Regionalna organizacija za zaštitu potrošača (ROZP) iz Karlovca u nedjelju je podsjetila kako je Zakon o stečaju potrošača stupio na snagu 1. siječnja, kao svojevrsni nastavak Zakona o ovrhama, no građanima ujedno preporučuju da prije odluke o tzv. osobnom stečaju sagledaju i druge opcije.

Zakon o stečaju potrošača je, unatoč drugačijim prijedlozima udruga za zaštitu potrošača, kreiran kao nastavak Zakona o ovrhama, te se stečaj potrošača provodi nad cjelokupnom imovinom potrošača, a izvansudski sporazum sklopljen između potrošača i vjerovnika ima učinak izvansudske nagodbe i snagu ovršne isprave, navode iz ROZP-a te predlažu prezaduženim građanima da ne traže izlaz u ovoj zakonskoj mogućnosti, ali i poručuju kako to nije poziv na nepoštivanje zakona.

“Ministar pravosuđa u tehničkoj Vladi Orsat Miljenić kaže da zakon dužnicima omogućava novi početak, a mi im poručujemo da mogu doći k nama, po konkretne savjete, kako da, svatko prema osobnom problemu, postupno izađe iz duga i ostvari novi početak, ali bez novih troškova mirenja i suda i tako da ne postane beskućnik”, rekao je Hini predsjednik ROZP-a Željko Tomašić.

• Naglasio je pri tom da njihov poziv nije poziv na nepoštivanje zakona, već da građani, prije nego se odluče na tzv. osobni stečaj, sagledaju i druge opcije koje postoje, koje također traju nekoliko godina, te da iz duga izađu na način da ne ostanu bez stana ili kuće.

Tomašić napominje kako je činjenica da je po zakonu imenovani povjerenik u postupku stečaja potrošača doduše dužan voditi računa o dostojanstvu stečajnog dužnika i omogućiti da mu mjesečno od prihoda ostane dovoljno sredstava za primjerene životne potrebe ili standard, ali i upozorava da stambeni prostor u vlasništvu potrošača uglavnom nije izuzet od stečajne mase. To znači, da pokretanjem ovršnog postupka potrošač postaje beskućnik, da sve životne troškove podmiruje iz sredstava koja mu je povjerenik odredio za primjerene životne potrebe poput troškova najamnine, komunalne naknade, energenata, vodoopskrbe i odvodnje, ali je lišen mogućnosti korištena telefona, interneta, televizije, radija, nužnog gradskog i međugradskog prijevoza, dopunskog zdravstvenog osiguranja, pa čak i pogrebnih troškova člana obitelji, navodi Tomašić.

“Stajališta smo da u naravi Zakon o stečaju potrošača predstavlja ‘zakon o eutanaziji potrošača’. Zato savjetujemo potrošačima da se nikako ne odlučuju za osobni stečaj, jer time ne rješavaju svoje financijske probleme, već po završenom stečajnom postupku ostaju bez sredstava, na ulici, kao beskućnici. Prodati imovinu svaki potrošač zna i sam, bez posrednika i ne mora nikome plaćati za to. Štoviše, čak su i agencije za posredovanje pri prodaji nekretnina povoljnije od zakonskog rješenja”, tvrdi Tomašić.

Iz ROZP-a podsjećaju da su udruge, prije donošenja zakona, predlagale razna druga rješenja, pa i onaj austrijski model kroz koji udruge uz potporu vlade provode savjetovanja za izbjegavanje stečaja. Samo jedna takva udruga, koja djeluje u Beču, ima preko 70 zaposlenih stručnjaka, dok u Hrvatskoj ulogu savjetnika ima Financijska agencija, koja provodi prisilnu naplatu i pri tom sebi, tvrdi ROZP, stvara ekstra profit.

“Naš Zakon postavlja stvari tako da se stečaj ne može proglasiti bez pokušaja mirenja, pri čemu se troškovi postupka naplaćuju iz položenog predujma koji mora uplatiti potrošač u problemima. U naravi to znači da potrošač u problemima mora platiti nekome da ga ovrši”, tvrdi Tomašić te ocjenjuje da je Zakon “toliko birokratiziran da ni provoditelji, kojima je omogućena zarada na sirotinji, ne znaju što sve treba da bi potrošač objavio stečaj”.