Kad je Rudolf Nurejev na kraju prebjegao na Zapad, tvrdio je, zato što nije mogao “slobodno živjeti”, shvativši da je pod prismotrom tajne policije KGB. Izvori KGB-a danas tvrde kako su agenti znali za njegovu seksualnost i da ni po koju cijenu ne bi strpali u tamnicu umjetnika koji je ma gdje god bježao bio Tatar – ruske krvi. Izvori tvrde kako su agenti KGB-a čak bili zaduženi za prikrivanje pred javnošću njegovih sklonosti, kao i zaštitu njegovog života, a nažalost zbog kasnije velike promiskuitetnosti, trebalo ga je čuvati od sebe samoga.

Na pariškom aerodromu je, uz pomoć brojnih prijatelja, uspio izbjeći pratnju KGB-ovih agenata i konačno 16. lipnja 1961. godine prebjeći na Zapad. Takav udarac na ponos Sovjeti mu nikada nisu oprostili, čak ni u vrijeme kada je svima bilo jasno da se Sovjetski Savez urušava u svojim temeljima, a Nurejev je već bio velika zvijezda. No, problemi s KGB-om tek su počinjali. Mnogi su Nurejevi prijatelji doživjeli neugodnosti, od ispitivanja, zatvaranja do ukidanja viza za izlazak iz Sovjetskog Saveza. I sve to samo zato što su ga poznavali.

Nurejev je s druge strane Željezne zavjese mijenjao lice baleta. Njegov su ogroman talent i plesačku tehniku prepoznali i publika i kritika, a egzotičan izgled i karizma ubrzo su ga pretvorile u internacionalnu zvijezdu. Sve je to samo još više ljutilo sovjetsku vrhušku i KGB kojima je onog ljeta na početku šezdesetih pobjegao iz ruku. Zabranjen mu je povratak u domovinu, iako je godinama molio da vidi majku s kojom je ostao blizak.