Nacional je došao u posjed zapisnika sa sjednice Skupštine Dinama održane 1. ožujka 2018. na kojoj je, uoči izricanja pravomoćne presude protiv Zdravka Mamića, Skupština donijela odluku da se GNK Dinamo ne osjeća oštećenim Mamićevim djelovanjem.

Skupština se trebala očitovati na optužbe iz, zapravo, treće optužnice protiv Mamića, prema kojoj je Mamić oštetio Dinamo načinom na koji je raspolagao novcem s računa Dinama otvorenog u Austriji.

Odluku da se Dinamo ne osjeća oštećenim potpisao je predsjednik Skupštine Mirko Barišić, ali na temelju prethodno izrečenog mišljenja i izlaganja Miroslava Rožića, koji je kao predsjednik Nadzornog odbora s ostalim članovima donio zaključak da Dinamo nije oštećen Mamićevim djelovanjem.

Na toj sjednici članovima su ponuđeni na uvid dokumenti o poslovanju Kluba, a potom se Rožić obratio prisutnima ovim riječima:

“Nadzorni odbor GNK-a Dinamo održao je svoju zasebnu sjednicu 13. veljače 2018. godine povodom otvaranja nove istrage DORH-a koja se vodi pod brojem K-DO-212/17, ISDO-85/17 protiv savjetnika g. Zdravka Mamića, u svezi s inozemnim računom Kluba, koji je najnoviji i spektakularni potez DORH-a i USKOK-a. To je as iz rukava koji bi sada valjda trebao nešto dokazati. Nakon što nas je predsjednik, g. Mirko Barišić iscrpno informirao o tadašnjim događanjima i nakon uvida u pripadajuću dokumentaciju, Nadzorni odbor jednoglasno je donio sljedeći zaključak: GNK Dinamo nije financijski oštećen poslovanjem preko spomenutog računa, nego upravo suprotno, Nadzorni odbor drži da je tako Klub spašen od financijske, a time i egzistencijalne propasti. Slijedom toga, Nadzorni odbor drži kako nema nikakvih razloga za podnošenje imovinsko-pravnog zahtjeva GNK-a Dinamo u navedenom predmetu. To je zaključak Nadzornog odbora.”

Time je Rožić završio službeni dio izlaganja, ali je potom započeo i osobno izlaganje u koje je prisutne uveo rekavši:

“Kad vas je već g. Barišić ovako iscrpno izvijestio, dopustite i meni jedan emotivni diskurs. Kad smo mi slušali sve ove argumente i kada smo pregledavali dokumentaciju, kada smo izvršili uvid u to tko je što i koliko uplaćivao na taj inozemni račun, za što se trošio novac s tog inozemnog računa, osobno sam se u jednom momentu našao u jednoj šizofrenoj situaciji. Kakvoj šizofrenoj situaciji? U tom momentu osjećao sam se kao da sam u poziciji braniti nekoga tko je 1991. godine nabavljao oružje iz inozemstva za obranu domovine, a sada ga, eto, optužuju zbog šverca i kršenja međunarodnog embarga na kupovinu oružja za obranu. Tako sam se osjećao.“

Kako bi svima bilo jasno na što je aludirao, Rožić je pojasnio:

“Dopustite mi jedan posve osoban primjer. Mnogi od vas sjetit će se, ali ima ovdje i mlađih koji neće znati o čemu govorim pa bi bilo dobro poslušati. Te 1991. godine, dobro se sjećam, 31. kolovoza, jer bio mi je 35. rođendan pa se posve dobro sjećam toga datuma, kanadski poduzetnik Anton Kikaš kupio je oružje iako je postojao embargo na kupovinu i nabavu oružja za Hrvatsku, kupio je oružje novcem kanadskih iseljenika u Južnoj Africi i avionom Uganda Airlinesa prevozio 19 tona oružja za Hrvatsku. Danas bi, valjda, prema analogiji s ovim o čemu večeras govorimo, netko iz USKOK-a ili DORH-a trebao postaviti pitanje zašto on nije kupio oružje u Kanadi, nego u Južnoj Africi, zašto je platio s inozemnog računa, zašto je oružje vozio Uganda Airlinesom, a nije uzeo JAT koji je bio službeni jugoslavenski prijevoznik itd, itd. Naravno, tog 31. kolovoza 1991. MIG-ovi JNA prizemljili su taj avion ovdje na Plesu, a Antona Kikaša odvezli su u Beograd gdje su ga tri mjeseca sustavno prebijali, gdje je bio mučen u zatvoru i konačno, nakon tri mjeseca, zamijenjen za generala Aksentijevića kojeg je bila zarobila Hrvatska vojska. Vratio se u Kanadu svom biznisu. Imam osjećaj, kad gledam tu analogiju s ovim danas, da je ostao u Hrvatskoj i da je kojim slučajem postao uspješan poduzetnik kao što je to bio u Kanadi, danas bi mu možda sudili zbog šverca, ilegalne nabave oružja i kršenja međunarodnih zakona.”

Rožić je nastavio izlaganje:

“Naravno, vi ćete pitati: tko bi mu i zašto sudio? Reći ću vam što ja mislim. Ja mislim, gospođe i gospodo, i to sam uvijek tvrdio, da samo lopov u svemu vidi lopovluk. Pošten čovjek ne vidi u svemu lopovluk. U svakom potezu. Svaki čovjek gleda život i svijet i tumači postupke drugih kroz svoje naočale. Onako kako ih on može opravdati i onako kako ih on može vidjeti. Zato bi mu vjerojatno bilo suđeno. Tko bi mu sudio? Sudili bi mu i optuživali ga ljudi koji nikoga i ništa ne mogu voljeti tako strastveno da bi zbog toga, zbog te ljubavi, bili u stanju dati sve što imaju, riskirati sve zbog te svoje strasti i ljubavi, jer oni, logično, takav motiv ne mogu razumjeti. Oni to ne mogu razumjeti! Je li moguće da netko zbog ljubavi prema nečemu, nekome, zbog strasti koju prema tome osjeća, riskira sve što ima? Primjer koji sam tako emotivno evocirao, Antona Kikaša, govori da može. Ali oni ljudi koji to ne mogu osjetiti, ne mogu to ni vjerovati. Oni to ne vjeruju. Zato vas molim, gospođe i gospodo, mi koji dijelimo tu ljubav i tu strast prema ovom klubu, s g. Zdravkom Mamićem i s g. Mirkom Barišićem koji su bili u stanju riskirati sve što imaju da bi spasili taj klub, mi to, siguran sam, možemo i vjerujemo. I zato mi to razumijemo i zato sam siguran da ćete donijeti ovu predloženu odluku koju ste dobili s materijalima za ovu sjednicu. I znate što? Tu odluku lako je zastupati i lako braniti jednako kao što je lako zastupati Antona Kikaša i njegove prekršaje. I znate što? Donijet ćete dobru i ispravnu odluku. Zahvaljujem što ste me saslušali.”

Za taj svoj istup Rožić je od nazočnih dobio pljesak i uzvike “bravo”, a Skupština je potom “u istom tonu” i glasala, potaknuta njegovim očitovanjem kao predsjednika Nadzornog odbora.

Inače, Rožić je govornički dar brusio u Hrvatskom saboru, gdje je bio zastupnik Hrvatske stranke prava u vrijeme dok je predsjednik te stranke bio Anto Đapić. Prije no što je prešao na desnu stranu, Rožić je bio član HSLS-a. No 2016. godine otišao je iz HSP-a u HSS, i to u vrijeme rascjepa stranke, kad su njegovi kolege Ruža Tomašić i Pero Kovačević osnivali novu pravašku stranku. On im se nije htio prikloniti, već je odabrao Josipa Friščića i HSS.

Međutim, ubrzo potom nestao je s političke scene i pojavio se u Dinamu.

MIROSLAV ROŽIĆ: ‘Mamićev mastermind’ pobjegao je sa službenim Mercedesom s mjesta nesreće, a kreditnom karticom Dinama plaćao je proslave svojih rođendana