Vraćene su mu i higijenske potrepštine, toaletna torbica, omotnica sa 137 eura i časopis New Yorker. Pritvoreniku 2019/00764 zatvorenom u ćeliju 42, u prostor od šest četvornih metara, ograničeno je kretanje. Tek mjesecima kasnije, nakon dizanja optužnice koja ga tereti za 147 zločina, Rui Pinto dobio je pravo na razgovor s ostalim zatvorenicima u dvorištu zatvora i igranje stolnog tenisa.

U svojoj ćeliji, s posjetima ograničenim na obitelji i odvjetnike, Rui Pinto počeo je zapisivati svoja zatvorska iskustva u bilježnicu. Dnevnik koji je čuvao ispod svog kreveta oduzet mu je 30. kolovoza popodne, nakon pretresa koji je proveo inspektor José Amador, uz nazočnost odvjetnice Luíse Teixeira da Mota. Ona je odmah uputila žalbu, tvrdeći da je zapljena dnevnika pretjerano premašila cilj pretraživanja. Sudac Carlos Alexandre odobrio je oduzimanje bilježnice kako bi se tužiteljstvu omogućila provjera podudarnosti rukopisa s onim na papiriću pronađenom u siječnju u stanu okrivljenika u Budimpešti. Prethodnog dana Rui Pinto odbio je surađivati s pravosudnom policijom u testiranju rukopisa.

Zatvoren, s osjećajem da se cijeli pravosudni sustav urotio protiv njega, Rui Pinto nije potpuno odvojen od stvarnosti. Ima pristup četirima TV kanalima putem otvorena signala, kao i informacijama koje mu donose rijetki posjetitelji kojima je to dopušteno. Među njima je bila i Ana Gomes, bivša zastupnica u Europskom parlamentu. “Posljednji put kad sam ga vidjela, bio je ogorčen zbog oduzimanja dnevnika”, rekla je za Expresso.

Kako vrijeme prolaZi, njegovo nepovjerenje prema portugalskim vlastima sve je jače. U veljači ove godine, u kućnom pritvoru u Budimpešti, Rui je dao intervju Der Spiegelu, Mediapartu i NDR-u, medijima koji su, poput Expressa, dio mreže EIC (Europska istražna suradnja). Bio je to prvi i jedini intervju koji je dao nakon pritvora i već je tada strahovao da će biti izručen Lisabonu.

Rui Pinto izgubio je povjerenje u portugalsko pravosuđe za koje tvrdi da nije posve neovisno te da je premreženo skrivenim interesima

 

“Siguran sam da neću imati pošteno suđenje u Portugalu. Portugalski pravosudni sustav nije posve neovisan, nego je premrežen skrivenim interesima. Naravno da postoje i ozbiljni tužitelji i suci. No nogometne mafije ima posvuda. Žele poslati poruku da ih nitko ne smije uznemiravati“, rekao je u veljači. “Nervozan sam jer mogu biti meta, uglavnom navijača Benfice. Od prošle jeseni primio sam nekoliko prijetnji smrću putem Facebooka. Kad sam se susreo s francuskim tužiteljima, pokazao sam im prijetnje i oni su rekli da ih moram shvatiti ozbiljno. Bojim se ući u portugalski zatvor; ako me strpaju u zatvor u Lisabonu, neću izići živ.“

Dakle, tko je Rui Pinto? Haker, kako ga optužuje državno odvjetništvo? Ili zviždač, kako tvrde njegovi pristaše? Do svoje 31. godine osvojio je mjesto u medijima te zahvalnost i poštovanje onih koji brane transparentnost i integritet u nogometu, a postao meta svih čiji su e-mailovi napadnuti i profesionalne tajne javno izložene.

Iako nije završio nikakav kompjutorski tečaj, Rui Pinto je 2013. preusmjerio gotovo 357.000 dolara iz Caledonian Banka na Kajmanskim otocima. Zbog te pronevjere postao je okrivljenik u slučaju 7541 / 13.8, koji ga je spojio s odvjetnikom Aníbalom Pintoom. Prema časopisu Saturday, 25-godišnjak je koristio server Sveučilišta u Portu za prijavu u računalni sustav Caledonian Banka. U rujnu 2013. upisao se u račun klijenta i izvršio prvi prijenos, u iznosu oko 47.000 USD, na svoj račun u Deutsche Bank u Lisabonu.

Sljedećeg mjeseca prebacio je još 310.000 USD drugog klijenta (NetJets, prema tekstu u Saturdayu), na isti račun u Deutsche Banku.

U 2014. godini banka je s mladim Portugalcem postigla dogovor prema kojem je morao vratiti otuđene iznose. “Na kraju nisam uzeo nikakav novac od te banke. Nije da sam ukrao novac, nije u tome stvar”, rekao je on u veljači za Spiegel. Nije pojasnio što se točno dogodilo, pozivajući se na sporazum o povjerljivosti podataka. Opravdao je napad na banku interesom za razumijevanje sustava offshore kompanija, u kontekstu financijske krize zbog koje su mnogi ljudi u Portugalu preko noći izgubili životnu ušteđevinu. U veljači 2015. Rui Pinto emigrirao je u glavni grad Mađarske. Prema tužiteljstvu, živio je u iznajmljenom stanu na drugom katu zgrade dva kilometra od Dunava. Međutim, kada su ga u svibnju ove godine ispitivali u Lisabonu, Rui Pinto naveo je drugu adresu. U Budimpešti je Portugalac uskoro započeo projekt koji je uzdrmao europski nogomet i otkrio neke njegove najveće tajne, među kojima i praksu nogometaša, trenera i poduzetnika da koriste porezne oaze.

Od 2015. godine dokumenti Football Leaksa stvorili su probleme mnogim zvijezdama europskog nogometa. Objavljeni su ugovori o radu nekolicine igrača, otkrivene najapsurdnije klauzule u ugovorima između klubova i nogometaša, kao i visoke zarade agenata, te analizirani poslovi i sporazumi koji krše pravila europskog nogometa. Ali kako je to bilo moguće?

Državno tužiteljstvo Ruiju Pintou na teret stavlja neprimjeren pristup računalnim sustavima koji je doveo do otkrivanja tajni nogometne industrije. „Barem od početka 2015. do 16. siječnja 2019. godine okrivljeni Rui Pinto priskrbio si je dovoljno tehničkog znanja i opreme kako bi neovlašteno pristupio računalnim sustavima i elektronskoj pošti, odnosno elektroničkim uređajima treće strane”, stoji u očitovanju.

Vratimo se četiri godine. Football Leaks pojavio se 29. rujna 2015. kao blog na platformi Livejournal, koja je povezana s računom e-pošte ruskog pružatelja usluga Yandex. Prva poruka prikazuje motivacije: „Cilj je ovog projekta razotkriti skriveni dio nogometa javnosti. Nažalost, sport koji toliko volimo sa svih strana nagriza trulež i vrijeme je da kažemo dosta.“ Autor je naveo i da prihvaća donacije. „Budući da mi je za skupljanje svih dokumenata trebalo poprilično vremena, a i uvijek je lijepo doprinijeti… “ objasnio je u uvodnom tekstu.

Puno toga što se tada počelo objavljivati, prema tužiteljstvu, proizlazi iz nelegitimnog pristupa Ruija Pintoa raznim računalnim sustavima, uključujući investicijske fondove Sporting i Doyen. Rui Pinto prihvaća da je surađivao s Football Leaksom, ali negira da je odgovoran za upade koji su omogućili izdvajanje goleme zbirke dokumenata koji su završili u javnoj domeni.

“To je izvorni kolektiv zviždača i nije bilo neovlaštenog upada u računalne sustave, barem s moje strane. Nisam se uplitao u računalne sustave nacionalnih ili međunarodnih entiteta”, rekao je Rui Pinto kada je u svibnju ove godine ispitan u Lisabonu. Mjesecima ranije, u intervjuu za Spiegel, Rui Pinto već je branio sličnu ideju: “Nisam jedini koji je u to uključen. S vremenom se pojavilo sve više novih izvora i sa mnom dijelilo materijale, a baza je rasla.“

Ali državno odvjetništvo (MP) ima različito tumačenje i tereti Ruija Pintoa za upad u sustave Sportinga i Doyena još 2015., uz ostale napade. MP je izvijestio da je između 20. srpnja i 30. rujna ove godine Rui Pinto hakirao e-mailove desetaka djelatnika Sportinga, i to s IP adrese locirane u Budimpešti, na adresi za koju vlasti kažu da je bila adresa Ruija Pintoa, a također s internetske adrese Sveučilišta u Portu kojoj je Portugalac još uvijek imao pristup. Prema tužiteljstvu, Rui Pinto je 22. rujna također proveo seriju napada na Sportingove servere zbog kojih su zaposlenici kluba tri dana bili bez pristupa e-mailovima. Dva dana ranije dogodio se još jedan upad u Doyenov računalni sustav u Londonu s istog budimpeštanskog IP-ja korištenog u napadima na Sporting.

Tako se 29. rujna 2015. na blogu Football Leaks pojavio navodni ugovor o zajmu nogometaša Mitrogloua između engleskog Fulhama i Sportinga. Dan kasnije objavljeni su ugovori između Sportinga i Marítima, a odnosili su se na nogometaše Danila Pereiru i Marega, kao i ugovor o djelu između „lavova“ i trenera Jorgea Isusa. Prvog listopada došao je red na Doyen te je objavljeno nekoliko njegovih ugovora koji uključuju Sporting i Benficu.

Rui Pinto priznaje da je surađivao s Football Leaksom, ali negira da je odgovoran za upade koji su omogućili izdvajanje goleme zbirke dokumenata

 

Objavljivanje nogometnih tajni napredovalo je opasnom brzinom. Portugalski tisak naglašavao je značaj otkrića. Netko se neugodno uplitao u posao s loptom. Sve dok se nije pokrenuo onaj kome je to smetalo.

Dana 3. listopada 2015., 48 sati nakon prvih otkrića, u e-mail tadašnjeg predsjednika Doyena, Portugalca Nélia Lucasa, stiže e-mail koji je potpisao Artem Lobuzov, uz upozorenje: “Otkrića su puno veća nego što možete zamisliti.” Poruka aludira na “prijevaru u Banci Carregosa s otvaranjem skrivenih računa” i ugovora nogometnog kluba Porto, tvrtke Vela Management (malteška tvrtka Nélia Lucasa) i tvrtke Energy Soccer (vlasnik joj je Alexandre Pinto da Costa, sin predsjednika kluba).

U posljednjem odlomku stoji i da se “puno više toga može pojaviti na internetu.” “Sigurno ne biste to željeli, zar ne? Ali možemo razgovarati ”. Taj e-mail označio je početak prepiske između Nélia Lucasa i Pinta koji je u to vrijeme imao ime “Artem Lobuzov”. To je dopisivanje kulminiralo pozivom na “velikodušnu donaciju” od pola milijuna do milijun eura da se zaustavi objavljivanje Doyenovih dokumenata.

Na dan kad je stigao e-mail Doyen je putem odvjetničke tvrtke Vieira de Almeida podnio prijavu protiv nepoznatog počinitelja uredu državnog tužitelja. Dana 7. listopada policija je također dobila prijavu o ucjeni koji su podnijeli Nélio Lucas i Doyen. Tjedan dana ranije policija je primila još jednu prijavu koju je podnio Sporting. Nélio Lucas predao je policiji svoj iPhone radi vještačenja. Dva dana kasnije, odvjetnik Nélia Lucasa Pedro Henriques obavijestio je e-mailom inspektore Joséa Amadoru (koji je proveo istragu u posljednje četiri godine) i Rogéria Brava (stručnjak za cyber-kriminal) o odvjetniku koji će zastupati Artema Lobuzova.

Rui Pinto kontaktirao je odvjetnika Aníbala Pintoa (koji ga je već branio u slučaju Caledonian Banka) kako bi ga zastupao u pregovorima s Doyenom. Od 15. listopada prisluškivan je telefon Aníbala Pintoa. Iz sjedišta u Londonu, Doyen je bio spreman za pregovore o sprječavanju otkrića Football Leaksa. U stvari, to je učinio samo zato da s policijom pokuša otkriti pravi identitet Artema Lobuzova.

Rui Pinto je to brzo saznao. Dana 17. listopada pisao je Neliu Lucasu. “Doyen i njegov odvjetnik pokušavaju saznati sve podatke koje će proslijediti policiji”, piše u e-mailu koji je poslao šefu Doyena. “Imam kopiju dokumenta o slučaju koji je potpisao odvjetnik i ovjerila ga je lisabonska policija”, rekao je.

Dana 21. listopada 2015., nakon mnogih kontakata e-mailom i SMS-om, odvjetnici Pedro Henriques i Aníbal Pinto sastali su se u lisabonskom kvartu Oeirasu, malo prije 16 sati u restoranu Pans & Company. Bio je prisutan i Nelio Lucas. Cilj je bio dogovoriti i uvjete plaćanja. Aníbal Pinto nije znao da je sastanak snimala i policija. Snimila je i to da je Aníbal Pinto poznavao autora Football Leaksa iz drugog kaznenog slučaja u Portu koji se odnosio na pristup bankovnim računima na Kajmanskim otocima. Bilo je to dovoljno da policija 28. listopada 2015. zaključi da je Artem Lobuzov zapravo Rui Pinto.

Doyen nije ništa dogovorio s Ruijem Pintoom. Dana 9. studenoga Aníbal Pinto najavio je Ruiju Pintou da se povlači i dao mu je savjet: “Ne inzistirajte na primanju novca, odustanite i izbjegavajte probleme jer će policija doći k vama, bit ćete uhićeni i ne mogu vam pomoći.” Sutradan je Rui Pinto napisao Néliu Lucasu da “optužbe za prijetnje ili iznudu nisu istinite.” “Priznajem da sam pogriješio i ne zanima me novac pa ću osobno predati dokumentaciju državnom tužitelju u sljedećih nekoliko dana”, također je napisao.

Rui Pinto nije više kontaktirao Nélia Lucasa. No na stranicama Football Leaks nastavili su se objavljivati Doyenovi ugovori i drugi dokumenti. Osim za hakiranje dokumenata, Rui Pinto optužen je i za pokušaj iznude Doyena. On negira da je htio uzeti novac. Tvrdi da je samo htio testirati predsjednika Doyena kako bi saznao koliko može ići da spriječi otkrivanje tajni tvrtke.

Dok je Football Leaks nastavio objavljivati dokumente, Rui Pinto bio je glavna meta. Doyen kontroliraju kazahstanski investitori (obitelj Arif) i jedna je od najaktivnijih tvrtki u Europi u nogometnom poslu.

Tvrtke poput Doyena zauzele su mjesta koje komercijalne banke nisu mogle preuzeti. Nakon globalne ekonomske krize, velike banke nisu se mogle izložiti tako rizičnom poslu kao što je nogomet. No srednjim i velikim klubovima i dalje su bila potrebna velika financijska sredstva kako bi i dalje igrače za novu sezonu.

Doyen je financirao nekoliko klubova kao što su Porto, Sporting i Benfica, ali i Atletico Madrid i PSV Eindhoven, pomažući im da kupe nogometaše i da zarade veliki novac od marketinških prava. Takve poslovne tajne koje su izložene javnosti za Doyen nisu bile dobra solucija.

Nelio Lucas je bio bijesan. I to nije propustio pokazati Ruiju Pintou, dok je još bio Artem Lobuzov. “Natjerat će me da potrošim novac i smiješ mi se, ali nikad nećeš mirno spavati… Ni slobodno šetati ulicom. Ono što tvrdite nije istina. Osim toga, kukavica se skriva iza tipkovnice“, napisao je Nélio Lucas u e-mailu 17. listopada 2015.

Ubrzo je tajanstveni autor Football Leaksa bio meta policije koja se bori protiv cyber-kriminala. Dana 22. listopada, glavni inspektor Rogério Bravo traži od portugalske policije suradnju Europola i Interpola. Portugalske vlasti su od listopada 2015. znale da je meta bio Rui Pinto. Ali trebalo je više od četiri godine da ga uhvate.

U ožujku 2016. Rui Pinto prvi put je vidio svoje ime izloženo u javnosti. Jedan internetski blog povezao ga je s Football Leaksom, identificirajući ga kao 27-godišnjaka koji živi u istočnoeuropskoj zemlji i objavio je fotografiju s osobnim podacima. Football Leaks odmah je negirao da je povezan s Ruijem Pintoom. Tužiteljstvo je već poslalo zahtjeve za suradnju u Rusiju, Irsku, Dansku i Mađarsku. Istraga je započela. Ali ne tako brzo kako je to želio Doyen koji je do travnja 2016. i dalje vidio svoje ugovore i e-mailove izložene na internetu. Doyen je želio pristup sudskom spisu, ali to mu je odbijeno. Sredinom 2016. portugalske vlasti od Mađarske su dobile ključne informacije o tome gdje se nalazi Rui Pinto. Budimpešta je u lipnju 2016. dala IP adresu s koje je omogućen pristup računalnim sustavima Sportinga i Doyena, a povezana je s mađarskim državljaninom starim 46 godina.

Državno odvjetništvo zaključilo je da Rui Pinto nije samo ušao u sustave Doyena i Sportinga 2015., nego je nakon toga i hakirao e-mailove privatnih osoba i tvrtki

 

U Lisabonu su se istraživanja tekla sporo. Sredinom 2017. državno odvjetništvo imalo je gotovo 1500 stranica dosjea. I dalje su primali prijevode dokumentacije koju su poslale ruske vlasti. Dokumenti o slučaju, u koje je Expresso imao uvid, otkriva da je 29. ožujka 2018. državno odvjetništvo stvorilo tim sudaca koji bi „istraživali kriminal koji su povezani s nogometom”. Ali razvoj ove istrage nije poznat. Najnovije izvješće o borbi protiv utaje poreza i prijevara navodi detalje o postupcima poreznih vlasti u slučajevima kao što su Swiss Leaks, Malta Files i Panama Papers. Ali šuti se o Football Leaksu.

Državno odvjetništvo bilo je sve bliže Ruiju Pintou. Dana 12. listopada 2018. odvjetnica Patrícia Barão zatražila je od Banco de Portugal da otkrije sve bankovne račune njegova oca i sestre, od policije da odobri prisluškivanje obaju članova obitelji i pretres kuće na budimpeštansku adresi s koje su napadnuti Doyen i Sporting.

Podaci o bankovnom računu oca i sestre stigli su u državno odvjetništvo u studenome 2018. U prosincu je policija otkrila da je otac Ruija Pintoa putovao iz Porta u Budimpeštu 15. siječnja 2019., a povratak je bio 29. siječnja.

Rui Pinto uhićen je u Budimpešti 16. siječnja 2019., policija je zaplijenila tri mobilna telefona, više od desetak tvrdih diskova, MacBook laptop, nekoliko USB stickova i drugi materijal. U ožujku je izručen u Portugal i do dana današnjeg je u pritvoru. Optužen je u 147 točaka (iznuda, nelegitiman pristup podacima, računalna sabotaža…), nakon analize arhive koja je pronađena u stanu u Budimpešti.

Državno odvjetništvo je zaključilo da Rui Pinto nije samo ušao u sustave Doyena i Sportinga 2015., nego je nakon toga hakirao razne mejlove privatnih osoba i tvrtki unutar i izvan svijeta nogometa. Nogometni klubovi, odvjetnička društva, portugalski nogometni savez i ured državnog odvjetništva, između mnogih drugih institucija, pronađeni su među njegovim dokumentima.

Rui Pinto portugalskim vlastima odavno ne vjeruje. Čak je u siječnju ponudio suradnju poreznoj upravi, ali portugalske porezne vlasti nisu mu odgovorile. Rui Pinto i njegovi odvjetnici tvrde da je sudski postupak manjkav. Oni također tvrde da mu se u slučaju Doyena ne može suditi u Portugalu jer nijedna strana u to vrijeme nije bila u Portugalu.

Obrana se nada da bi većina optužbi mogla pasti. Rasprava će početi 12. prosinca, a vodit će je sutkinja Claudia Pina koja je vodila nekoliko sličnih slučajeva, uključujući slučaj E-Mole. Prije godinu dana to je bila Pintova posljednja objava prije uhićenja u Budimpešti.