Upravo je objavljena „Izgubljena generacija“, nova knjiga Rosie Kugli, roman koji oslikava jutro zagrebačkog potresa 22. ožujka 2020. i tu potresnu godinu, a posvećen je generaciji 2019/2020. i Anamariji Carević, jedinoj žrtvi potresa. Autorica bi željela da njena knjiga posluži kao zavoj za zacjeljivanje rana Zagreba kroz brigu o mladima i bude putokaz u prevladavanju životnih nedaća. Rosie Kugli dala je intervju Nacionalu.

NACIONAL: Inspiracija za roman bio je zagrebački potres. Što je fokus romana?

Taj 22. ožujka 2020. u 6 sati i 24 minute, vrijeme razorna zagrebačkog potresa, upisat će se u mračne retke naše povijesti. Tog jutra nestao je onaj privid sigurnosti, varljiv osjećaj da možemo kontrolirati sve oko sebe, razbilo se uvjerenje da se potres događa nekom drugom, negdje na drugom kraju svijeta, daleko od nas i naših domova. Isto to vrijeme kada su zagrljaj, utjeha i zajedništvo bili najpotrebniji, ostat će zapamćeno kao vrijeme panike, anksioznosti i kalkulacija zbog pandemije koronavirusa. Zagreb, naš grad, više nije utočiste nego potencijalna zamka. Društvo više nije rame za plakanje nego mogući izvor zaraze. Koronavirus i potres u životu i u romanu djeluju kao ravnopravni likovi, svojevrsni negativci koji svojim prisustvom pune druge negativnom energijom i izvlače na površinu duboko zakopane negativne osobine. Činjenica je da su pandemija i potres pokazali zube, ali najviše su ipak patili mladi. Oni koji su stavili svoj život na čekanje, učili na daljinu, otkazali maturalne zabave i putovanja, reducirali zagrljaje, poljupce…

NACIONAL: Koliko dugo ste ga pisali i tko su Lara, Mia, Luka? Velika vam je inspiracija bila i Anamarija Carević, koja je tragično izgubila život u potresu, je li ona u nekom od tih likova?

Knjigu sam počela pisati nakon potresa. To se pokazalo odličnim jer toliko toga se zaboravi i potisne ako se odmah ne stavi na papir. Suočavanje s teškim vremenima poput potresa i pandemije pokazalo nam je koliko je razorna snaga prirode, ali i koliko je snažna ljudska volja za preživljavanjem. I svi mi koji smo preživjeli, a posebno oni koji, nažalost, nisu, zaslužujemo da postoji pisani trag o tom teškom vremenu. Moja knjiga svjedočanstvo je tog vremena, vremena koje bismo rado zaboravili, vremena prekinute mladosti, vremena straha i neizvjesnosti. Mi koji smo preživjeli krpamo materijalne i duhovne pukotine. Ali zbog sjećanja na one koji nisu bili naše sreće, koji su na kocku stavili svoj mir, zdravlje, a neki nažalost i živote – moramo pisati. Zato sam knjigu posvetila 15-godišnjoj djevojčici Anamariji Carević, žrtvi razornog zagrebačkog potresa. Anamarija nije lik u knjizi. Likovi Mia, Lara i Luka maturanti su generacije 2020. Svojim nas pričama uvlače u tamu koja je prekrila njihovu mladost, u svijet intenzivnih emocija, ali i užasa koji su se događali u izolaciji, između četiri uska zida. Osjećaji srama, straha i tjeskobe neke su mlade odveli i do samog ruba ponora. Ali i s ruba ponora moguć je povratak, povratak u život i mladalačke snove, onda kada je pružena ruka pomoći. Ruka koju tek trebamo pružiti jedni drugima kako bi rane koje su otvorene te 2020. godine zacijelile.

NACIONAL: Ono što je važno, čini mi se nikad važnije, jesu baš djeca i mladi, koji su se zbog potresa, ali i korone, zaista pogubili, oni zaista jesu izgubljena generacija. Zašto pišete o njima, zašto je to važno?

Kombinacija koronavirusa i strahova izazvanih potresom tema je s kojom će mnogi moći suosjećati, možda i iznova sagledati svoje mračne epizode. Junacima romana „Izgubljena generacija“, Lari, Miji i Luki, tlo zbilja izmiče pod nogama. I doslovno i metaforički. Brojna istraživanja pokazuju da je mentalno zdravlje mladih tijekom pandemije ozbiljno narušeno te da raste uporaba psihoaktivnih supstanci među adolescentima. U novijim studijama upozorava se na povećanje depresije, anksioznosti, izolacije i stresa kod mladih. Svjetska zdravstvena organizacija upozorava na to da će nakon pandemije covida-19 doći do pandemije mentalnih poremećaja te da se što prije moraju poduzeti sve potrebne intervencije u cilju prevencije, ranog prepoznavanja i adekvatnog liječenja mentalnih poremećaja. Nažalost, hrvatski pokazatelji također govore u prilog povećanju broja mentalnih poremećaja kod djece i mladih uz povećanje stope samoubojstava. Zato vjerujem da će knjiga biti sjajan i čvrst zavoj za neke neminovne rane koje trenutačno nastaju među mladima. Jasno, uz poruku da empatija, dobrota i preživljavanje kao elementarni ljudski impuls pokazuju svoje svjetlo i u mračnim vremenima.

NACIONAL: Kako su na vas utjecali potres i korona, kako gledate na Zagreb koji se, nažalost, nije obnovio, izgleda tužno, sumorno i sivo?

Bila su to vremena koja su nas potresla iz temelja. I doslovno i metaforički, jer dok je sve u redu, stvari uzimamo zdravo za gotovo. I nitko ne razmišlja o tome da bi se to moglo promijeniti. Ali promjene čine rast i razvitak čovječanstva. Ponekad su promjene u službi ritma zdravog života, a ponekad nas izbace iz kolotečine, izbezume, preokrenu. I baš tada učimo živjeti. Nadam se da će ova knjiga pokazati kako prepoznati krizne situacije, ljude u nevolji, mlade koji su izgubili kompas – i naučiti pomagati drugima da bismo pomogli sebi.

NACIONAL: Što se u vašem životu promijenilo od 22. ožujka 2020.?

Svašta i ništa. Svakoga dana borim se da zadržim glavu iznad vode, da ne potonem. Život samostalnog umjetnika i samohrane majke u Hrvatskoj sve je samo ne bajka. Tonem u minusu brzinom Titanika, ne vidim svjetlo na kraju tunela. Djeca me drže na životu, a depresiju, očaj i beznađe liječim pisanjem. Tako smo ovih dana u tisak poslali i moju najnoviju knjigu „Odvjetnik svjedok vremena“, o životu i radu Silvija Degena, jednog od najvećih odvjetnika u bivšoj Jugoslaviji. Bit će to velika i važna knjiga i mogu reći da sam se pošteno naradila, ali vrijedilo je. Silvije Degen ostao je u pamćenju mnogih, najviše kao odvjetnik koji se najčešće pojavljivao na stranicama novina, i to uglavnom na stranicama crne kronike. Još kao studentica prava slušala sam i čitala o slučajevima koje je branio. U knjizi su opisani najvažniji slučajevi u bogatoj odvjetničkoj karijeri, prevare, ubojstva koja su često ledila krv u žilama i dugo bila u središtu zanimanja medija i javnosti. Upravo su ti slučajevi obilježili jedno vrijeme, jednu epohu i ostali upisani u odvjetničke anale za buduće generacije. Zato će njihov opis pružiti zanimljiv uvid u vrijeme koje je prošlo, ali tragovi tog vremena i danas su prisutni.