Nakon što je 28. srpnja testirala balistički projektil koji može doći do Los Angelesa, Sjeverna Koreja još jednom se pokazala kao najveća prijetnja za svjetsku stabilnost. Iako je čudno da država čije je gospodarstvo 50 puta slabije od gospodarstva susjedne Južne Koreje, predstavlja toliku prijetnju za svjetski mir, diktatura Kim Jong-una zaokupila je pažnju gotovo svih svjetskih političara koji pokušavaju pronaći mirno rješenje prije nego što sjevernokorejski vođa odluči aktivirati svoje opasno naoružanje. Koliko su u Sjevernoj Koreji ozbiljni u svojoj namjeri, pokazuje i izjava ministra vanjskih poslova koji je zaprijetio da će preventivno uništiti sve neprijatelje koji pokušaju ugroziti režim Kim Jong-una. No najveća opasnost ne leži u činjenici da bi Sjeverna Koreja na svoju ruku mogla pokrenuti napad protiv Južne Koreje ili SAD-a, već da bi moglo doći do pogrešnih kalkulacija s obiju strana koje bi mogle dovesti do najgoreg mogućeg scenarija – velikog nuklearnog sukoba. Kolika je stvarna opasnost za takav scenarij, Nacional je pokušao doznati od bivšeg zapovjednika specijalnih snaga vojske SAD-a u Južnoj Koreji, brigadnog generala Ronalda S. Manguma.

Taj iskusni visoki časnik američke vojske iza sebe ima 35 godina dugu karijeru tijekom koje je zapovijedao nizom specijalnih jedinica američke vojske, a nakon što se 2004. umirovio, nastavio je s radom kao specijalni savjetnik za pitanja nacionalne sigurnosti u bivšim sovjetskim republikama Gruziji i Armeniji. Mangum će u ožujku sljedeće godine biti i poseban gost na 3. Zagreb Security Forumu, a u razgovoru za Nacional prokomentirao je stanje na Korejskom poluotoku te otkrio kolike su stvarne šanse da Kim Jong-un pokrene ratni sukob koji bi na kraju mogao kulminirati nuklearnim obračunom Sjeverne Koreje i SAD-a. Mangum je ocijenio i vojnu politiku Donalda Trumpa te otkrio zašto smatra da je Vladimir Putin puno veća prijetnja za svjetsku sigurnost od Kim Jong-una.

NACIONAL: Vaš posljednji zadatak kao aktivnog vojnika bio je u Južnoj Koreji i sigurno dobro poznajete stanje na Korejskom poluotoku. Koliko režim Kim Jong-una predstavlja prijetnju, ne samo za Južnu Koreju i SAD već i za cjelokupnu svjetsku stabilnost?

Prijetnja je vrlo ozbiljna, ali ne mislim da će Sjeverna Koreja tu prijetnju i ostvariti. Ovo je samo posljednja runda u nizu političkih igrica koje Sjeverna Koreja vodi već više od 60 godina. Čelnici Sjeverne Koreje svjesni su da će ih, ako započnu rat, SAD i njegovi saveznici iz Ujedinjenih naroda uništiti. S druge strane, Sjeverna Koreja ima vrlo jake obrambene karte. Glavni grad Južne Koreje Seul u dometu je sjevernokorejske artiljerije, a iz razloga o kojima u ovom razgovoru ne mogu govoriti, tu je artiljeriju gotovo nemoguće uništiti. To znači da Sjeverna Koreja može nanijeti velike ljudske gubitke vrlo važnom američkom savezniku. Prijetnja uništenjem Seula je, po mojem mišljenju, dovoljan razlog da SAD ne napadne Sjevernu Koreju. Puno je veća opasnost da neki odmetnuti zapovjednik u Južnoj ili Sjevernoj Koreji ne pokrene napad koji bi potom prerastao u pravi ratni sukob. Isto tako ne vjerujem da bi Kina ili Japan, koji su u dometu sjevernokorejskih nuklearnih raketa, zaratili sa Sjevernom Korejom osim u slučaju da budu napadnuti. Ako do rata i dođe, taj rat uništio bi ekonomiju Južne Koreje koja je deveta najveća svjetska ekonomija, a to bi automatski imalo veliki utjecaj i na globalno gospodarstvo.

NACIONAL: Postoji li onda stvarna opasnost sjevernokorejskog napada na američko tlo?

Iz razloga koje sam naveo u prethodnom odgovoru, vjerujem da lideri Sjeverne Koreje nemaju samoubilačke sklonosti. To govorim zato što bi bilo kakav napad na SAD izazvao žestoki, vrlo vjerojatno nuklearni odgovor iz Washingtona. Takav napad ne bi uništio samo stotine tisuća života u Sjevernoj Koreji, nego i cijelo političko i vojno vodstvo te države. Sjeverna Koreja već desetljećima igra igru u kojoj stvara krize, zatim pregovara s međunarodnom zajednicom o paketu pomoći ili nekoj vrsti priznanja za vlastita dostignuća i nakon toga sve je mirno dok se ne odluče izazvati novu krizu. Sjeverna Koreja je do sada uspješno igrala tu igru i pomoć je stizala režimu u Pjongjangu i oni će s takvom igrom nastaviti dok god mogu.

NACIONAL: Je li američka administracija bila iznenađena posljednjim testiranjem balističkog naoružanja i kakav se odgovor može očekivati od Donalda Trumpa?

Mislim da SAD više ne može biti iznenađen bilo kojim potezom Sjeverne Koreje. Sjeverna Koreja već godinama zvecka oružjem i istovremeno kao taoca tim oružjem drži Južnu Koreju. Svaki napad na Južnu Koreju rezultirao bi milijunskim žrtvama u toj državi i mislim da SAD nije spreman riskirati takav ishod. Trump će nastaviti pritiskati Kinu da pokuša obuzdati Sjevernu Koreju, ali kako režim Kim Jung-una ima nuklearno naoružanje, Kina nema mnogo poluga kojima može obuzdati Sjevernu Koreju. SAD može nametnuti nove sankcije, ali problem je što više nema puno toga na što se sankcije mogu nametnuti.

Zato smatram da bi SAD trebao sjevernokorejskim susjedima omogućiti kvalitetno obrambeno naoružanje kao što je sistem THAADS (protubalistički obrambeni sustav) koji se sada postavlja u Južnoj Koreji. Ako se to ne napravi, dvije strane ponovno će se naći u pat poziciji koja bi mogla dugo potrajati.

NACIONAL: Je li se takva situacija mogla izbjeći i koje je pogreške međunarodna zajednica napravila s režimom Kim Jong-una? Jesu li ga podcijenili?

Mislim da je bilo kakva akcija protiv Sjeverne Koreje trebala biti poduzeta prije nekoliko godina, prije nego što je Sjeverna Koreja razvila nuklearno naoružanje. Nažalost, međunarodna zajednica se nadala da je Kim Jong-un „dobar dečko“ i predugo je ignorirala prijetnju. Čak je i nekoliko južnokorejskih vlada, uključujući i aktualnu, tetošilo režim u Pjongjangu te pristalo igrati njihovu igru.

NACIONAL: Kako gledate na ulogu Kine u toj situaciji? Donald Trump je rekao da Kinezi nisu učinili dovoljno kako bi spriječili razvoj balističkog programa u Sjevernoj Koreji, slažete li se s tom ocjenom?

Ako je Kina i imala neki utjecaj na Sjevernu Koreju, on je potpuno nestao u trenutku kada je ta država razvila nuklearno naoružanje. Slažem se s Trumpom, ali mislim da je za Kinu sada prekasno da učini bilo što. Jedina šansa za promjenu je da se narod u Sjevernoj Koreji pobuni protiv režima, ali ne bih previše novca stavio na takav ishod.

NACIONAL: Mogu li Donald Trump i njegova administracija sami riješiti problem Sjeverne Koreje ili postoji potreba za širom međunarodnom suradnjom i postoji li uopće i najmanja mogućnost za dijalog s Kim Jong-unom?

Sjeverna Koreja želi međunarodno priznanje, bilo ono dobro ili loše, pa bi neki širi međunarodni bojkot Sjeverne Koreje mogao imati neke pozitivne učinke. Međutim, smatram da se Kim Jong-un ne zamara previše time dok god može ucjenjivati međunarodnu zajednicu koja mu dostavlja humanitarnu pomoć.

NACIONAL: Kada već govorimo o Donaldu Trumpu, koliko se promijenila politika prema vojsci u prvih 180 dana njegova mandata u usporedbi s mandatom Baracka Obame?

Jedina prava promjena je njegov nedavni tweet o zabrani služenja transrodnim osobama u američkoj vojsci, iako još nije pokrenuta nikakva službena procedura. Služenje u vojsci nije „pravo“, nego je, za nas koji smo dugo služili, privilegija, a to znači da u ime spremnosti vojska mora imati slobodu da postavlja vlastite standarde. S druge strane, Trumpovo poštovanje prema vojsci, koje se očituje imenovanjem brojnih visokih časnika u njegovu administraciju, pojačalo je osjećaj ponosa onima koji služe u vojsci. Moral, pogotovo kod visokih časnika, bio je na povijesno niskoj razini u mandatu Baracka Obame.

NACIONAL: Novi predstojnik ureda Donalda Trumpa je general John Kelly, jedan u nizu visokih časnika u vrhu administracije. Kao bivši vojnik, smatrate li da je dobro što se američki predsjednik okružio tolikim časnicima?

Visoki časnici naučeni su nositi se s velikim problemima. Možda se ponekad čine kao bezosjećajne i okorjele osobe, ali kao što ljudi u vašoj regiji to jako dobro znaju, rat nije najljepši događaj i oni koji ne zauzimaju tvrdoglave stavove, nisu spremni braniti svoju zemlju. Zato smatram da je u globalu to dobra stvar, ali svaki član njegove administracije poseban je na svoj način i neki će biti uspješni u svom poslu, a neki ne.

NACIONAL: Nakon završetka vojne karijere radili ste nekoliko godina u Gruziji i Armeniji. Kakva je situacija u tim bivšim sovjetskim republikama i koliki je utjecaj Rusije i Vladimira Putina?

Dopustite mi da odgovorim zasebno za svaku od tih država. Gruzija živi pod konstantnom prijetnjom ruske moći. Ironično je da u anketama koje se provode u Rusiji, većina Rusa smatra da je mala zemlja poput Gruzije prijetnja nacionalnoj sigurnosti Rusije. Zato se i ruski jezik vrlo malo i nerado koristi u Gruziji. Gruzijci su vrlo ponosan narod koji je održao svoj nacionalni identitet tijekom 200 godina ruske okupacije. Nažalost, Gruzija se morala naučiti živjeti uz konstantnu rusku prijetnju i u tome nekako i uspijeva. Rusija, s druge strane, nije pretjerano prijateljski raspoložena. Okupacija Krima i stalna podrška pobunjenicima u Donbasu, kao i stalno širenje okupiranih područja u Gruziji, pokazuju da Rusija uživa u izazivanju nereda na području Kavkaza. Situacija u Armeniji potpuno je drugačija u usporedbi s Gruzijom. Mladi Armenci isto ne vole govoriti ruski, ali unatoč tome mi se čini da su se pomirili s ruskom hegemonijom nad svojom zemljom. Armenci su duboko fatalističkog stava i vjeruju da ne mogu ništa učiniti kako bi spriječili rusku nadmoć. Prosječni Armenac nije zadovoljan velikim ruskim utjecajem, ali politički vođe zadržavaju se na vlasti zahvaljujući ruskoj potpori i zato rade ono što Putin od njih traži.

NACIONAL: Kada ste već spomenuli Putina, tko je po vama u ovom trenutku veća prijetnja za svjetsku stabilnost, Putin ili Kim Jong-un?

To je teško pitanje. Rekao bih da je Putin opasniji jer njegov koncept ponovne uspostave Sovjetskog Saveza i stalne borbe sa Zapadom može potkopati slobode i demokracije koje su uspostavljene nakon raspada Sovjetskog Saveza. Sjeverna Koreja je „pas koji laje ali ne grize“ i može postati opasna tek ako pokrene neki regionalni sukob.

NACIONAL: Kako u praksi izgleda Putinov pokušaj ponovne uspostave Sovjetskog Saveza?

Predsjednik Putin je u nekoliko navrata pokazao da je spreman upotrijebiti silu kako bi ostvario taj cilj. Ruska invazija Gruzije, vojna okupacija Krima, podrška pobunjenicima u istočnoj Ukrajini samo su neki od primjera kako Putin širi ruski utjecaj. Odgovor Zapada ograničen je na ekonomske sankcije koje za sada imaju ograničen uspjeh u nastojanju da Rusija promijeni svoj smjer. Zapad se boji žešće pritisnuti Putina i Rusiju prije svega zbog straha od ruskog nuklearnog arsenala.

NACIONAL: Kako SAD i NATO saveznici mogu odgovoriti na Putinove namjere i kako vidite budućnost NATO saveza?

SAD i NATO moraju ostati na svom zacrtanom pravcu i ne smiju se predati Rusiji. Putin ima ogromne unutarnje probleme: jako puno etničkih skupina, slaba ekonomija i demografski pad samo su neki od njih. Prije nekoliko godina predvidio sam da Rusija uskoro više neće biti igrač na globalnoj sceni. Mislim da je najveća greška Zapada bila što Jeljcinovu Rusiju nisu primili u NATO. Teško je boriti se protiv organizacije kojoj pripadaš i Rusiji bi bilo teško kriviti NATO za svoje probleme ako bi bila članica tog saveza. Naravno, danas je to nemoguće, ali jednoga dana…

NACIONAL: Koliko na odnose unutar NATO saveza mogu utjecati sve lošiji odnosi između država Europske unije i SAD-a otkako je Trump preuzeo vlast? Može li pogoršanje političkih odnosa utjecati i na vojne odnose dugogodišnjih saveznika, a samim time i na spremnost NATO saveza da odgovori na aktualne prijetnje?

Na sreću, politički odnosi ne utječu na vojne odnose unutar NATO-a, osim na njegovo financiranje. Naravno da u demokratskim društvima vojska slijedi odluke koje su donijeli politički lideri, ali oni nastavljaju zajednički rad unutar NATO saveza. Europski političari danas govore da ne vole Trumpa, ali zanimljivo je da su počeli povećavati sredstva za vojsku i da se sve više približavaju NATO standardima. Je li za to odgovoran Trump? Ne znam, ali trenutak u kojem su se te odluke počele donositi sugerira da bi Trump mogao biti jedan od glavnih uzroka. Smatram i da bi Putin uskoro mogao shvatiti da je baš on osoba koja bi mogla oživjeti NATO jer NATO ponovno ima zajedničkog neprijatelja. Putin će to shvatiti kada NATO krene agresivnije odgovarati na sve veću rusku ekspanziju. Mislim da su Trumpove reakcije prema Europskoj uniji bile smišljene kako bi prodrmale europske saveznike iz sna u kojem su vjerovali da je Rusija zapravo jedna neshvaćena država i kako bi ih prisilio da ozbiljno shvate svoje članstvo u NATO savezu, kao i njegovo financiranje. Čini se da je takva Trumpova strategija za sada uspješna.