Ovog tjedna UEFA-ino natjecanje Liga nacija doživljava svoj vrhunac polufinalnim susretima između Španjolske i Italije te Hrvatske i Nizozemske. Kompletna završnica turnira odigrat će se u Nizozemskoj zbog toga što je njezina reprezentacija pobijedila u skupini u kojoj su se nalazile Belgija, Poljska i Wales – također kandidati za domaćinstvo. Hrvatska će svoj susret s domaćinom odigrati na stadionu De Kuip u Rotterdamu gdje će se također igrati i finalni susret kompletne Lige nacija. Nizozemska je do polufinala natjecanja došla relativno uvjerljivo, osvojivši u skupini 16 bodova, odnosno ostvarivši pet pobjeda uz jedan neodlučen ishod. Sjajan je i uvjerljiv to rezultat koji je Nizozemska ostvarila pod vodstvom trenera Louisa van Gaala kojeg je od 1. siječnja ove godine na klupi zamijenio Ronald Koeman. Naime, još u ožujku prošle godine najavljeno je da će upravo Koeman zamijeniti Van Gaala na izborničkoj klupi uslijed bolesti koja donedavnog nizozemskog izbornika muči već neko vrijeme, preciznije raka testisa. Dolazak Koemana na klupu Nizozemske u toj je zemlji dočekan s dozom opreza jer se radi o kontroverznom treneru s poprilično upitnim uspjesima. U svojoj je dosadašnjoj trenerskoj karijeri koja je započela još krajem devedesetih – nedugo nakon što je Koeman prestao biti aktivan nogometaš – vodio čak deset različitih klubova, a ovo mu je drugi put da je na mjestu izbornika nizozemske reprezentacije. Najveće uspjehe – i, zapravo, jedine vrijedne spomena – do danas je Koeman ostvario upravo u svojoj zemlji s Ajaxom i PSV-om s kojima je tri puta bio prvak nizozemske lige; dva puta s Ajaxom i jedanput s PSV-om. Tijekom svoje jedine sezone u Benfici, Koeman je uspio osvojiti portugalski Superkup, u Ligi prvaka eliminirati branitelja naslova Liverpool, a u portugalskoj ligi ostvariti pobjedu protiv vječnog rivala Porta, prvu nakon jedanaest godina. No tu sezonu Benfica je završila na trećem mjestu u ligi, što je upravi kluba bilo dovoljno da se zahvali Koemanu.

Nikola Vlašić potpisao je za Everton u ljeto 2017. godine ali je te sezone klub igrao tako loše da je nakon dva mjeseca nizozemski trener najuren iz kluba. FOTO: imago/Colorsport/GuliverImages

Nakon što je s PSV-om osvojio titulu prvaka, za milijun eura stigao je u Valenciju gdje je, iako je uspio osvojiti španjolski Kup kralja, klub vodio u tek 34 utakmice. U trenutku kada je Koeman sjeo na klupu Valencije – u listopadu 2007. – taj se klub nalazio na četvrtom mjestu La Lige, a kada je otišao, 22. travnja 2008., Valencia je bila petnaesta. Dvije su stvari koje su kritičari učestalo isticali kao razloge tako lošeg vodstva: jedna je Koemanova potpuno kriva formacija s kojom je igrao, a druga njegovo ophođenje prema starijim igračima. Naime, usred sezone Koeman je u svoj ured pozvao Santiaga Canizaresa i Davida Albeldu te im rekao da na njih uopće više ne računa, uputivši ih da treniraju sami te da odmah započnu tražiti nove klubove. Španjolski je kup uspio osvojiti uglavnom na krilima tadašnjih mladih igrača predvođenih Juanom Matom i Everom Banegom, ali u ligi se našao u problemima zbog nekonzistentnosti rezultata gdje je već pet dana nakon osvojenog kupa Valencia ponovno izgubila ligaški susret i našla se dva boda od zone ispadanja. Koeman je ubrzo dobio otkaz, a poznata je njegova izjava iz tog vremena: “Pokal Kupa kralja jedini je trofej koji će ovaj klub osvojiti u narednih pet godina”. U prosincu 2009. uslijedio novi otkaz – ovaj put iz nizozemskog AZ Alkmaara gdje je Koeman na klupi zamijenio upravo Van Gaala koji je sezonu prije toga s tim klubom osvojio nacionalno prvenstvo prvi put nakon 28 godina. Razlog otkaza bio je katastrofalan ulazak u sezonu gdje je već do prosinca AZ Alkmaar za vodećim Twenteom zaostajao čak šesnaest bodova. Koeman se u AZ Alkmaaru nije zadržao niti šest mjeseci. Očito je uslijed niza loših rezultata i naglih odlazaka iz klubova Koemanu trebala stanka pa je tek u ljeto 2011. došao u novi klub – Feyenoord. U tri godine koliko je proveo u tom klubu Koeman nije osvojio ništa, ali redovito se nalazio pri vrhu nizozemske lige s dva druga i jednim trećim mjestom te je nastupao u europskim natjecanjima. Na kraju sezone 2013./14. odlučio je da neće produžiti ugovor s klubom te je prvi put u svojoj karijeri otišao u Premier ligu, točnije u Southampton.

U ljeto 2017. Everton je potrošio 150 milijuna funti na nove igrače. U prvih devet utakmica imali su samo dvije pobjede i Koeman je dobio otkaz

Koeman je u klubu iz južnog dijela Engleske ostao dvije sezone, a prvu je završio na, za taj klub, poprilično visokom sedmom mjestu lige, što mu je omogućilo plasman u kvalifikacije za Europa ligu. Sezonu iza toga Southampton je završio na još boljem, šestom mjestu na krilima igrača kao što su Cédric Soares, Sadio Mané, Dušan Tadić, Virgil van Dijk i James Ward-Prowse. Međutim, prije početka nove sezone koja bi prema tadašnjem ugovoru koji je imao s upravom kluba ujedno bila i posljednja, Koeman je želio obnoviti suradnju te se nadao boljoj ponudi koja nije došla. Zbog razočaranja s novim ugovorom, kako je kasnije rekao medijima, Koeman je odlučio otići iz Southamptona na kraju sezone te se pridružiti Evertonu. No u tom se klubu vrlo ubrzo se pojavila već viđena priča: prva sezona odlična, druga ravna katastrofi. Everton je sezonu 2016./2017. završio na odličnom sedmom mjestu Premier lige pa je Koeman još jedanput ponovio southamptonovski uspjeh. No u listopadu 2017. nakon iznimno lošeg ulaska u sezonu, Koeman je dobio još jedan otkaz. Kako se Everton zahvaljujući dobrom plasmanu prethodne sezone plasirao u Europa ligu, uprava kluba je tijekom ljetnog prijelaznog roka odlučila potrošiti malo više novca kako bi Koemanu dovela pojačanja i klub podigla na viši nivo. Tako su tijekom ljeta 2017. u Everton stigli Jordan Pickford, Wayne Rooney, Davy Klaasen, Gylfi Sigurdsson te Michael Keane pa se od Koemana očekivala barem jednako dobra sezona poput prethodne. No uz samo dvije ligaške pobjede do tog trenutka zbog kojih se Everton našao na užasavajućem 18. mjestu u ligi, uprava kluba bila je primorana puno ranije od očekivanog zahvaliti se Koemanu.

Klupski uspjesi Ronalda Koemana kao trenera ostvareni su u Nizozemskoj, gdje je bio prvak s Ajaxom i PSV-om. FOTO: AP Photo/Manu Fernandez/GuliverImages

U veljači 2018., nakon što se oporavio od otkaza koji mu je uručen u Evertonu, Koeman je prvi put u svojoj karijeri postao nizozemskim izbornikom. Na tom je mjestu zamijenio Dicka Advocaata koji se s reprezentacijom nije uspio kvalificirati na Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018., što se doživjelo kao katastrofalan neuspjeh, pogotovo s obzirom na činjenicu što je na dva prethodna svjetska prvenstva u Južnoj Africi i Brazilu Nizozemska došla do finala, odnosno polufinala. Prvo veće natjecanje koje je Koeman odradio s reprezentacijom bila je prva Liga nacija, u kojoj je Nizozemska stigla do finala koje je izgubila od domaćina Portugala. Nizozemska je osvojila poprilično jaku skupinu u kojoj se nalazila s Francuskom i Njemačkom, a u polufinalu je, nakon produžetaka, izbacila Englesku. Bez obzira na poraz u finalu, ostao je dojam da je Koeman uspio revitalizirati nizozemsku reprezentaciju koja se nakon neuspjeha kvalifikacija za Euro 2016. te Svjetsko prvenstvo 2018. našla na poprilično niskim granama. Odlični rezultati nastavili su se u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2020. koje je Nizozemska završila na drugom mjestu kvalifikacijske skupine iza Njemačke te se prvi put nakon 2014., upravo pod Koemanovim vodstvom, uspjela plasirati na završnicu nekog velikog reprezentativnog natjecanja.

Ipak, sudbina je Koemana prije početka Eura 2020. odvela na potpuno drugačije putovanje. On je s nizozemskim nogometnim savezom prilikom prihvaćanja posla izbornika reprezentacije 2018. potpisao četverogodišnji ugovor – do kraja Svjetskog prvenstva u Kataru 2022. – koji je sadržavao poprilično zanimljivu klauzulu. Po toj klauzuli, Koeman je bio slobodan odstupiti s mjesta izbornika reprezentacije i prije isteka roka samo u slučaju ako ga kao trenera pozove Barcelona. To se u ljeto 2020. upravo i dogodilo i to nakon što je Barcelona ušla u seriju loših rezultata koji su kulminirali katastrofalnim porazom od njemačkog Bayerna 8:2 u četvrtzavršnici Lige prvaka. Kako se vidjelo da je Koeman ponovno uspio postaviti “na noge” reprezentaciju Nizozemske, Barcelona je upravo u Koemanu vidjela pravo rješenje za ponovnu izgradnju momčadi i povratak na vrh. S druge strane, nesigurnost koja je u to pandemijsko vrijeme vladala oko reprezentativnih nastupa – mnoge utakmice Lige nacija bile su odgođene, kao i spomenuto Europsko prvenstvo – vjerojatno je imalo dodatni utjecaj na Koemanovu odluku da reprezentaciju zamijeni novim klupskim angažmanom.

Ronald Koeman uvijek je govorio kako želi biti trener Barcelone, a kada mu se to ostvarilo klub je igrao loše, navijači su ga napadali, a on je napustio trenersko mjesto nakon 14 mjeseci. FOTO: P Photo/Joan Monfort/GuliverImages

Pored toga, još iz dana svog angažmana u Southamptonu, Koeman nije skrivao želju da jednoga dana vodi klupu Barcelone. No i u Barceloni – kao i u većini ostalih klubova koje je vodio – ponovila se praktički ista priča: prva sezona uspjeh, druga potpuni neuspjeh. Koeman se na klupi kluba iz Katalonije zadržao tek 14 mjeseci, osvojivši u prvoj sezoni Kup kralja, što mu je bio prvi osvojeni trofej nakon deset godina, ali u drugu sezonu klub je rezultatski ušao poprilično mizerno. Nakon što je treći put u tri susreta poražen u derbiju od Real Madrida, razočarani i razulareni Barcelonini navijači nakon utakmice su doslovno napali Koemana u njegovu automobilu prilikom odlaska sa stadiona Nou Camp. U Koemanovu obranu treba istaknuti da je prije početka nove sezone iz Barcelone uslijed isteka ugovora otišao Lionel Messi, što je za klub bio nenadoknadiv gubitak i veliki šok. Isto tako, Koemana je na mjesto trenera doveo Josep Maria Bartomeu, tada već bivši predsjednik kluba, a njegov zamjenik Joan Laporta učestalo je isticao da Nizozemac nije bio njegov prvi izbor. Neslaganje s Laportom i niz loših rezultata kulminirali su otkazom pa je san o dugogodišnjem trenerskom vodstvu Barcelone – kluba u kojem je proveo šest godina kao igrač i ostvario najveće uspjehe igračke karijere – ostao samo to: san.

Louis van Gaal napustio je nakon svjetskog prvenstva mjesto izbornika Nizozemske te je podržao izbor Ronalda Koemana. FOTO: imago sportfotodienst/GuliverImages

Koemanu je nakon odlaska iz Barcelone očito trebalo određeno vrijeme za oporavak, no prošle godine nikako nije besposličario. Kako smo istaknuli, još je u ožujku proglašen Van Gaalovim nasljednikom na klupi Nizozemske koju je formalno preuzeo od siječnja ove godine. No već je u svom prvom nastupu, kvalifikacijskoj utakmici za nadolazeće Europsko prvenstvo 2024. u Njemačkoj uvjerljivo poražen 4:0 od reprezentacije Francuske. Van Gaal je prilikom imenovanja Koemana kao svog nasljednika izjavio: “Koeman je zbog svog iskustva dobar i kvalitetan nasljednik”. Očito je da bivši izbornik vjeruje u Koemana, premda je nizozemska javnost, upravo zbog njegove menadžerske rezultatske nekonzistentnosti poprilično oprezna i uvijek radije sklona kritici nego pohvalama. Reprezentacija koju Koeman ima na raspolaganju i koja će u srijedu, 14. lipnja, odigrati polufinalni susret Lige nacija s Hrvatskom na papiru izgleda poprilično moćno.

Samo obrana predvođena finalistima Lige prvaka Nathanom Akeom iz Manchester Cityja te Denzelom Dumfriesom i Stefanom de Vrijem iz milanskog Intera uz jednog od ponajboljih stopera današnjice Virgila van Dijka iz Liverpoola izgleda uistinu spektakularno, a kad im se pridodaju još i Matthijs de Ligt i Daley Blind iz Bayern Münchena, Tyler Malacia i Wout Weghorst iz Manchester Uniteda, Cody Gakpo iz Liverpoola, finalist Europa lige Georginio Wijnaldum iz Rome, Memphis Depay iz Atletico Madrida, Marten de Roon i Teun Koopmeiners iz Atalante, Sven Botman iz Newcastle Uniteda te niz igrača koji igraju u domaćim klubovima, prvenstveno u Ajaxu i PSV-u kao što su Jurriën Timber, Steven Berghuis, Davy Klaassen i Steven Bergwijn postaje jasno da je pred Koemanom poprilično važan zadatak: osvojiti minimalno jedno nadolazeće natjecanje, jer po kvaliteti spomenutih igrača to bi svakom ozbiljnijem nogometnom savezu morao biti apsolutni prioritet. Nizozemska je u nogometnom smislu velika država, općenito je se smatra najvećim gubitnikom velikih natjecanja jer je to jedina reprezentacija do danas koja je izgubila sva tri finala svjetskih prvenstava u kojima je igrala. Hoće li Koeman od ekipe čija ukupna vrijednost igračkog kadra iznosi preko 500 milijuna eura konačno stvoriti pobjednike, vidjet ćemo već ovih dana u Ligi nacija. Hrvatski navijači se, logično, nadaju da neće.