Prošloga tjedna zastupnica SDP-a u Europskom parlamentu, Romana Jerković, održala je konferenciju na kojoj je predstavila rezultate istraživanja „Zdravstvo u Hrvatskoj – stavovi i ponašanja“. Istraživanje je obuhvatilo tisuću ispitanika koji su odgovarali na pitanja o tome koliko često koriste usluge liječnika, rade li to češće u sklopu javnih ili privatnih pružatelja zdravstvenih usluga, kako ocjenjuju svoje zdravlje i mnoga druga. Zastupnica Romana Jerković smatra da je ovakva vrsta istraživanja ključna za bolje uočavanje nedostataka našeg zdravstvenog sustava i da daje smjernice za djelovanje temeljene na podacima.

Što je istraživanje otkrilo te kakvi su stavovi i ponašanja hrvatskih građana kada je hrvatsko zdravstvo u pitanju, tjednik Nacional saznao je u razgovoru s Romanom Jerković, zastupnicom SDP-a u Europskom parlamentu, gdje pripada grupi Progresivnog saveza socijalista i demokrata. Članica je Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (ITRE), zamjenska članica u Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (ENVI), članica Izaslanstva u Parlamentarnom odboru za stabilizaciju i pridruživanje EU-a i Albanije te Izaslanstva u Odboru za parlamentarnu suradnju između EU-a i Rusije.

Romana Jerković je po struci liječnica i znanstvenica sa Zavoda za anatomiju Medicinskog fakulteta u Rijeci. Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske pridružila se 1999. godine, te je članica predsjedništva stranke. Od 2006. do 2008. godine bila je dogradonačelnica Rijeke, a saborska zastupnica od 2008. u tri mandata. Od 2012. do 2013. godine bila je promatračica u Europskom parlamentu, na europskim izborima 2019. izabrana je u EU parlament, a svoju zastupničku dužnost počela je obavljati 1.veljače 2020., nakon Brexita. Inače, usprkos visokim temperaturama, za razliku od zastupnika u Hrvatskom saboru, europarlamentarci sve do kraja srpnja rade punom parom – kako u Bruxellesu, tako i u matičnim državama.

NACIONAL: Što je pokazalo istraživanje koje ste proveli i je li to bila vaša inicijativa?

Da, bila je to moja inicijativa, jer me zanimalo što građani misle o hrvatskom javnom zdravstvu, koliko često posjećuju liječnike, kako ocjenjuju uslugu koju dobivaju u javnom zdravstvenom sustavu te mogu li si priuštiti zahvate i lijekove koji nisu pokriveni zdravstvenim osiguranjem. I naravno – koliko često koriste privatno zdravstvo, te bi li išli u privatne klinike češće da to mogu. Zanimalo me i koliko godišnje troše na vlastito zdravlje – dakle, sve su to pitanja za koja smo možda otprilike mogli zaključiti kakvi će biti odgovori, no sada smo dobili i egzaktne podatke. Ovakvo istraživanje još nikad nije provedeno, a pacijenti su vrlo važan segment zdravstvenog sustava. Njihova percepcija vlastitog zdravlja i stavovi o zdravstvu vrlo su važni, i mene kao liječnicu, a ne samo eurozastupnicu, zanimalo je čuti njihovu stranu. Istraživanje je rađeno na uzorku od tisuću ispitanika, vodili smo računa da podjednako budu zastupljeni i muškarci i žene, kao i da budu obuhvaćene sve dobne skupine – dakle, oni od 18 do 34 godine starosti, pa sve do onih starijih od 65. Isto tako, trudili smo se i da budu obuhvaćeni ispitanici različitog stupnja obrazovanja – od onih s osnovnom školom, do visokoobrazovanih. Uzeli smo u obzir i radni status (zaposleni, nezaposleni, studenti i umirovljenici) te prihode kućanstva.

NACIONAL: Jesu li vas iznenadili rezultati?

Nešto da, a nešto i ne. Prvo smo pitali građane kako oni doživljavaju vlastito zdravlje i zanimljivo je da ga njih 59 posto ocjenjuje dobrim, dok ga njih 11 posto smatra lošim. Među onima koji ga ocjenjuju lošim, najviše ima onih sa završenom osnovnom školom, kao i onih koji su rastavljeni. Na pitanje koliko često posjećuju liječnika, najviše je ispitanika u toj skupini odgovorilo da to rade od jedan do tri puta mjesečno. U toj je skupini većina onih iznad 50 godina starosti, niže obrazovanih, s nižim prihodima, ima više žena nego muškaraca i to vjerojatno zato što brinu o bolesnim i nepokretnim članovima kućanstva.

NACIONAL: Među pitanjima bilo je i ono kojim se liječnicima najčešće obraćaju. Kakve ste odgovore dobili?

Daleko najviše, preko 90 posto ispitanika izjasnilo se da najčešće idu liječnicima obiteljske medicine. Nakon toga, 58 posto ispitanika ide liječniku specijalistu, a potom 52 posto stomatologu ili ortodontu. Pri tome obrazovaniji češće posjećuju stomatologa ili ortodonta od onih s osnovnom i srednjom školom. Teško mi se ne osvrnuti na podatak da građani najviše posjećuju jedan od najugroženijih segmenata zdravstva, a to je primarna zdravstvena zaštita. Iz Mreže ambulanti obiteljske medicine nestale su 134 ambulante jer nisu imale liječnike. U ovom trenutku imamo 137 ambulanti bez liječnika, koje ipak rade zahvaljujući prekovremenim satima liječnika drugih ambulanti. Tome sada dodajte činjenicu da je od ukupnog broja liječnika obiteljske medicine, njih 2177, čak 45 posto starije od 60 godina. Koji je to Titanik…

‘Na pitanje ‘Biste li češće koristili privatno zdravstvo da si to možete priuštiti?’, 61 posto je odgovorilo da bi’, otkrila je jedan od odgovora u anketi Romana Jerković, zastupnica u EP-u. FOTO: Europski parlament

NACIONAL: Kakva je opća ocjena javnog zdravstva – kako ga vide naši sugrađani, odnosno vaši ispitanici?

Očekivano, 52,7 posto građana koristi isključivo javne zdravstvene usluge a njih još 24,2 posto češće koristi javne zdravstvene ustanove pri korištenju specijaliziranih pregleda. Njih 9 posto češće koristi privatne zdravstvene usluge, a samo je 2 posto onih koji isključivo koriste privatne zdravstvene usluge. No, na pitanje „Biste li češće koristili privatno zdravstvo da si to možete priuštiti?“, 61 posto je odgovorilo da bi. Zašto? Jer nisu zadovoljni kvalitetom ni brzinom usluge u javnom zdravstvu i u njega više nemaju povjerenje. To je porazna spoznaja. Na pitanje da navedu razlog nemogućnosti češćeg korištenja privatnih usluga, očekivano, 57 posto ispitanika kaže da su razlozi financijske prirode. No, onda nas je zanimalo tko se sve nalazi u tih 57 posto koji ne mogu koristiti usluge privatnog zdravstva. Očekivano – to su umirovljenici i osobe s osnovnom školom, međutim, među njima je i 49 posto zaposlenih, odnosno – 45 posto ljudi s višom školom ili fakultetom. To bi trebala biti solidna srednja klasa koje očigledno u Hrvatskoj više nema, koliko god nas neki, a zna se tko, uvjeravali u suprotno.

NACIONAL: Ali, zar Hrvatskoj, kao zemlji članici EU, ne bi trebalo biti u interesu da je javno zdravstvo kvalitetno i dostupno svima, za razliku od američkog sustava, gdje na kvalitetnu zdravstvenu uslugu imaju pravo samo bogati?

Naravno. Ja nemam ništa protiv privatnog zdravstva, ali mi moramo razvijati i unapređivati javno zdravstvo. Tko je bogat i može si priuštiti privatne zdravstvene usluge neka ih koristi, ali javno zdravstvo mora biti kvalitetno i dostupno svima. Tako stoji u Ustavu. Na kraju krajeva, pa nije javno zdravstvo u Hrvatskoj besplatno. Mi iz svojih plaća svaki mjesec izdvajamo nemale novce. A za što? Da bismo više od godinu dana čekali na magnetsku rezonancu ili neki zahvat? Da bismo zbog lista čekanja morali kod privatnika? Pa to je suludo! Istraživanje je pokazalo da si skoro 50 posto zaposlenih i visokoobrazovanih to ne može uopće priuštiti. A zašto i bi kad plaćaju javno zdravstvo? Toliko o El Doradu u kojem živimo, a kojeg samo premijer vidi.

NACIONAL: Jeste li ispitanike tražili da ocijene usluge u javnom zdravstvu?

Jesmo, tražili smo ih da ocijene usluge i u javnom i privatnom zdravstvenom sektoru. Zanimljivo je da su najveću ocjenu u javnom zdravstvu dobile medicinske sestre i pomoćno osoblje. Prosječna ocjena koju su dobile je 4,2, a nakon njih slijede liječnici s 4,1. Ljudi su izuzetno nezadovoljni listama čekanja, i tehničkom opremljenošću javnih zdravstvenih ustanova. Odnos prema pacijentu ocjenjuju s prosječnom ocjenom 3,2. S druge pak strane, usluge u privatnom zdravstvu ocjenjuju najvišim ocjenama – od 4 naviše, pri čemu najveću ocjenu daju odnosu prema pacijentima.

NACIONAL: Ovo je jako dobar materijal, trebalo bi ga poslati i ministru zdravstva Viliju Berošu, koji stalno tvrdi kako u sustavu sve funkcionira, pa da možda iz ovih podataka iščita kakva je stvarno slika hrvatskog zdravstva. Kako onda komentirate navode ministra zdravstva Vilija Beroša da u zdravstvenom sustavu sve funkcionira?

Ministar Beroš ili ne zna što govori ili nas sve zafrkava. Meni se čini da je njemu najvažnije da ga do kraja života oslovljavaju s „gospodine ministre“. Jedna neovisna institucija Europske unije naše je zdravstvo ubrojila u jedan od deset najmanje učinkovitih zdravstvenih sustava u Europi, a njemu u Ministarstvu teče već šesta godina. Šezdeset posto građana navodi da si preglede i liječenja koja nisu pokrivena zdravstvenim osiguranjem teško mogu priuštiti, a 37 posto isto kaže za lijekove. Dodajte tome sulude liste čekanja i činjenicu da si većina zaposlenih, visokoobrazovanih građana ne može priuštiti pojedine preglede i zahvate u sklopu privatnih zdravstvenih ustanova – što je zaključak? Da dobrom dijelu građana pravovremena zdravstvena zaštita nije dostupna iako im je ustavom zajamčena. To je direktna odgovornost ministra Beroša.

NACIONAL: Jeste li uspjeli napraviti neku usporedbu hrvatskog javnog zdravstva s europskim?

Napravila je to na malo drugačiji način Europska komisija u suradnji s Organizacijom za ekonomsku suradnju i razvoj, u godišnjem izvješću o stanju zdravstva u EU. Uspoređivali su ishode liječenja, što je vrlo važan parametar u procjeni kvalitete zdravstvenog sustava. Zadnje njihovo istraživanje nažalost je pokazalo da imamo kraći životni vijek u odnosu na druge zemlje, ali i da imamo drugu po redu smrtnost od karcinoma. A pazite ovo…to isto istraživanje je pokazalo da za onkološku skrb trošimo više od europskog prosjeka. Dakle, izdvajamo više, a postižemo najlošije rezultate. Ima li boljeg pokazatelja od ovoga kako je naše zdravstvo brod bez kormilara?