Rudolf Diesel je prije 125 godina stvorio znatno učinkovitiji pogonski stroj od parnog te pokrenuo revolucionarni napredak za industrijsku, prometnu i vojnu namjenu

Rudolf Diesel, izumitelj Diesel motora (dieselovog ili dizelskog, po našoj terminologiji) želio je stvoriti učinkovitiji stroj za industriju i prometna sredstva, zgrožen gubitkom čak 90 posto uloženog energetskog potencijala (goriva), karakteristične za tadašnje parne strojeve. Ta prednost i osnovna značajka, koja je dizelske motore učinila toliko popularnima i široko rasprostranjenima u najrazličitijim tipovima primarno industrijske primjene bila je temelj njegovog razvoja od samog početka.

Diesel motor efektivno i jest zamijenio radne parne strojeve u nizu industrijskih aplikacija, a primjena u putničkim automobilima u početku je bila sporedna linija razvoja. Postala je jedna od dominantnih, premda se danas, pogotovo u Europi, provodi hajka protiv dizelaša, u korist električnog pogona (u ovoj je godini nastalo malo otrežnjenje, koje će zasigurno produljiti vijek dizelskih motora u cestovnom prometu).

Jedan od najrevolucionarnijih tehnoloških pronalazaka ikada, motor s unutarnjim izgaranjem i kompresijskim paljenjem (bez svjećice), koji je revolucionarno unaprijedio industriju, prijevozna sredstva, vojnu tehniku, Rudolf Diesel je patentirao 23. veljače 1893.

No, to je bio tek temelj onoga što će poslije postati Diesel motor, najvažniji toplinski stroj u povijesti. Razvoj nije tekao glatko, trebalo je usavršiti postupak ubrizgavanja goriva, izvedbu motora izloženu visokim tlakovima, pritiscima i temperaturama. Nakon više od pet godina ispitivanja i usavršavanja koncepciju svog 4-taktnog motora s unutrašnjim izgaranjem, po principu kompresijskog paljenja, napravio je radnu verziju.

Motor je u prvom taktu usisavao zrak kojeg je u drugom komprimirao na 250 bara te se time zagrijavao na 700 do 900 Celzijevih stupnjeva. Tako se gorivo, visokotlačnom pumpom, pokretnom radilicom, stlačeno na 600 bara, preko sapnice, u raspršenim kapljicama ubrizgano u komoru za izgaranje samo palilo.

Zbog toga se u njemačkoj terminologiji Diesel motor naziva Selbstzünder (samopaljivac), jer se gorivo ubrizgano pri kraju drugog takta pali samo, bez svjećice. Nakon što je 17. veljače 1897. službeno potvrđena visoka učinkovitost Diesel motora,  Rudolf Diesel je 9. kolovoza 1898. patentirao konačnu, upotrebnu verziju.

Rudolf Christian Karl Diesel rođen je 18. ožujka 1858. u Parizu, kao dijete njemačkih imigranata. Djetinjstvo je proveo u Francuskoj i Engleskoj, te mu je fluentnost u tim jezicima značajno pomagala u znanstvenom radu. Dio istraživanja radio je za Carla von Lindea, a kasnije je razvoj njegovog motora potpomagala i tvrtka MAN AG.

Pod nikad razjašnjenim okolnostima 29. rujna 1913. nestao je s parobroda kojim je  putovao za Englesku. Njegovo mrtvo tijelo kasnije je nađeno u La Mancheu. Dakako, to je dovelo do raznih teorija zavjere, nerijetko povezivanih s interesnim skupinama vezanima za vojne industrije koje su se pripremale za nadolazeći svjetski rat.

Najraširenija je da su ga agenti njemačke tajne službe zadavili i bacili preko palube u more. Postojao je rizik da Rudolf Diesel, pacifist i jak protivnik mogućeg rata s Britancima, tehnološke tajne Diesel motora, vitalnog za izradu podmornica (vlaga mu ne smanjuje pouzdanost, može raditi i potopljen te osigurava velik doseg), preda službenom Londonu.

Po službenim biografijama, Rudolf Diesel počinio je samoubojstvo.