Ronnie Peterson, rođen 14. veljače 1944. u švedskom gradu Örebro, nije bio najuspješniji, ali nesumnjivo bio je najatraktivniji vozač Formule 1 sedamdesetih

Baš kao što će se 30-ak godina postigao jedan drugi skandinavski vozačem, Kimi Räikkönen, Petersonova je navijačka baza bila mnogo veća nego ona drugih, rezultatski uspješnijih vozača, njegova je beskompromisna, ali fer vožnja u kombinaciji s osobnom karizmom donosila tu rijetku vrstu popularnosti.

A i rezultati, dakako, ne govore sve: premda, za razliku od Kimija nije uspio pobjede i brzinu pretočiti u barem jednu titulu, Peterson je svakako bio jedan od najbržih, ako ne i najbrži vozač svog vremena. To je pokazao i najavio već 60-ih u kartingu i manjim formulama, a po dolasku u Formulu 1 s momčadi March već u svojoj drugoj sezoni, 1972., postaje viceprvak svijeta.

Premda je u utrkama sportskih automobila pobjeđivao za Alfa Romeo i Ferrari, odbio je poziv u momčad Formule 1 koji mu je uputio Enzo Ferrari i 1973. prelazi u Lotus. U naredne dvije sezone osvaja čak sedam pobjeda.

U timu su bili Emerson Fittipaldi i Jacky Ickx, s kojima je stalno bio na ratnoj nozi. Kad je 1976. njegov nekadašnji suvozač i vodonoša iz tima March, Niki Lauda (koji nije odbio Ferrarijev poziv) doživio stravičnu nesreću na stazi Nürburgring, Enzo Ferrari ga ponovo zove u momčad, no Austrijanac iz bolničkog kreveta stopira tu odluku.

U sezoni 1978. ponovo je u timu Lotus, koji je te godine najbolji na gridu, ali prisiljen je na ulogu drugog vozača, jer je Mario Andretti bio neupitni ‘broj jedan’. Nezadovoljan time potpisuje ugovor s timom McLaren za sljedeću sezonu. 10. rujna 1978. na VN Italije na stazi Monza , u kršu deset bolida na startu utrke, teško je ozlijedio noge.

Tijekom noći podvrgnut je višestrukoj operaciji u milanskoj bolnici Niguarda, a sutradan, 11. rujna 1978. stigla je šokantna vijest: Peterson je mrtav, zbog embolije. Petersonova smrt bila težak šok za svijet Formule 1.

Pogledajte kako se nesreća dogodila…

Autor: Dino Milić-Jakovlić