Rudolf Diesel, veliki izumitelj, nestao je 29. rujna 1913. s parobroda Dresden, kojim je iz Antwerpena plovio za Englesku

Trinaest dana ništa se nije znalo o njegovoj sudbini, dok posada jednog nizozemskog broda nije naišla na raspadajuće ostatke u Sjevernom moru blizu norveške obale. Na osnovi pronađenih dokumenata saznalo se o kome je riječ. Tijelo je ponovo prepušteno moru, samo da bi ga par dana kasnije jedan ribar pronašao blizu ušća rijeke Scheldt. No zbog loših vremenskih uvjeta ni on ga nije pokupio iz mora.

Službeno, Rudolf Diesel je počinio samoubojstvo, skočivši s palube, pritisnut depresijom i financijskim poteškoća. Mnogi u to nisu vjerovali te je došlo do niza teorija urote, povezivanih s njemačkom vojskom i interesnim skupinama vezanim za vojnu industriju, koja se pripremala za nadolazeći svjetski rat.

Najraširenija je da su ga agenti njemačke tajne službe zadavili i bacili preko palube u more. Postojao je, naime, rizik da Rudolf Diesel, kao pacifist i jaki protivnik mogućeg rata s Britancima, tehnološke tajne dizelskog motora preda službenom Londonu. Dizelski motor nudio je presudne strateške prednosti, posebice za razvoj podmornica i vojnih brodova te ostalih vojnih sredstava.

Naime, zbog kompresijskog (ne električnog) paljenja, dizelski motor je, za razliku od benzinskog, gotovo neosjetljiv na polijevanje vodom, čak i rad djelomično pod vodom, usto je učinkovitiji pa osigurava veći akcijski radijus, pa je postao presudan za razvoj podmornica i ostalih vojnih plovila.

Po drugoj teoriji urote ubio ga je lobi povezan s tehnologijom ugljena i parnim strojem, koji je još uvijek bio dominantan u mornarici, civilnoj i vojnoj, a moguće je da su oba scenarija bila povezana.