije prodaje igrača. U nekom trenutku je model poznat kao “vlasništvo treće strane” (TPO) otišao predaleko čak i za FIFA-u, pa ga je zabranila.

Na Malti, gdje je Doyen Sports registriran, financijska regulatorna agencija (MFSA) kaznila je tvrtku zbog ilegalnog kreditiranja. Španjolske vlasti, na temelju objavljenih dokumenata Football Leaksa, istražuju Doyen Sports i Lucasa zbog sumnji na utaju poreza. Još dvoje menadžera optuženo je za pranje novca. Portugalske vlasti zamrznule su osam milijuna eura na Doyenovu računu u proljeće 2019. jer su bile zabrinute zbog planiranog prijenosa milijuna eura u porezno utočište St. Lucia. Istraga još uvijek traje. Lucas i Doyen o tim optužbama ne daju izjave za javnost.

Otvorena su brojna pitanja o podrijetlu milijardi koje je Doyen uložio u nogometnu industriju. Pintoovi dokumenti sugeriraju da je Doyenov kapital potekao od kazahstanskih oligarha koji su zamračili milijune u sektoru sirovina nakon raspada Sovjetskog Saveza. Tevfik Arif, otac jednog od bivših Doyenovih šefova, bavio se poslovima oko nekretnina s Donaldom Trumpom. Stalni odbor za obavještajne poslove Predstavničkog doma SAD-a čak je u izvještaju od prošloga tjedna istaknuo Arifove kontakte s Rusijom i Turskom, navodeći: “Informacije do kojih je Odbor došao sugeriraju da je bio umiješan u ruski organizirani kriminal, pranje novca i trgovinu ljudima, a kriminalne aktivnosti sežu još u 2000. godinu.” U odgovoru na zahtjev za komentarom, glasnogovornica Tevfik Arifa odbacila je sve navode.

Football Leaks razotkrio je da kada je riječ o plaćama, provizijama i naknadama za transfer u profesionalnom nogometu, ne zamaraju se previše time odakle novac dolazi.

Dogovor s vlastima

Pinto je, dakle, predao svoje podatke portugalskom pravosuđu. Činjenica da intenzivno surađuje s istražiteljima vjerojatno će ojačati i njegovu poziciju na sudu. Ali kako je došlo do dogovora?

Pinto je objasnio da je oduvijek želio surađivati s Portugalcima, ali samo pod uvjetom da se dokumenti s njegovih tvrdih diskova ne koriste protiv njega. Državno tužiteljstvo dugo nije htjelo pristati na takav dogovor. No pritisak na istražitelje je rastao. U siječnju je Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ), čiji je član njemački dnevnik Süddeutsche Zeitung, objavio nalaze svog istraživanja o Angolki Isabel dos Santos, najbogatijoj ženi u Africi. Izvještaj Luanda Leaks ušao je u trag kleptokratskom sustavu korupcije i pranja novca u Angoli. Dokumente je pribavio Rui Pinto. “Odvratno je što je Portugal postao praonica angolskim elitama”, komentirao je Pinto i napomenuo da su se vladari bogatili dok je zemlja patila od ekstremnog siromaštva.

Iako Dos Santos negira optužbe, njezin sustav ipak se srušio i računi su joj blokirani. Nakon što su ga nazivali hakerom, gusarom ili špijunom, portugalski mediji iznenada su slavili Pintoa kao vrijednog zviždača. Portugalske vlasti tako su bile primorane priznati da se podaci koje posjeduje mogu upotrijebiti za otkrivanje nedoličnog ponašanja u mnogim područjima.

Međutim, problem je bio u tome što do dokumenata nisu mogli doći bez njegove pomoći. Tvrdi diskovi imaju lozinke dulje od 40 znakova, a svaki je pojedinačno šifriran. Pinto je upozorio da je Dos Santos samo vrh sante leda i da se kroz njegove podatke mogu otkriti još veće nepravilnosti i kršenja zakona.

Čini se da su istražitelji shvatili da im je bolje surađivati s Pintoom. Ravnatelj državne agencije za provođenje zakona čak je pohvalio Pintoa za pomoć koju im je pružio. Upitan je li vjerojatno da bi mogao ponovno dobiti zatvorsku kaznu, Pinto je odgovorio: “Ne mislim tako.” Njegovu obranu predstavlja tim od troje odvjetnika: portugalski odvjetnik Francisco Teixeira da Mota i njegova kći Luísa te francuski odvjetnik i stručnjak za zviždače William Bourdon. Namjeravaju pozvati 45 svjedoka, uključujući američkog zviždača Edwarda Snowdena. Već su imali uspjeha s peticijama kojima se ukazalo na moguću pristranost dvoje od troje sudaca koji su lutrijom dodijeljeni suđenju. Nakon što je na Facebooku pokazao da je strastveni navijač Benfice iz Lisabona i kliknuo “sviđa mi se” ispod članka koji kritizira Pintoa, predsjedavajući sudac isključen je iz postupka, kao i drugi sudac, kojeg je u jednom drugom slučaju zastupao jedan od trenutnih odvjetnika tužiteljstva.

Intervju je trajao već nekoliko sati kada je započelo finale Lige prvaka. Pinto je izišao udahnuti malo svježeg zraka dok su igrači Bayerna iz Münchena i Paris Saint-Germaina izlazili na teren. Nakon povratka, krajičkom oka pratio je posljednju međusobnu borbu dvaju sponzoriranih katarskih klubova, dopisujući se istovremeno sa svojom djevojkom. “U nogometu su bitni navijači, prava atmosfera”, objasnio je Pinto, “a ne ova plastična atmosfera u kojoj nad svime dominira novac”.

Nogomet, sport zbog kojeg je riskirao vlastitu slobodu i život, sve ga manje zanima. Ovih dana strastveniji je prema pitanjima poput istraga korupcije, prijevara i utaja poreza. Rekao je da je vrijeme u zatvoru koristio za čitanje brojnih istraživačkih knjiga, uključujući i one o zlouporabi državne moći.

Nakon meča Pinto se sa svojim tjelohraniteljima odvezao u mrak, na tajnu lokaciju gdje se priprema za suđenje. Ne razmišlja previše o budućnosti. “Želim prvo riješiti svoju pravnu situaciju”, rekao je Pinto. “Želim biti oslobođen.”